U kojem smjeru ide rusko-ukrajinski rat?

Napetost između Rusije i Zapada raste iz dana u dan u kontekstu aktuelnog rata u Ukrajini, jer više nije tajna da se rat zapravo vodi između ruske i zapadne strane, tačnije Sjedinjenih Američkih Država, na što upućuje otvorena i direktna politička i vojna podrška. No, glavni akteri se pokušavaju kloniti direktne vojne konfrontacije koliko god je to moguće, kako bi se izbjegao rat velikih razmjera. Upravo je o tome govorio američki predsjednik Joe Biden prije invazije, koji je rekao da bi situacija bila poput svjetskog rata ukoliko bi Amerikanci i Rusi počeli pucati jedni na druge.

Događaji pokazuju da zapadna strana dolijeva ulje na vatru povećavajući vojnu podršku Ukrajini, koja postaje još kvalitetnija i preciznija. Ruska strana se još uvijek suzdržava i kontrolira svoje kretanje, a to nije slabost ili nesposobnost da se stvari riješe i preuzme kontrola nad Ukrajinom, kako neki misle, već je to taktika usmjerena na postizanje ciljeva uz minimalne gubitke, budući da Rusija ne žuri u svojoj vojnoj operaciji, što je izjavilo više ruskih političara i vojnika.

Postoje dva faktora koja najviše utječu na dužinu trajanja rata: prvi je povećana vojna podrška Ukrajini, a drugi su sankcije uvedene Rusiji. Čini se da su oba ozbiljno pogodila Rusiju, što ukazuje na poteškoće ili čak nemogućnost okončanja krize u sadašnjem trenutku, a oba odgađaju rusko rješavanje pitanja vojnim putem. Do sada nije zabilježeno nikakvo slabljenje tih faktora, štaviše, oni postaju sve jači.

Rusija trenutno koristi jedan od stupova svoje vojne doktrine, a to je politika opsade i gušenja ukrajinskih gradova. Plodove toga je počela ubirati u gradu Mariupolju, gdje je gotovo u potpunosti preuzela kontrolu, osim malog područja koje je ostalo. Međutim, kako se povećava broj žrtava i ukrajinskih izbjeglica, Zapad pronalazi izgovor da nastavi pružati kvalitetno i precizno oružje Ukrajini te da obučava ukrajinske vojnike za upravljanje tim oružjem, što pogoršava krizu i značajno povećava gubitke na strani ruske vojske.

Može se reći da će nedavno potonuće ruske krstarice “Moskva” biti prekretnica i prijelomna tačaka u sukobu. Rusija je ostala zatečena sposobnostima ukrajinske vojske da gađa ruske pomorske jedinice, zbog čega Rusija sada mobilizira svoje snage i želi odgovoriti na ovaj gubitak. Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine očekuje da će se bitke intenzivirati i da će Rusija izvesti masovne udare na regiju Donbas, kako bi sačuvala svoj ugled i pružila nešto ruskom narodu prije Dana pobjede, kojeg Rusija slavi 9. maja svake godine.

‘Sudbonosna bitka’

Iako je Rusija na početku krize zaprijetila da će napasti bilo kakve konvoje ili vojnu pomoć Sjevernoatlantskog saveza (NATO) Ukrajini, tu prijetnju nije sprovela u djelo. Čini se da je izbjegavala direktnu konfrontaciju s NATO-om, ali sve veći utjecaj te podrške na tok stvari i gubitke u ruskim redovima, koji se ne mogu baš lako zanemariti, potaknuli su rusku vojsku da od svoje vlade zatraži da ispuni obećanje i provede tu obavezu. Postoje predviđanja da bi se to uskoro moglo i dogoditi, što bi dodatno zakompliciralo stvari, jer nijedna strana neće popustiti. Ruske snage će očajnički pokušavati ostvariti značajniji napredak, čak i ako dođe do sukoba s NATO-om. To je potvrđeno i nedavnim upozorenjem ruskog Ministarstva vanjskih poslova o opasnosti od ”nenamjernog sukoba” između njih i NATO-a u arktičkoj regiji, u kontekstu sve većih vojnih aktivnosti NATO-a na tom području.

Ova je bitka, kako je Rusija više puta naglasila, sudbonosna bitka i borba za opstanak, stoga neće prihvatiti da je izgubi. Štaviše, Putin i ruski političari sasvim jasno govore o potrebi promjene unipolarnog globalnog sistema (Sjedinjene Američke Države), što znači da će Rusija po svaku cijenu nastaviti djelovati u pravcu ostvarivanja pobjede, što zahtijeva da se pređe na drugu fazu rata koja će biti žešća. U prilog tome govore i nedavna premještanja ruskih snaga i njihova mobilizacija na istoku Ukrajine u sklopu priprema za snažno napredovanje.

Diplomatski napori se do sada nisu pokazali kao uspješni u obuzdavanju krize s obzirom na tvrdoglavost dviju strana. Posebno su se istaknuli turski pokušaji posredovanja, a potom i Arapske lige, kada su arapski ministri vanjskih poslova otputovali u Rusiju kako bi pokušali približiti stavove između te države i Ukrajine. Međutim, dočekao ih je ruski odgovor da to nije rat između Rusije i Ukrajine, nego Rusije i Zapada na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Važno je napomenuti da ratovi nose brojna iznenađenja sa sobom, a među iznenađenjima koja se mogu dogoditi i promijeniti tok rata nagore te dovesti do širenja opsega sukoba jeste i to da Kina direktno intervenira u ovoj krizi, kao ključni saveznik Rusije. Međutim, ta država je zasad neutralna, no posjeta američke delegacije Tajvanu prije nekoliko dana isprovocirala je Kinu, potaknuvši  je da provede velike vojne vježbe paralelno s tom posjetom, što je bila poruka Sjedinjenim Američkim Državama da ne prelaze svoje granice. Poznato je da Kina želi pripojiti Tajvan, a u ovom slučaju bi ruska invazija na Ukrajinu mogla potaknuti tu želju. Ako bi Kina izvršila invaziju na Tajvan, stvari bi se dodatno zakomplicirale zbog zapadnih sankcija koje bi bile nametnute Kini, zbog čega bi se našla bi se na istom frontu s Rusijom protiv sankcija.

Mogućnost pretvaranja sukoba u Ukrajini u treći svjetski rat

Također, još jedno od iznenađenja koje bi moglo proširiti sukob i povećati globalna previranja jeste pokretanje izraelske akcije s ciljem napada na iranska nuklearna postrojenja. Izrael bi mogao iskoristiti globalnu napetost kako bi okončao ovo pitanje koje ga je oduvijek zabrinjavalo. Mogućnost izvođenja takvog napada se povećava u slučaju da dođe do postizanja nuklearnog sporazuma. Izrael vjeruje da će ovaj sporazum omogućiti Iranu daljnje obogaćivanje uranija i navodi da postoje izvještaji koji pokazuju da je Iran blizu toga da posjeduje nuklearno oružje. Prema tome, Izrael možda čeka odgovarajuću priliku, koju do sada nije pronašao, a ona bi se mogla uskoro pojaviti u svjetlu eskalacije krize.

Čak ni Sjeverna Koreja nije prestala razvijati svoje balističke i nuklearne sposobnosti, što Washington i Seul smatraju velikom provokacijom. Pjongjang je nedavno zaprijetio da će odgovoriti Seulu svojim nuklearnim arsenalom u slučaju da poduzme vojnu akciju protiv njega. Washington je stoga brzo reagirao na ovu prijetnju, rekavši da će odlučno odgovoriti na provokativne akcije Pjongjanga.

Rusija može naći izlaz u formiranju otvorenog saveza protiv NATO-a, koji bi okupljao Kinu, Sjevernu Koreju, Iran, Siriju, Venecuelu i zemlje Kavkaza. No, postoji li mogućnost da se sukob u Ukrajini pretvori u treći svjetski rat? Odgovor je “da”, ali to ne mora nužno biti nuklearni rat, jer su velesile svjesne da će nuklearno oružje, ako bude upotrjebljeno, donijeti uništenje svima, budući da ga mnoge strane posjeduju. Međutim, ništa ne sprječava izbijanje trećeg svjetskog rata s konvencionalnim oružjem, koji bi mogao prerasti u rat s taktičkim nuklearnim oružjem ograničenog dometa.

Stručnjaci smatraju da bi Rusija u budućnosti mogla upotrijebiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini kako bi ubrzala osvajanje nekih područja, a takav korak bi mogao biti razlog za razbuktavanje rata, budući da su Sjedinjene Američke Države ranije zaprijetile da će NATO intervenirati ako Rusija upotrijebi biološko oružje u Ukrajini, pa kakva bi tek situacija bila da upotrijebi nuklearno oružje?!

U konačnici, očito je da su se ponovno počele pojavljivati ​​značajke novog globalnog multipolarnog poretka, a ne unipolarnog svijeta predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, za to je potrebno malo više vremena, a kriza bi mogla potrajati godinama. Vojnu krizu će pratiti i ekonomske krize koje će ostaviti traga na sve zemlje svijeta, a naredna faza će obilovati događajima i iznenađenjima u kontekstu toga da se stvari kreću u smjeru dalje eskalacije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.