Izraelski Pegasus: Je li vaš telefon ‘uređaj za 24-satno praćenje’?

Između juna 2020. i februara 2921. iPhoni devet bahreinskih aktivista – uključujući dva disidenta koji su protjerani u London i tri člana bahreinskog Centra za ljudska prava – hakovani su upotrebom špijunskog softvera Pegasus koji je razvila NSO Group, izraelska firma za cyber nadzor koju reguliše izraelsko Ministarstvo odbrane.

Hakovanja su otkrivena u novom izvještaju Citizen Laba na Univerzitetu u Torontu, koji je proučavao Pegasus opširno zajedno sa povezanim opakim modernim fenomenima.

Kako primjećuje Guardian, Pegasus je “možda najmoćniji špijunski softver koji je ikada razvijen” i može pretvoriti mobilni telefon u “uređaj za 24-satno praćenje” – prikupljajući poruke, šifre, fotografije, internetske pretrage i druge podatke i preuzimajući kontrolu nad kamerom i mikrofonom.

Ovo se sve može uraditi uz pomoć tehnologije “nultog klika”, što znači da osoba ne mora kliknuti na kompromitirajući link ili uraditi bilo šta na svom telefonu, a svejedno može biti zaražena.

Izvještaj Citizen Laba

Kao da bahreinski aktivisti za ljudska prava nisu imali već dovoljno problema u ovom sretnom mučilačkom kraljevstvu, sada su se suočili i sa potpunim ukidanjem prava na privatnost.

A ipak je izvještaj Citizen Laba tek najnovija epizoda u ovom distopijskom SF trileru koji trenutno nastanjujemo na Zemlji.

U julu je Projekat Pegasus, konzorcij od 17 medijskih ispostava koje sarađuju sa Amnesty Internationalom i pariškom nevladinom organizacijom Zabranjene priče – otkrio procurjelu listu od više od 50 000 brojeva pametnih telefona iz cijelog svijeta. Većina brojeva je bila skoncentrisana u državama za koje se zna da su bile klijenti NSO-a, što navodi na zaključak da je ova lista bila kompilacija potencijalnih meta za nadziranje.

Washington Post, jedna od povezanih ispostava, objasnio je da je 37 od navedenih telefona do sada potvrđeno kao mete pokušanog ili uspješnog hakovanja od strane špijunskog softvera Pegasus. Među vlasnicima telefona su bili novinari, aktivisti i “dvije žene najbliže saudijskom kolumnisti” Jamalu Khashoggiju, kojeg su ubili agenti saudijske države 2. oktobra 2018.

Tačno jedan dan prije ubistva, Citizen Lab je upozorio sa “velikom sigurnošću” da je telefon Omara Abdulaziza, saudijskog kritičara u Kanadi, zaražen Pegasusom. Abdulaziz, kako se ispostavilo, je bio blizak prijatelj s kojim se Khashoggi često dopisivao.

Lista koincidencija se nastavlja

I dok predstavnici NSO-a glasno poriču saučesništvo u bilo kakvom obliku zlodjela ikada, lista koincidencija se nastavlja.

Više od 15.000 od 50.000 telefonskih brojeva, naprimjer, su bili iz Meksika – koji je bio prvi međunarodni klijent, odnosno pokusni kunić NSO-a 2011. Osvrćući se na sudbinu meksičkog freelance reportera Cecilija Pinede, koji je nasmrt ustrijeljen u mreži za ležanje nakon što se njegov broj pojavio dva puta na neslavnoj listi, Washington Post se ogradio od odgovornosti: “Nije jasno koju ulogu, ako ikakvu, je Pegasusova sposobnost da locira svoje mete u realnom vremenu, imala u doprinosu njegovom ubistvu”.

Prema Reutersu, agencije meksičke vlade potpisale su ugovore vrijedne do 160 miliona dolara sa kompanijom NSO Group između 2011. i 2018, primarno tokom vladavine desničarskog predsjednika Enriquea Pena Nieta. Zahvaljujući ovoj investiciji, na meti operatera Pegasusa su bili, između ostalih, istražitelji koji su radili na nestanku 43 studenta u državi Guerrero od strane meksičkih sigurnosnih snaga 2014. Na meti su se našli i supruga, djeca i kardiolog ljevičarskog političara Andresa Manuela Lopeza Obradora, koji je od tada naslijedio Penu Nieta.

A u Bahreinu je Citizen Lab potvrdio da se pet od devet nedavno hakovanih brojeva pojavljuje na listi projekta Pegasus. Iako su Bahrein i Izrael samo formalno normalizovali odnose prošle godine, bilateralni afinititet prethodio je zvaničnoj deklaraciji ljubavi, i vjeruje se da je bahreinska vlada dodala špijunski program Pegasus u svoj represivni arsenal 2017.

Bez sumnje, nije teško vidjeti zašto “najmoćniji špijunski program ikada razvijen” može dobro doći na mjestu poznatom po suzbijanju, zatvaranju, mučenju i ubijanju demonstranata – a da ne spominjemo oduzimanje državljanstva Bahreincima koji su isuviše posvećeni stvarima kao što su ljudska prava, aktivizam, novinarstvo i drugim prijetećim aktivnostima.

‘Sokolovo oko’

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), koji su također slavili normalizaciju odnosa sa Izraelom prošle godine, već dugo su u krevetu sa izraelskom špijunskom tehnologijom – što pokazuje sistem za masovno nadziranje građana nazvan Sokolovo oko, koji je u Abu Dhabiju instalirala izraelska kompanija.

Članak na Middle East Eyeu iz 2015, naveo je izvor blizak Sokolovom oku o njegovim funkcijama: “Svaka osoba se prati od trenutka kada napusti svoj dom do trenutka kada se vrati. Njihovi poslovni, socijalni i bihevioralni obrasci se prate, analiziraju i arhiviraju.”

Kao da to nije bilo dovoljno u stilu Velikog brata, telefon autora tog članka završio je – gdje drugo – već na listi Projekta Pegasus.

U 2016, su analitičari zabilježili Pegasusov pokušaj hakovanja protiv odlikovanog emiraćanskog borca za ljudska prava Ahmeda Mansoora, koji je trenutno u zatvoru zbog tako gnusnih zločina kao što su vrijeđanje “statusa i prestiža UAE-a”. Šta se, pak može kritikovati u prestižnoj državi u kojoj su građanske slobode izbrisane i zamijenjene trgovačkim centrima i vještačkim otocima – i u kojoj osobe za koje se sumnja da se protive vladi, mogu završiti u zatvoru, biti mučene ili nestati?

Toliko o “politici o ljudskim pravima” NSO-a, koja se pojavljuje na web stranici ove firme i za koju se kaže da obuhvata “ugovorne obaveze koje obavezuju NSO-ove kupce da ograniče upotrebu proizvoda ove kompanije na prevenciju i istragu ozbiljnih zločina, uključujući terorizam, i da se pobrinu da proizvodi ne budu iskorišteni da se narušavaju ljudska prava”.

Navodno kao dodatno osiguranje, izraelsko Ministarstvo odbrane mora odobriti sve prodaje špijunskog softvera NSO-a klijentima širom svijeta.

Naravno, budući da izraelska definicija kontraterorizma uključuje, bombardovanje palestinskih civila npr, nije teško vidjeti kako ljudska prava tu mogu ostati po strani.

Dodatne restrikcije na slobodu izražavanja

Zaista je izraelska jedinstvena pozicija aparthejdne države i nasilne okupatorske sile dala ovoj državi značajnu prednost u izvozu ratne opreme kao i proizvoda za sigurnost na internetu i druge represivne ekspertize, sve testirane na Palestincima.

Od 2016, Izrael posjeduje najveći broj kompanija za nadzor po glavi stanovnika bilo gdje na planeti. I kao što slučaj sa NSO-om i Pegasusom pokazuje, privatna industrija nadzora je u stanju vinuti se visoko zahvaljujući obilju bivših izraelskih vojnih internetskih špijuna željnih da se uključe u ovo unosno i većinom neregulisano polje.

U 2019 je WhatsApp koji je u vlasništvu Facebooka tužio NSO zbog optužbi za hakovanje – pravna borba koja traje i kojoj su se pridružili Microsoft i drugi tehnološki divovi. Nema veze što su neki od njih i sami uključeni u cenzuru palestinskih novinara i aktivista – ili što je Microsoft uložio u izraelsku firmu za prepoznavanje lica koja je tajno nadzirala Palestince na Zapadnoj obali.

Za sličnu etiku, nije potrebno tražiti dalje od članka sa Associated Pressa od 4. augusta, koji pojašnjava da je državni penzioni fond u državi Oregon “jedan od najvećih investitora, ako ne i najveći” u privatnu investicijsku firmu koja je u većinskom vlasništvu NSO Groupa.

U svom novom izvještaju o Bahreinu, Citizen Lab primjećuje da je “pod izgovorom borbe protiv COVID-19, bahreinska vlada nametnula dodatne restrikcije na slobodu izražavanja”. Bez sumnje je zabrinjavajuće to da je Naftali Bennett – ultradesničarski bivši izraelski ministar odbrane koji je 2020. predložio da se NSO uključi u borbu protiv korona virusa – sada izraelski premijer.

I kako se izraelska misija da normalizira poništenje palestinskih prava nastavlja uporedo sa normalizacijom masovnog špijuniranja i efikasne kriminalizacije slobode misli, ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da ništa od ovog zapravo uopšte nije normalno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.