Dvije Hrvatske – solidarni građani nasuprot bešćutne države

U Hrvatskoj novi kardinalan primjer kriminalizacije humanosti, ali i protuudarac ljudske solidarnosti: mjesec dana nakon što je Europski sud za ljudska prava presudio da je Hrvatska odgovorna za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice Madine Hussiny i opstrukciju istrage te tragedije, Visoki prekršajni sud u Zagrebu kaznio je aktivista za ljudska prava Draga Umičevića koji je njezinoj obitelji pomogao da u Hrvatskoj zatraži azil.

No javnost, zgrožena tom institucionalnom bešćutnošću, uzvratila je munjevito: u manje od 24 sata, aktivisti za ljudska prava od građana su prikupili novac da se plati kazna, poručujući jasno što o takvoj presudi misle.

Presuda Visokog prekršajnog suda, bez sumnje, znači da Hrvatska, usprkos presudi ESLJP-a, nastavlja institucionalno negirati vlastitu odgovornost za nesreću Madine Hussyni – ili čak zločin nad njom – a time i sistemski obeshrabrivati humanost i kriminalizirati solidarnost, što je zasigurno jedna od najvećih sramota današnje Hrvatske i Europe.

Slučaj obitelji Hussiny tako prerasta u ogledni primjer institucionalnog cinizma i hladne bešćutnosti koju prema izbjeglicama što u Europi traže spas – ali, gotovo podjednako, i prema ljudima koji im pokušavaju pomoći – demonstriraju tijela hrvatske države.

Pritom se ta bešćutnost i taj cinizam ocrtavaju samo još snažnije na pozadini informacije, objavljene u četvrtak poslije podne, da su hrvatski aktivisti za ljudska prava u manje od 24 sata od građana prikupili novac za prekršajnu kaznu i sudske troškove postupka protiv Dragana Umičevića, što ukupno iznosi, za hrvatske prilike, visokih osam tisuća eura.

Sudbina Madine Hussiny slama srce. Ta mučna, strašna tragedija ukratko glasi ovako: šestogodišnje dijete poginulo je 21. studenoga 2017. navečer na željezničkoj pruzi kod Tovarnika, točno na granici Hrvatske i Srbije, kada je na nju naletio vlak nakon što su njezinoj obitelji – majci, muškarcu i šestoro djece, od kojih je najmlađe rođeno na putu, i tada je imalo jedanaest mjeseci – hrvatski policajci odbili pomoći, te ih  potjerali prugom natrag u Srbiju.

ESLJP u nedavnoj je presudi, donesenoj 18. studenoga ove godine, potvrdio da je bila riječ o ilegalnom protjerivanju, u kojemu je Hrvatska prekršila – nabrojit ćemo – pravo na život djeteta, njenu obitelj izložila mučenju, onemogućila im pristup pravnoj podršci i međunarodnoj zaštiti kao i onemogućila istragu o njenoj smrti, a aktiviste za ljudska prava i odvjetnike obitelji izložila sustavnom maltretiranju kako slučaj ne bi došao do ESLJP-a.

Ali, za preživjele članove obitelj Hussiny, gubitak šestogodišnjeg djeteta bio je tek početak: na isti su način iz Hrvatske izbačeni još jednom, dva i pol mjeseca kasnije, u noći sa 7. na 8. ožujka 2018, a kada su petnaestak dana kasnije u Hrvatsku ušli treći put, noću s 20. na 21. ožujka, u strahu od novog protjerivanja, preko Facebooka su zatražili pomoć aktivista udruge Are You Syrious (AYS), koji su ih uputili neka odu na najbliži policijski punkt i zatraže azil.

‘Apsurdni proces’

Te je noći Slavoniju prekrila snježna mećava. Obitelji Hussiny bila je u skupini od četrnaestero izbjeglica, od kojih jedanaestoro djece, pa je AYS, ne želeći riskirati nove smrti, obavijestio policiju da je u Hrvatsku ušla skupina tražitelja azila, potkrijepivši to GPS lokacijama koje im je poslala Madinina obitelj.

Pritom su, želeći nadzirati zakonitost i zajamčiti dobrobit djece i obitelji, zamolili svojega osječkog volontera Dragana Umičevića da ode na taj policijski punkt i policajce osobno izvijesti o situaciji, o čemu su istodobno obavijestili i policiju.

Ovako je, prema priopćenju AYS-a, Umičević opisao što je učinio: “Moj jedini zadatak je bio da priđem policajcima na terenu i upozorim ih da se u blizini nalazi obitelj s puno male djece koja su prestrašena i pothlađena, te da žele zatražiti azil.

To sam i učinio, nakon čega sam ponudio i da dođem u policijsku postaju u koju su ih prebacili, te policiji pružim eventualno potrebne dodatne informacije, ali i da se uvjerim da ovoga puta neće biti nasilno protjerani iz zemlje.”

Zbog toga je policija protiv njega podnijela prekršajnu prijavu zbog navodnog pomaganja u ilegalnom prelasku granice, zahtijevajući drakonsku kaznu od 320.000 kuna i zatvor za Dragana Umičevića, te zabranu rada udruge AYS.

Sud se pokazao “milosrdnim”: u studenome prošle godine, stalna služba u Županji vukovarskoga Prekršajnog suda osudila je Umičevića, umirovljenoga hrvatskog branitelja s 5.500 kuna mjesečnih primanja, na kaznu od 40.000 kuna.

Na tu je presudu uložena žalba, a onda je, u srijedu, kao bomba odjeknula vijest da je Visoki prekršajni sud u Zagrebu – potvrdio kaznu, povisivši je za dvadeset tisuća kuna, i proglasivši Umičevića pravomoćno krivim za “pomaganje u ilegalnom prelasku hrvatske državne granice”!

Visoki prekršajni sud učinio je to usprkos presudi ESLJP-a, u kojoj izrijekom stoji da je država vršila pritisak na nevladine organizacije za ljudska prava, ali i na hrvatske odvjetnike obitelji Hussyni, kao i da su hrvatski sudovi, zajedno s policijom, odbili nastojanja odvjetnice obitelji Hussiny da se smrt djeteta istraži, ili su netočno tvrdili da je istraga provedena.

Riječ je o “apsurdnom procesu”, koji “nema veze sa zakonom, nego s politikom”, kazao je Dragan Umičević za suđenje koje je protiv njega pokrenula policija. Udruga AYS – hrabra, agilna skupina mladih ljudi koji pokušavaju pomoći očajnim ljudima i razbuditi umrtvljenu savjest hrvatske nacije – objavila je da je sud bio svjestan kako nije bilo ni teoretske mogućnosti da Umičević ikome pomogne ilegalno prijeći hrvatsku granicu.

“Na sudu je nedvojbeno dokazano kako je obitelj male Madine već bila u Hrvatskoj kada su nas  kontaktirali, dakle, kako je itko mogao nekome pomoći da pređe granicu ako su oni tada već bili u našoj zemlji?”, pitaju iz AYS-a.

“Na sudu je dokazano i da naš volonter Dragan nije imao nikakav direktan kontakt s obitelji, s kojom smo putem Facebooka komunicirali mi iz Zagreba.

Pravna akrobacija

To čak i piše u presudi, u kojoj sudac zaključuje i kako Dragan nije imao namjeru počinjenja ikakvog prekršaja, no svejedno ga je proglasio krivim zbog nesvjesnog nehaja, argumentirajući kako se Dragan trebao zapitati je li obitelj s kojom nije imao kontakta možda ipak bila u Srbiji kada su nam se obratili, iako smo imali GPS lokacije koje su jasno pokazivale da su u Hrvatskoj.

Ta pravna akrobacija omogućila je sudsko i političko maltretiranje naše udruge, njenih zaposlenika i volontera već pune tri godine”, kažu iz AYS-a. Ništa nije pomogla ni činjenica da se iz presude ESLJP-a, koja je Visokom prekršajnom sudu dakako bila dostupna, dade iščitati kako je sudski proces protiv Dragana Umičevića zapravo politički pritisak na branitelje ljudskih prava.

Ali sad, što je tu je – hrvatski su sudovi rekli svoje, svrstavši vlastitu državu na mračnu stranu “tvrđave Europe”. Ali, da moral i humanost u Hrvatskoj ipak nisu baš posve podbacili, još je jednom dokazao AYS, prikupivši u manje od 24 sata od građana cijeli iznos kazne, pa povrh toga i iznos za sudske troškove – ukupno točno 62.691,30 kuna, nešto više od osam tisuća eura.

“Građani Hrvatske pokazali su da neće dopustiti da se kažnjava dobročinstvo, pogotovo dok pravi kriminalci dobivaju neusporedivo manje kazne ili šetaju slobodni. Uplaćeni iznosi kretali su se od 30 do 5000 kuna. Ponosni smo na sve poruke podrške koje dobivamo, a najviše na našeg volontera Dragana, koji je bio jedan od rijetkih koji su obitelji male Madine pružili ruku kada im je bilo najteže”, objavio je AYS. “Iako razočarani stanjem u našem pravosuđu, ne damo se zastrašiti i borimo se dalje”, poručili su aktivisti.

Nedvosmisleno ih podržati, baš zato što se Hrvatska pretvara u zemlju nemoralnih, ciničnih i bešćutnih institucija – to je najmanje što odgovoran građanin može učiniti, nastojeći pritom čime god može da Hrvatska i EU promijene svoju politiku nasilja i bešćutnosti prema ljudima koji ne traže ništa drugo osim elementarne zaštite od nasilja i smrti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.