‘Izdajnici i luđaci’ krivci za HDZ-ove afere

Potres na Baniji i marifetluci u Požegi ponovno su iznjedrili „tople ljudske priče“ lokalnih predstavnika iz redova Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i donijeli brige Andreju Plenkoviću. Ovi slučajevi ponovno su na obalu izbacili mulj s kojim se treba boriti.

Građani su svjesni da postoje politički dužnosnici u različitim lokalnim sredinama tj. lokalni moćnici koji funkcioniraju, u najboljem slučaju, na rubu zakona.

Plešu svoj ples na toj ivici, glasno se smiju, voze u autima izvan svoje platežne moći, imaju po nekoliko nekretnina i brdo ušteđevine.

Jedini koji ne uspijevaju detektirati njihovo ismijavanje pravne države su radari Andreja Plenkovića. Oni su kalibrirani tako da puštaju zvukove visokih frekvencija jedino kad javnost i mediji ne reagiraju kako on očekuje.

S druge strane, upravo su mediji, kao i nebrojeno puta do sada iskopali nove afere. U okviru toga, postavlja se pitanje može li se HDZ riješiti takvog balasta koji ih svako toliko povuče prema dolje?

Obrasci ponašanja

Sisačko-moslavački župan Ivo Žinić našao se pod povećalom medija zbog svojih izjava u kojima poziva stradale u potresu da se ne ponašaju neodgovorno i da paze koliko troše na grijanje te prvotnih nespretnih reakcija nakon potresa.

Ta pozornost mu nije donijela ništa dobroga. Izašlo je na površinu da već godinama živi u kući koja je u državnom vlasništvu, a u imovinskoj kartici ju navodi kao svoju.

Pri tome, zgodno je zaboravio navesti neke druge nekretnine koje ga diskvalificiraju od dobivanja kuće koja je trenutno u državnom vlasništvu. Je li sve u ovom slučaju legalno tek će se utvrditi, ali sigurno nije etički i politički odgovorno od strane političkog dužnosnika prikrivati nekretnine, a pri tome uživati u besplatnoj državnoj nekretnini.

U drugom slučaju, požeški gradonačelnik iz redova HDZ-a, Darko Puljašić, našao se u središtu skandala kada je u javnost procurila snimka u kojoj vrši pritisak na direktora gradske tvrtke vezano uz dodjeljivanje poslova energetske obnove točno određenim privatnim firmama.

Ovo je, osim negativnog odjeka u javnosti, stvorilo i dodatne logističke probleme Andreju Plenkoviću.

Naime, Puljašić je i saborski zastupnik HDZ-a, a kako se nakon ove afere povukao s pozicije zastupnika u Saboru tamo ga je trebao naslijediti Stevo Culej koji nije ljubitelj smjera u kojem Plenković vodi HDZ.

S obzirom na tanku većinu u Saboru i Culejevu nepouzdanost, Plenković je morao micati Nikolu Mažara s mjesta državnog tajnika kako bi ga mogao angažirati u Saboru jer je na listi bio ispred Culeja.

Posebno je zanimljivo što Puljašić nije dao ostavku na mjesto gradonačelnika Požege, a i to što je Plenković i prije izbora bio upozoravan na njegov sumnjivi način rada. Očito je da tada nije bilo dovoljno jasno prineseno njegovoj pozornosti.

Upisali su se tako Žinić i Puljašić na podugačku listu onih koji su zbog sumnjivih poslova ili nekretnina dospjeli u fokus medija i javnosti, a mnogi od tih s liste morali su napustiti svoje pozicije.

Tek par nedavnih slučajeva poput Milana Kujundžića, Gabrijele Žalac, Lovre Kuščevića, Gorana Marića i Josipe Rimac pokazuju da je HDZ možda drugi, ali i da se neki obrasci ponašanja teško mijenjaju.

Dvije opcije

Postoje dvije opcije kojima je moguće objasniti tu učestalost neugodnih slučajeva za HDZ. Prva je da stranačko vodstvo, na čelu s Plenkovićem, ne zna na koji način funkcionira dio njihovih lokalnih dužnosnika i drugih stranačkih kolega i kolegica.

U tom slučaju debelo su se otuđili od svojih članova na terenu i drugih građana. Da netko ode u neki grad ili općinu i popriča s dvoje troje bolje upućenih građana znao bi kako se dobivaju poslovi, kako se namještaju građevinski projekti i tko je kome kum, a tko rodbina.

Druga je opcija da znaju kako to sve funkcionira, ali dok god takav sustav radi na prokušanom principu ne brinu previše.

Sustav zbrinjava stranačke članove, ti članovi doniraju financijska sredstva stranci, regrutiraju nove članove koji će na izborima dati svoj glas kako bi osigurali svoje radno mjesto ili mjesto nekoga iz svoje obitelji.

Zlobnici bi u tako nečemu prepoznali dobro ustrojenu piramidalnu shemu, ali zaista je teško, praktički nemoguće, reći koja je od ove dvije opcije realnija.

Da su te afere ostale zakopane, poslovi sklopljeni, a omerta postojana, onda bi država bila stabilna.

‘Medijska histerija’

Ostavlja se dojam da se packe za uhvaćene s rukama u medu dijele zato što su uhvaćeni, a ne zato što su krali med. Da su bili pažljivi i pametni onda bi sve bilo u redu.

I dalje bi se slikali na stranačkim skupovima, napredovali u piramidalnoj strukturi i postajali sve ugledniji članovi društva. Oni nisu balast za HDZ, nego stupovi države.

Samo su, eto, svojom nespretnošću naštetili ugledu organizacije i moraju biti kažnjeni. Zbog toga je Plenković svima predočio treću opciju koja glasi – demontiranje države i medijska histerija.

U toj opciji mediji koji razotkrivaju afere HDZ-ovaca zajedno s oporbom nastoje rušiti državu. Ovakav narativ ne sluti na dobro.

Možda nije izrečeno na glas, ali svi znaju da su oni koji žele demontirati državu zapravo izdajnici, a da za one koji šire histeriju postoje ustanove u koje ih treba dati na promatranje.

Izdajnici i luđaci su krivci.

A njihove žrtve su stupovi države i društva kojima je tek malo popustila koncentracija.