(Ne)izvjesno drugo poluvrijeme Andreja Plenkovića

Drugi mandat je drugo poluvrijeme. Tako je Andrej Plenković u predizbornoj kampanji vabio birače da njemu i Hrvatskoj demokratskoj zajednici daju povjerenje za nastavak vođenja Hrvatske. Na izborima je ostvario relativnu pobjedu, i to s prilično velikim brojem mandata, a uz manje koalicijske partnere, imat će većinu u Saboru. U prvom poluvremenu (mandatu) se često navodilo kako je Plenković, po pitanju pojedinih svjetonazorskih pitanja, izbjegavao odluke ili odugovlačio s njima, kako ne bi uznemirio desno krilo stranke ili izazvao nezadovoljstvo desnog biračkog spektra. U drugi mandat ulazi u nešto drugačijem okruženju.

Prvo je na unutarstranačkim izborima premoćno pobijedio izrazito desne oponente, a zatim su kockice posložile na parlamentarnima te mu za koaliciju nije potrebna krajnja desnica u vidu Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Iz tog razloga nameće se pitanje hoće li se Plenković u drugom mandatu nastojati pozabaviti sa svjetonazorskim pitanjima, koja je tijekom prvog mandata “gurao pod tepih”? I hoće li to biti stvarni odraz njegovih političkih uvjerenja?

Sigurna igra na kartu ‘neodlučivanja’

Jedan od takvih poteza je donošenje novog Zakona o pobačaju. Ustavni sud Hrvatske je u ožujku 2017. godine donio odluku da je potrebno donošenje novog zakona te dao rok od dvije godine za to. U tom periodu osnovano je povjerenstvo, koje je trebalo analizirati na koji način države u Europskoj uniji reguliraju ovo pitanje. Nakon dvije godine, a sada već i tri pol godine, novi zakon nije donesen, a Plenković je često naglašavao kako je Ustavni sud čekao 25 godina s odlukom te na neki način svaljivao krivnju na to tijelo. Novi ministar zdravstva Vili Beroš je početkom svog mandata, u veljači 2020. godine, rekao kako nema problem s donošenjem zakona, ali da čekaju signal da ga počnu pisati. Očito je da ministru jedino premijer treba dati signal, ali signalizacija se pogubila prije izbora. Bilo je važno ne dizati previše prašine oko tog, za Plenkovića očito, ne toliko važnog pitanja.

Još jedno svjetonazorsko pitanje oko kojeg je Plenković (ne)vješto izbjegavao donijeti konačnu odluku je pitanje pozdrava “Za dom spremni”. To ga je dovelo u situaciju da predstavnici nacionalnih manjina bojkotiraju službenu komemoraciju u Jasenovcu zbog ploče s natpisom ZDS u Novskoj, a koja je prvotno postavljena u Jasenovcu. I u ovom slučaju je osnovano tijelo koje je davalo mišljenje te se očekivalo da će Vlada zakonski urediti pitanje sukladno donesenim smjernicama. Međutim, Plenković je bio skloniji ostaviti pitanje regulacije pozdrava ZDS nedorečenim. Izvlačio se tu na vladu Socijeldomratske partije s početka 2000-ih, koja je dopustila registraciju grba Hrvatskih obrambenih snaga koji u sebi sadržava uzvik ZDS, zatim se pozivao i na smjernice Vijeća koje je sam osnovao i koje su upućivale na iznimke u kojima se može koristiti predmetno znakovlje, ali se Plenković nije odlučio na donošenje zakonskog rješenja kojim bi to uredio.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kod oba ova pitanja Plenković je odlučio igrati na kartu neodlučivanja. Razlog za to mogao je u prošlome mandatu biti pritisak desnih struja u stranci ili izvan nje, ali sada u Saboru iz redova HDZ-a sjede ljudi koje je on stavljao na liste, a u koaliciji su mu predstavnici nacionalnih manjina i “liberalnih” (interesnih) stranaka. Plenković konačno ima priliku pokazat posjeduje li centrističku crtu i razriješiti ova pitanja. Međutim, već u više navrata je pokazao da mu nisu važna rješenja nego kalkulacija što se u tim procesima može dobiti, a što izgubiti. I ukoliko krene rješavati ova pitanja, neće prionuti tome poslu zato jer mu je važno pravo žena da odlučuju o svome tijelu, ili zato jer smatra da je ZDS neprimjeren. Isto tako, ako ne počne rješavati ta pitanja, to neće biti zato jer vjeruje u neke desne ideje. To će biti samo za to jer se u tom trenutku ukazala prilika da se prikupi politički kapital koji će iskoristiti kada bude potrebno. Teško je očekivati da netko bez svjetonazora rješava svjetonazorska pitanja samo zato jer vjeruje da je ispravno rješavati ih.

Putovnica sa ili bez korona virusa

Pokazao je Plenković da se tako može odlučivati i o nekim pitanjima koja nisu svjetonazorska. Kao što je bio slučaj otvaranja i zatvaranja granica prema Bosni i Hercegovini prije izbora. Nije se tada vodilo računa o tome predstavlja li otvaranje granica prema Bosni i Hercegovini zdravstveno pitanje, nego na koji način će se potencijalno zatvaranje odraziti na rezultat izbora. Ili je virus počeo razlikovati putovnice, pa oni koji imaju dvojno državljanstvo i hrvatsku putovnicu ne predstavljaju mogućnost prijenosa, dok su ostali državljani Bosne i Hercegovine primamljiviji korona virusu. Naravno da je ovakvim situacijama potrebno donositi posebne odluke na koji način se odnositi prema osobama koje ulaze u državu, ali ponovno je kalkulacija o sitnim političkim dobitima bila ispred onoga što bi trebalo biti središnje pitanje – predstavljaju li osobe koje dolaze s XY područja zdravstvenu ugrozu? Ukoliko predstavljaju, onda ih treba sve jednako tretirati, kao što se jednak tretman očekuje i ukoliko ne predstavljaju.

Ukratko, velika očekivanja, koja mnogi imaju od Plenkovića samo zato jer sada nije opterećen uvjetovanjima krajnje desnice, ovisit će isključivo o uskim tehnokratskim kalkulacijama. Nije Plenković postao veći ljevičar jer će sad u vladi imati potpredsjednika iz redova nacionalnih manjina, kao što nije bio i neki desničar kad je u prošloj sjedio Ivo Stier, isto kao što nije bio ni liberal dok je dijelio ministarstva ekipi iz Hrvatske narodne stranke. Vjerojatno su mnogi zadovoljni takvom bezličnom politikom, ali moraju biti svjesni da Plenković uvijek može odigrati gambit (prepustiti obrazovnu reformu liberalnom HNS-u) ili odugovlačiti partiju (kao u slučaju Zakona o pobačaju) ukoliko procijeni da će time održati svoju stabilnost. Ono što je koalicija s predstavnicima manjina danas, sutra već može biti koalicija s krajnjom desnicom. Samo je pitanje čega ili koga će se u tim procesima odreći, a koje ideje prigrliti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera