Godišnjica HDZ-a i Čovićeva neispunjena obećanja

U 15 godina otkako sam na čelu HDZ-a preživjeli smo brojne udare. Kad su mi 2000. isti predstavnici međunarodnih administracija nudili da napustim HDZ samo da se sklonim i da biram što želim raditi, pitao sam ako mislite da je takav HDZ, zar nije logično da pokušamo transformirati HDZ jer on ima mjesto u ovome narodu, rekao je čelnik HDZ-a BiH, Dragan Čović, u intervjuu Večernjem listu povodom obilježavanja 15 obljetnice njegova vodstva stranke.

Obilježavanje 30 godina od osnutka bosanskohercegovačkog HDZ-a, stranke koju pola političkog puta vodi Čović, kao i njegove obljetnice, poremetila je pandemija pa se proslava objedinila u jedan događaj. U goste je došlo visoko, ali ne brojno izaslanstvo Hrvatske, uklopivši u posjetu i pretkampanju za dijasporu na predstojećim izborima u Hrvatskoj.

Održana je svečana sjednica stranke, obilazak kazališta čiju izgradnju osim novca otežava i lokacija u središtu Mostara – jednom od mostarskih čvorova, te postavljanje kamena temeljca pogona za preradu rajčice kraj Mostara, a koji je najavljen još u izbornoj 2018. godini. Potom se, nakon uobičajenih i naučenih izjava, rezala slavljenička torta.

Komentari onih koji se ne boje komentirati pak kažu kako HDZ možda ima mjesto u hrvatskom narodu, ali je da jasno da istrošeni kadrovi ne trebaju imati mjesto u stranci ni politici. Zbog toga najmalobrojniji narod u BiH umjesto glasa diže ruke i najbrojnije odlazi. 

Čovićeva putanja HDZ-om

Netko je bio vidovit, pa se Čovića četiri godine nakon što je postao član Županijskog odbora HDZ-a BiH Hercegovačko-neretvanske županije, molilo da napusti stranku i zatraži sve što hoće. On je to odbio pa je godinu kasnije postao predsjednik Glavnog odbora HDZ-a BiH te član Predsjedništva stranke. Za čelništvo se borio s Božom Ljubićem, koji će ga optužiti za krađu glasova i namješten izbor, te javno pokušavati proglasiti svoju pobjedu.

Potom će Ljubić otploviti u osnivanje nove stranke, hrvatska javnost gledat će sapunicu mirenja da bi sve završilo “poklapanjem” i HDZ-a 1990 i Ljubića Hrvatskim narodnim saborom u kojem opet glavnu riječ ima Čović.

S upitnicima mostarskog Sokola prije ozbiljne političke karijere, Čović će nastaviti zacrtani put pa će proći i kroz sudske procese zbog korupcije i biti pravomoćno oslobođen, ali i preživjeti političko kažnjavanje kad ga visoki predstavnik smjenjuje s mjesta u Predsjedništvu BiH baš u vrijeme kad se priprema preuzeti stranku.

“Područje djelovanja bilo je najšire moguće u ozračju koje imamo u BiH”, govori Čović o počecima na vrhu stranke ističući kako su se bavili “preuređenjem čitavog ustroja BiH jer smo imali puno nametnutih rješenja”.

“Uz sve to, moralo se očuvati narod, jednostavno, biti za stolom i politički spriječiti one koji su različitim projektima nastojali ukloniti Hrvate”, kaže Čović u obljetničkom intervjuu u kojem je, a to je prošlo ispod radara, rekao kako će netko novi “doći za dvije-tri godine na čelo HDZ-a”.

Danas, 15 godina kasnije, u neskladnoj državi, s politikama koje se vode s figama u džepu i s lažnim interesima, Hrvati nisu očuvani. Pokazuju to i brojke koje malo tko želi iskreno pogledati pa je očito da Hrvati, kojima je najlakše pobjeći, sve više napuštaju zemlju izmoreni vječitim političkim prepucavanjima i politikom koja se uz izvikane nacionalne interese, ipak usput bavi sama sobom i rješava probleme onih uguranih u hobotnicu.

Čovićevi politički protivnici unutar hrvatskog naroda, kojih je malo i koji poklopljeni HNS-om uglavnom zagalame ponekad u suhom priopćenju, zamjeraju mu labav odnos prema političkom Sarajevu i nijemost pred Miloradom Dodikom. Dodik, čini se, jedini ima pravo reći da je u Bleiburgu trebalo sve pobiti, a da mu nitko iz HDZ-a BiH ne zamjeri. Čović galami zbog ponižavanja Hrvata, pogotovo u nakaradnoj Federaciji, ali sudjeluje u svim procesima iako ima oruđe da zaustavi stvari koje mu smetaju i ponižavaju narod. Zasjeo je i u vlast s Demokratskom frontom Željka Komšića koji je pak zasjeo na poziciju koja mu, ako ćemo o političkom poštenju i logici koje nam manjka, ne pripada nego se skrio pod skute stranke Bakira Izetbegovića. Tako je i pred najglasnijim protivnikom izgubio glas ma koliko se galamilo o nepoželjnoj osobi jer ta nepoželjna osoba je unaprijed znala da neće morati obilaziti “zabranjena područja”.

S druge strane i s Bakirom Izetbegovićem od početka tinja neizbježna ljubav i prividne političke svađe jer je svima jasno da, unatoč neprestanom pucanju vječito nategnute koalicijske ljubavi, dogovor o nemiješanju u poslove jednog u poslove drugog jedini vrijedi.

Politika loših rezultata

No, puca i u Čovićevoj stranci. Iako kaže kako se okružuje mladim ljudima, stari stranački lavovi imaju svoje interese i apetite koji rastu kako raste staž u foteljama. Zbog toga “čiste” županije ne formiraju vlast, a one u kojima se suvereno vlada gube konce u rukama zbog pohlepnog vladanja, ali i sve nedoraslijih kadrova.

Dok mudro raspoređuje ljude i ne ostavlja tragove, Čoviću se naivno lijepi pomjeranje korita Radobolje, dok je recimo to korito na “drugoj strani” devastirano potezima pod blagoslovom neke druge stranke. Nad glavom Čoviću visi i Aluminij koji je možda i najveća mrlja na hrvatskoj politici i razlog zbog kojeg se po prvi put u povijesti pred HDZ-om dogodio narod a čelnik stranke dobio otvorene epitete i boce u automobilska stakla. To bi, kažu mnogu, mogla biti i prijelomna točka u budućem povjerenju Čoviću i stranci, ako stranačka mašinerija – a ne trebamo se lagati kako se izbori dobivaju kod nas – ne odradi posao do kraja.

Čović je tada pozivao na smirenost, Aluminij je već stvar prošlosti s ušminkanim obećanjima o novom pokretanju. A baš na dan Čovićeve proslave u medije curi 100 stranica policijskog izvješća o poslovanju tvrtke koje bi, u vrijeme kad se BiH pretvara da se digla protiv korupcije, trebalo dobiti nekakav epilog.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Uvjeren da smo pokazali i prijateljima Bošnjacima i Srbima da znamo što hoćemo da nam je BiH domovina. To je prva stvar koju naglašavamo da je želimo čuvati kao cjelinu bez ikakvih podjela i želimo izgraditi mjesto za hrvatski narod u BiH”, rekao je Čović za televiziju Herceg-Bosne, treći televizijski kanal kojeg nije, unatoč galamama i obećanjima, uspio podići na državnu razinu.

Politika, za razliku od onih kojima politika radi o glavi, ima vremena. Čović, koji je od početka maratonac dok drugi sprintaju, tvrdi kako treba strpljenja.

“Neke kolege su nestrpljive pa misle da neke stvari treba brzo raditi”, rekao je Čović, koji stvari brzo radi samo za odabrane. Strpljivi narod će bježati više nego ikada prije.

“Napravili smo plan i znali smo da će to biti maraton, duga utakmica…”, rekao je Čović za televiziju govoreći o počecima “njegovog” HDZ-a.

No, dok vječiti optimist koji bespotrebno u svojim istupima koristi vremenske odrednice koje mu samo pumpaju loš imidž nekoga tko ne može ostvariti obećano, trči maraton, ostali politički trkači u BiH su u punom sprintu i Čoviću mašu sa sigurne udaljenosti. Naime, svi u BiH ostvaruju zacrtano osim njega.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera