Provokacija u Okučanima: Planirani udar radikala

Kad je poslije pet godina u Jasenovcu održana jedinstvena komemoracija tamošnjim žrtvama logora smrti, nakon što su prethodnih godina predstavnici žrtava, židovske, romske i srpske nacionalne zajednice, te antifašista odbijali godišnjicu proboja logoraša iz logora smrti obilježavati zajedno s javnim vlastima, postalo je jasno da je jedno važno društveno pitanje – pitanje revizije povijesti iz vremena Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj – blizu tome da bude zaključeno.

Koliko god retorika novog predsjednika Republike zna biti iznenađujuća, njegov zahtjev, izrečen u Jasenovcu, da se svako obilježje na kojem je ispisan poklič “Za dom spremni” treba nekamo baciti ovog puta nije bio iznenađenje.

Osim marginalaca koji ne spadaju u ustavni luk, koji samo zloupotrebljavaju demokratsku proceduru, medije i građanske slobode da bi promovirali protudemokratska načela, riječi Zorana Milanovića nitko nije doveo u pitanje. Naprotiv.

‘Ideološka pitanja’

Iako je Andrej Plenković, kao premijer, manje sličan svojim prethodnicima iz HDZ-a, posebice Ivi Sanaderu, koji je odlučno i brzo rješavao takva “ideološka pitanja”, ali ne političkim sredstvima nego državnim aparatom i sredstvima provođenja zakona (Sanader je takve provokacije desnih radikala, poput one u Slunju, koja je trebala slaviti zločinca Maksa Luburića, otklanjao uz pomoć građevinske inspekcije, odlukom o uklanjanju protupropisno postavljenog objekta i provođenjem te odluke), strpljivim uvjeravanjem i pokušajima postizanja kompromisa, onako kako je to radio prvi hrvatski premijer u sustavu parlamentarne vlade, socijaldemokrat Ivica Račan, valja priznati da je, ukrotivši desnu frakciju svoje stranke, postao uvjerljiv i relativno učinkovit u provođenju takve politike.

Kad su desni radikali u HDZ-u do nogu poraženi na unutarstranačkim izborima, činilo se da će Plenkoviću život postati lakšim, barem kad je riječ o temeljnim svjetonazorskim pitanjima. Iako su mjesec-dva nakon izbora za predsjednika HDZ-a njegovi oponenti bili grogirani, iako se sve te Brkiće, Kovače, Đakiće nije moglo ni čuti ni vidjeti, kad se legendarni Milijan Brkić, poznatiji kao Vaso, nakon Jasenovca odlučio napasti predsjednika, to je bilo žalosno i u javnosti posve marginalizirano, prepoznato samo u marginalnim nacionalističko-radikalskim medijima.

Svake godine 1. svibnja Hrvatska obilježava godišnjicu početka prve velike oslobodilačke operacije Hrvatske vojske – “Bljesak”. Vodile su je odlično pripremljene regularne jedinice HV-a, pod regularnim vojnim zapovjedništvom, a oni koji tu akciju proglašavaju nelegalnom i ratnim zločinom u pravu su samo u jednom – ratni zločin počinjen je tokom te operacije, ali ga je počinila “krajinska” paravojska pod zapovjedništvom Mile Martića, a taj bivši milicionar hašku kaznu za taj zločin služi u estonskom strogom zatvoru kao jedan od rijetkih osuđenih u Haagu, na primjereni način, tretiran kao najteži zločinac.

Vješto izigrani protokol

U operaciji “Bljesak” nisu sudjelovale nikakve stranačke vojske, nikakve paravojne jedinice, pa ni HOS, čiji su pripadnici, doduše, godinama nakon rata formalno ubrojeni među hrvatske branitelje, a status im je izjednačen sa statusom redovitih vojnih jedinica.

Ove je godine u Okučanima, skromnim skupom, bez prisustva široke javnosti, obilježavana 25. godišnjica operacije, a najava da će predsjednik, premijer i predsjednik Sabora zajedno položiti skupni vijenac na spomen-obilježje “Bljeska”, Kristalnu kocku vedrine, trebala je biti dokaz postojanja temeljnog konsenzusa među trima ključnim političkim akterima u zemlji: reprezentantom suvereniteta, te predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti.

Međutim, akteri za koje se nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u činilo da su obezglavljeni vješto su izigrali protokol i proveli neugodnu provokaciju. Skidanjem nekih od njih u crne majice s oznakom HOS-a i provokativnim fašističkim usklikom “Za dom spremni” ta je marginalna desničarska skupina izvela provokaciju i prema izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i prema predstavniku državnog suvereniteta i prema općoj javnosti u Hrvatskoj.

Nakon što je u Jasenovcu deklarirao svoj stav nulte tolerancije prema ustaškoj ikonografiji i nesretnom fašističkom uskliku, predsjednik Milanović nije mogao učiniti drugo nego se povući s tog obilježavanja važne obljetnice, koja je trebala simbolizirati političko jedinstvo.

Uništena rijetka prilika za jedinstvo

Manevarski prostor što ga Premijer ima za djelovanje bitno je uži od onoga predsjednikova, koji je početkom godine dobio investituru izravno od naroda. Udar desnih radikala, uostalom, nije bio usmjeren na predsjednika nego na premijera i njegovu stranku, s kojom ti desni radikali, koji su zapravo otpali od stranke, misle da imaju neporavnane račune.

Premijeru, koji ima tanku parlamentarnu većinu i istovremeno ozbiljnu zdravstvenu krizu (koja je postepeno stavljena pod kontrolu) i ekonomsku krizu (koja se tek ocrtava i ozbiljno prijeti), u ovom trenutku najmanje treba otvaranje teme za koju se činilo da je zatvorena. To štetočine koje su izvele ovu provokaciju itekako znaju.

Intelektualno ubogi, međutim, ne znaju kakvu su štetu počinili za nacionalno političko zdravlje. Uništili su jednu od rijetkih prilika kad su ključni politički akteri nastojali manifestirati jedinstvo političkog naroda u odnosu prema događaju iz nedavne političke povijesti.

Usput, premijeru Plenkoviću, ali i demokratskoj Hrvatskoj poslali su najavu o provokacijama koje bi mogli prirediti ovog ljeta na 25. obljetnicu akcije “Oluja”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera