Kad korona virus prođe, svijet više neće biti isti

Epidemiolozi su složni u ocjeni da je očuvanje ekonomije kao primarni cilj ovoj krizi zapravo osuda hiljada i hiljada ljudi na sigurnu smrt (EPA)

Vrijeme je odavno pokazalo koliko je profesor engleske knjiženosti i futurista Marshal McLuhan bio u pravu kada je još davnih šezdesetih godina lansirao tezu o svijetu kao globalnom selu. Bio je upravu i kada je još na ulasku u elektronsko doba tvrdio da će to biti dom upravo za ono što je nazvao “globalnim selom” – prostor u kojem tehnologija širi informacije svuda i sa svima.

Ono što nije predvidio ni McLuhan ni mnogi drugi mislioci i teoretičari današnjice zadesiće globalno selo na razmeđu 2019. i 2020. godine. Novogodišnji vatrometi u svim svjetskim metropolama neće sasvim ni utihnuti, a svijet kakvog smo poznavali u decembru 2019., već u januaru i februaru 2020. više neće postojati. Odjednom, pod naletom pandemijske krize u drugi plan će pasti razni svjetski izazovi, mogućnost izbijanja američko-iranskog rata, migrantska kriza, klimatske promjene, proširenje Evropske unije. Breaking news postaće korona virus i Kina u kojoj se virus zapatio, a ubrzo i skoro sve zemlje svijeta u koje će stići bez ikakve najave.

Virus kao kapisla na okidaču

Otuda se sasvim logično nameće pitanje u kakvom će svijetu živjeti oni koji uspiju sve ovo preživjeti kada na kraju bude oglašena pobjeda u ratu koji je već do sada odnio na hiljade ljudskih života?

Izgleda kao da su neki jedva dočekali pandemijsku krizu koju je izazvao sićušni virus nazvan Covid-19 kao kapislu na okidaču za početak bitke za novu preraspodjelu globalne vlasti, moći i uticaja (čitaj: novca). Baš kao u svitanje Prvog svjetskog rata. Gavrilo Princip jest ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu, ali to je bio tek povod za objavu rata. Uzroci su bili sasvim drugi, pripremala se nova podjela svijeta u kojem više neće biti mjesta za dva velika carstva, Austrougarsko i Otomansko.

Svijet je već krajem 2019. godine ubrzano klizio u novu ekonomsku krizu, a strah od virusa i zaraze, koji naravno nije iracionalan, kao da je bio znak za početak suspenzije građanskih prava sa jedne i štampanja novih novčanica u tri smjene, kako u Evropi, tako i u Sjedinjenim Američkim Državama. Pod izgovorom pomoći ugroženim građanima, ali prije svega posrnulim ekonomijama velikih svjetskih sila.

Nije nikakva teorija zavjere, već fakat da je Covid-19 krenuo na svoj put oko svijeta baš iz Kine, zemlje koja je upravo prošle godine sustigla, pa i prestigla do tada neprikosnovene Sjedinjene Američke Države na tronu najveće svjetske ekonomije, i to uporno provodeći svoju poznatu doktrinu da nije važno koje je boje mačka ako uspješno lovi miševe.

Dok se u mnogim zemljama još vode rasprave koje je boje mačka (više socijalizma ili manje kapitalizma, odnosno više solidarnosti, a manje profita) Kina je već objavila pobjedu nad nevidljivim neprijateljem (miševi su savladani) i sada širom svijeta, tamo gdje je najpotrebnije šalje pomoć u vidu ljudstva, medicinske opreme i savjeta.

Procjene ekonomskih stručnjaka su turobne. Svijet je već sada pao na stope recesije iz 2008. godine, a krivulje pada proizvodnje, profita i svega drugog i dalje su u nedopustivo slobodnom padu.

Dva moguća scenarija

“Ako kriza potraje približićemo se velikoj depresiji iz tridesetih godina prošlog vijeka”, tvrdi ugledni profesor Ekonomskog institute iz Ljubljane Jože Mencinger

U razgovoru za crnogorski portal Analitika, on je rekao da su u kapitalizmu krize obično na strani potražnje, a u socijalizmu na strani ponude, “dok su sad smanjene i jedna i druga”. Sa ocjenom da će pandemija izazvati recesiju goru nego 2008. izašao je i Međunarodni monetarni fond, dok je britanski Independent najavio da će od korona virusa više ljudi bankrotirati, nego umrijeti.

Objektivno gledano, pred vladama velikih sila i ostalih zemalja, u osnovi postoje dva moguća scenarija za prevazilaženje ekonomske krize koju je korona virus samo dodatno ogolio, a oba su zasnovana na državnom intervencionizmu neviđenih razmjera. Jedan koji se može nazvati kineskim modelom i koji je već objavio pobjedu nad opasnim virusom, sastoji se od principa solidarnosti i podjednakom tretmanu svih ugroženih građana, nauštrb interesima vlasnika fabrika i preduzeća, a drugi je, prije svega, pomoć i zaštita bogatih odnosno vlasnika banaka i najvećih korporacija koji su kičma zapadnih ekonomija.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

U prvom slučaju, ukoliko bude žrtvovana ekonomija, predstoji dugo gladovanje i smrt velikog broja ljudi od gladi, a ne od korone, dok će u drugom slučaju biti očuvana i podstaknuta ekonomija da što prije izađe iz recesije, ali će mnogi ljudi u međuvremenu umrijeti od korona virusa.

Epidemiolozi su složni u ocjeni da je očuvanje ekonomije kao primarni cilj ovoj krizi zapravo osuda hiljada i hiljada ljudi na sigurnu smrt. Američki predsjednik Donald Trump, čija je zemlja postala najveće žarište korone na svijetu, već je najavio da bi gubitak života 100.000 do 200.000 Amerikanaca oglasio velikom pobjedom.

Na osnovu dosadašnjeg razvoja pandemijske krize kod mnogih vlada lako je uočljivo za koje modele su se odlučile. Većina zapadnih zemalja izabrala je model spašavanja ekonomija, iako je broj žrtava u njima već sada nadmašio kineski, dok su se bivše socijalističke zemlje opredijelile prije svega da brane živote i principe solidarnosti i jednakosti, barem deklarativno. Naravno, ova podjela nije kruta jer se sa manje ili više uspjeha pokušavaju kombinirati i jedan i drugi scenario.

Naravno da sve ima veze i sa zdravstvenim i drugim sistemima jer se, naprimjer, pokazalo da se zemlje sa razgranatijim i bolje organizovanim javnim zdravstvom, bar za sada, uspješnije bore sa koronom.

Svijet vode idioti i tirani       

Hrvatski je Nacional prenio riječi američkog režisera Ridleya Scotta koji je zbog korone morao prekinuti snimanje svog novog filma The Last Duel, a koje se mnogima neće dopasti: „Ovaj frajer narančaste glave koji nas vodi, on je luđak, zar ne? Andrew Cuomo, guverner New Yorka, istaknuo se u ovoj situaciji. Gledajući na svijet i političare koji ga vode, pola svijeta vode idioti, pola vode tirani, samo par njih doista vrijede. Nitko ne želi ulaziti u politiku. Ako imaš pola mozga nećeš poželjeti ući u politiku“, rekao je Scott založivši se za racionalizaciju pri kupnji u dućanima “gdje bi se svakoj osobi ograničila količina hrane koju može kupiti”.

Neko će pomisliti da je suviše rano davati bilo kakve, a kamoli konačne prognoze o svijetu nakon korone, ali se one već danima mogu čitati na internetu.

U tome je isprednjačio časopis Foreign Policy koji je u razgovoru sa 12 vodećih svjetskih stručnjaka pokušao dati odgovor šta svijet očekuje nakon povlačenja pandemije. Zajednička ocjena, mada ima variranja među njima, mogla bi se svesti na sljedeće: očekuje se ne samo virtuelno zaustavljanje globalizacije, pad američkog vođstva na svjetskoj sceni, povećanje nacionalističkih osjećanja i preusmjeravanja na kineski model, ali i stvaranje održivijeg globalnog ekonomskog i zdravstvenog sistema.

Šta će biti s demokratijom     

John Ikenberry, profesor političkih nauka i međunarodnih odnosa na Princetonu, procjenjuje da će, kratkoročno, kriza podstaći sve tabore na Zapadu da razgovaraju o strategiji.

“Nacionalisti i antiglobalisti, kineski ‘jastrebovi’, pa čak i liberalni internacionalisti, svi će vidjeti nove dokaze o ispravnosti svojih stavova. S obzirom na ekonomsku štetu i socijalni kolaps, malo je vjerovatno da se može dogoditi išta osim pokreta ka nacionalizmu i rivalstvu velikih sila“, smatra Ikenberry i podsjeća:

”Međutim, kao 30-ih i 40-ih godina prošlog veka, može se pojaviti suprotan tok oštrom internacionalizmu, sličan onome kojeg je personifikovao Franklin Roosevelt. On i drugi internacionalisti stvorili su poslijeratni poredak, koji je reorganizovao otvoreni sistem uz pomoć novih oblika zaštite i međuzavisnosti. Sjedinjene Države više se nisu mogle zatvoriti unutar svojih granica i morale su delovati u okviru otvorenog svjetskog poretka, koji je zahtijevao stvaranje globalne infrastrukture za multilateralnu saradnju.”

Reakcija u početku može poprimiti nacionalistički karakter, ali dugoročno će se demokratije izvući iz svojih ljuštura i pronaći novu vrstu pragmatičnog i odbrambenog internacionalizma, rekao je on.

Josef Newe, profesor na Harvardu, podsjeća da će, kao i uvijek, istoriju pisati pobjednici korona virusa. Zato će one zemlje koje prežive pandemiju objaviti “pobjedu” nad onim zemljama u kojima su posljedice bile razornije. Za neke će to biti veliki i bezuslovni trijumf demokratije, multilateralizma i javnog zdravlja, a za druge demonstracija “vrlina” autoritarne vladavine.

Ili, kako je to davno anticipirao McLuhan u knjizi Razumijevanje medija, samo drugim riječima, predaja “privatnoj manipulaciji” ograničila bi obim naših informacija na osnovu onoga što oglašivači i drugi ljudi biraju za korisnike.

Svijet poslije pandemije, već sada je izvjesno, neće se odmah vratiti “starim” temama kao što su eventualni američko-iranski rat, migrantska kriza, klimatske promjene ili proširenje Evropske unije. Svi ovi izazovi moraće da sačekaju onaj najvažniji – odnos Washingtona i Pekinga.

Pošto je izvjesno da Kina neće odustati od globalne ofanzive nakon viševjekovne (samo)izolacije, kao što ni Sjedinjene Države neće odustati od želje da vrate vođstvo u svijetu (uprkos krilatici America First), ovaj će se sukob moći riješiti na dva načina: ili žestokim geopolitičkim i svakim drugim okršajem ili opredjeljenjem Washingtona da iz krize izađe ne samo saradnjom, nego i čvršćim zagrljajem sa Pekingom, kao i jačanjem multilateralizma koji bi mu mogao vratiti poljuljano mjesto lidera demokratskog svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Sjedinjene Američke Države epicentar su pandemije. Američki predsjednik razmišlja o restrikcijama unutrašnjih letova i ograničavanju kretanja između žarišta unutar zemlje, ali još nije sklon uvođenju opšteg karantina na saveznom nivou. Osim velikog broja zaraženih, problem predstavljaju nedostatak opreme i sporo testiranje. 

Published On 02 Apr 2020
Više iz rubrike Piše
POPULARNO