Kriza zbog korona virusa: Kako Trump uspješno gubi?

Mnogo pametnih ljudi predviđa da će pandemija korona virusa biti prekretnica za sve, od globalizacije, državnosti, liberalizma, ekonomskih i socijalnih sistema do okoline, ekonomskih i kulturnih navika, pa čak i muzike.

Ali američki predsjednik Donald Trump ne mijenja smjer. Zapravo, on odbija promijeniti smjer.

On umjesto tog insistira na istoj putanji koja mu je pomogla da pobijedi na prošlim izborima, zanemarujući štetu koju može nanijeti Americi i Amerikancima usred epidemije korona virusa.

U sve dubljoj zdravstvenoj i socioekonomskoj krizi, on vidi priliku da projicira sebe kao nužnog lidera ranjive nacije.

Da citiramo izreku iz filmskog klasika Aarona Sorkina: „Ljudi žele vođstvo, a u odsustvu stvarnog vođstva, slušat će svakoga ko stane za mikrofon. Oni žele viđstvo […] Žeđaju za tim u toj mjeri da će puzati pustinjom prema fatamorgani, a kada otkriju da nema vode, pit će pijesak.“

A pijesak je u suštini sve što imamo otkako je Trump počeo koristiti krizu sa korona virusom da dominira nacionalnom debatom, dobije bolje rezultate na anketama i otvori sebi put prema drugom mandatu.

Vibracija i virus

Od samog početka Trump je poveo naciju stranputicom kada je u pitanju opasnost od epidemije korona virusa. U februaru, mjesec dana nakon početka epidemije, on je uvjeravao javnost da nema razloga za brigu, da je sve pod kontrolom.

I iako on to sada poriče, Trump je u više navrata potcjenjivao zarazu, smrtonost i remećenje koje je virus donio.

Pitanje je zašto? Zašto je insistirao na tome da je pandemija pod „nevjerovatnom kontrolom“ i da će broj zaraženih biti sveden na nulu?

Sudeći po njegovom uobičajenom čudnom ponašanju, veća je vjerovatnoća da su ga vodili neznanje i arogancija nego mudro državništvo – što se vidi i po njegovoj revnosti da spasi berzu umjesto da se bavi spašavanjem života.

Bespotrebno je reći da arogancija donosi neznanje, baš kao što neznanje donosi aroganciju, a oboje su opasni.

Kako je rastao broj zaraženih, Trump je odlučio da lično dominira večernjim vijestima sa svojim uobičajenim pres konferencijama u udarnom terminu, i uspio je diktirati sadržaj vijesti uprkos svojim pomiješanim porukama, nemuštom jeziku, netačnostima i sve u svemu lošem performansu.

Sa budnom, anksioznom nacijom, koja traži vođstvo i utjehu, ubrzo je ostvario povlašteni položaj, postigavši visok TV rejting i čak je tvrdio (lažno) da je „broj jedan“ na Facebooku.

Na zaprepaštenje njegovih protivnika, i njegov je rejting porastao za pet poena na anketama krajem marta.

Drugim riječima, Trump je nagrađen za svoj neuspjeh da potpuno razumije implikacije epidemije korona virusa i priremi državu u ranoj fazi kako bi reducirao štetu.

Dok je ovaj skok na anketama bio i dalje niži od dvocifrenih brojeva drugim zapadnjačkih lidera, što se očekuje u vrijeme krize, bio je više nego dovoljan da zasjeni vjerovatnog demokratskog predsjedničkog kandidata Joe Bidena, koji je sredinom marta otišao u samonametnuti karantin.

Trump nije zaustavio širenje virusa jer su stotine hiljada ljudi postale zaražene, ali on je bio u stanju oblikovati vibraciju vijesti.

Kada su ga 16. marta upitali da ocijeni svoj performans na poslu, Trump nije oklijevao. Bila je to desetka, insistirao je on. To jeste – 10 od 10.

Ali ako je on bio tako briljantan i uspješan ko je onda kriv za epidemiju, lošu spremnost, sve veći broj žrtava, sve veću nezaposlenost i predstojeću ekonomsku recesiju?

Glavni okrivljavatelj

Dok se kriza produbljivala, američki glavni komandujući postao je glavni okrivljavatelj, projicirajući svoje neuspjehe na svakoga osim sebe ili svoje administracije, kao što bi svaki populistički lider koji poštuje sebe uradio.

Prvi koje je okrivio su oni novinari koji su sjedili ispred njega i ispostave „lažnih vijesti“ koje predstavljaju. Nacionalne pres konferencije koje su trebale informisati i pojasniti pretvorile su se u teatar apsurda, gdje se uobraženi predsjednik suočavao sa zgrčenim novinarima. Trump je ponizio starije dopisnike iz Bijele kuće, kritikovao je njihova pitanja i propitivao njihove motive.

Također je krivio svog prethodnika predsjednika Baracka Obamu i „demokrate koji ne rade ništa“ za manjak zaštitne medicinske opreme i mnoge guvernere koji su se žalili na nekompetentnost administracije.

Trump je otišao tako daleko da je počeo okrivljavati na globalnom nivou, optužujući Peking da je odgovoran za pandemiju, svoje evropske saveznike da nisu uspjeli zaustaviti epidemiju u ranoj fazi i najnovije, Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), da je prekasno djelovala i da širi pogrešne informacije.

Bilo koja sugestija da je možda on napravio veliku grešku, posebno zato što je zatvorio ured Bijele kuće za borbu protiv pandemija koji je njegov prethodnik uspostavio 2016, odmah je odbačena.

‘Ratni predsjednik’

Istovremeno dok je izbjegavao krivicu za predstojeću katastrofu javnog zdravstva u SAD-u, Trump je također pokušao okupiti naciju iza svoje predsjedničke pozicije proglasivši se „ratnim predsjednikom“.

Mediji su brzo povukli paralele između ove pandemije i napada na Pearl Harbor 1941. ili napada 11. septembra 2001, a aktuelni je predsjednik spremno dočekao priliku, nadajući se da će kopirati uspjeh svojih prethodnika Franklyna D. Roosevelta i Georgea W. Busha, koji su dobili, prvi četvrti, a drugi drugi mandat tako što su mobilizirali naciju pod ratnu zastavu.

Ako Trump želi osigurati ponovni izbor, međutim, morat će ostati u ofanzivi cijelo ljeto i kasnije kako bi zadržao zamah. Dakle, sve i ako se krivulja zaraženih od korona virusa zaravni u narednih nekoliko mjeseci, američki predsjednik će vjerovatno udvostručiti svoj zapaljivi jezik, podsticanje i svoju doktrinu Amerika na prvom mjestu kao jedini način da država ide naprijed.

On će nastaviti jahati na nacionalističkom talasu, tako što će zagovarati zatvaranje granica i zabrane putovanja, podsjećajujući sve kako je on, iako je većina savjetovala drugačije, zabranio putovanje iz Kine prije nego što je epidemija korona virusa postala pandemija, i samo se njemu može vjerovati da može suzbiti kinesku ekonomsku i vojnu moć.

Hoće li njegova strategija donijeti rezultate, ili će Amerikanci insistirati na pripisivanju odgovornosti za njihove nevolje?

Kako došlo, tako otišlo?

Otkako je predsjednik Harry Truman popularizirao frazu „novčić se ovdje zaustavlja“ što znači da je predsjednik taj koji je odgovoran za svoje odluke, Amerikanci nisu povoljno reagovali na lidere koji su pokušali „predati novčić“.

Kada ova nacija izroni iz tragedije pandemije usred žalosnog ljudskog gubitka i s ekonomijom u ruševinama, tražit će nekoga koga može okriviti za uništenje. Performans Trumpove administracije će biti prvi koji će biti seciran.

Vodeći liberalni mediji će spremno istraživati, ispitivati i u konačnici pružiti dovoljno prljavštine na predsjedniku da će se jedan njen dio zaista zadržati na njemu do izbora u novembru.

Još prošle sedmice, istraga New York Timesa je otkrila da je 430 000 ljudi ušlo u SAD iz Kine uključujući i iz Wuhana, nakon što Peking obznanio javnosti da je u toku epidemija, uključujući 40 000 ljudi koji su došli u državu nakon što je zabrana stupila na snagu.

Ako se ovaj trend nastavi, mnogo slavljeni skok u predsjednikovom rejtingu odobravanja mogao bi se lako preobraziti u skok prema dolje.

Ali budući da je Trump uspješno diskreditovao i deminizirao vodeće medije, posebno među svojim pristalicama, nazvavši ih „neprijateljem naroda“, nije jasno hoće li Amerikanci kriviti predsjednika za lošu pripremljenost, nekoherentnost i loše upravljanje krizom, ili će prihvatiti njegova opravdanja i njegovo prebacivanje odgovornosti na Kinu, Obamu, WHO ili koga god on okrivi za njihovu nevolju.

Riječ „historijski“ je pretjerano korištena u analizama gotovo svakih američkih izbora u protekle dvije decenije, ali glasanje zakazano za 3. novembrar zaista će biti značajan događaj u američkoj historiji.

To kako će Amerikanci glasati tog dana neće odrediti samo budućnost njihove demokratije, već će i pokazati da li će se pandemija korona virusa pokazati kao prekretnica kako mnogi predviđaju da jeste…za Ameriku i za svijet.

Više informacija o svijetu nakon Amerike i nakon korona virusa u mojoj narednoj kolumni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera