Pandemija nije alibi za svakodnevne mahinacije

Kažu da nas ništa ne ujedinjuje kao nesreća. Suočavanje s prijetnjom širenja korona virusa podsjetilo nas je na vrijeme poplava 2014. godine. Elementarna nepogoda tada je pokazala da u nama ima još nepotrošene ljudskosti, želje da pomognemo onima u nevolji, ponekad riskirajući i vlastite živote i komfor.

A onda je vrijeme nakon smirivanja vodostaja pokazalo da je u pojedinima ostalo još nečovještva, samoživosti i gramzivosti, pa smo se suočili s mnoštvom zloupotreba, od politike do trgovine. I shvatili smo da ima života i nakon poplava.

Bit će života i poslije korona virusa. Korona ne smije postati saveznikom vladajućih struktura, nego javnosti, običnih ljudi, kako se to obično kaže. A da će biti života i nakon virusa COVID19 uvjeravaju nas trgovci i apotekari, koji su krenuli u sticanje ekstra zarade. Neki su otkriveni i novčano kažnjeni, a mnogi nisu.

Nakon što su vlasti proglasile vanrednu situaciju u bh. entitetu Republika Srpska, a stanje nesreće u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, sve koji se odvaže zarađivati na muci i strahu naroda treba hapsiti.

U Titovo doba, na koje se mnogi pozivaju posljednjih godina posebno, bilo bi tako. Ako hapšenja izostanu, onda s pravom možemo sumnjati da dijelovi političkih struktura imaju veze s takvim nemoralnim ponašanjem trgovaca, prodavaca, apotekara i svih drugih. Novčane kazne nisu efikasne, jer da jesu, ne bi bilo utaje poreza, neprijavljenih radnika i drugih marifetluka.

Mjere prevencije koje su vlasti u Bosni i Hercegovini poduzele za smanjenje širenja virusa COVID-19 su za pohvalu. Ali, neke od mjera moraju dobro biti odmjerene, kako ne bi bilo zloupotreba. Jaki kamionski lobi već je poslao prijedlog da se od obavezne izolacije izuzmu vozači u prekograničnom prevozu koji su se nalazili na turama u inozemstvu, pod izgovorom da ih ionako ima malo. Koliko god ih malo bilo, njihovi potencijalni socijalni kontakti predstavljaju rizik – kako za one s kojima mogu doći u dodir, tako i po njih same. Entitetske vlade ionako upravljaju željeznicama RS-a i Federacije, a osnovne živežne namirnice, medicinska oprema i materijal, ukoliko je to moguće, dok traje krizni period, treba prevoziti prugama. Smanjuje se rizik, a povećava kapacitet prevoza. Još ako se ukalkuliraju neke subvencije, eto rješenja.

Čija je Centralna izborna komisija?

Bit će života i poslije korone – znaju to i politički predstavnici konstitutivnih naroda, građana i ostalih u Bosni i Hercegovini. Dio njih preko razumne mjere dramatiziranjem stanja stvara apokaliptičnu atmosferu, čime pokušaju prikriti važne procese koji se odvijaju u sjeni. Prvi proces koji je krenuo neposredno nakon saznanja da se korona uselila na tlo Bosne i Hercegovine jeste ovladavanje državnom Centralnom izbornom komisijom i stvaranje uporedne prednosti uoči skore objave lokalnih izbora. Ova institucija je, zbog razuđene ustavnopravne strukture Bosne i Hercegovine, mnogih izmjena elemenata prema kojima se izračunavaju mandati, ali i direktnog upravljanja izbornim procesom, vrlo važan plijen vladajućih stranaka.

Stranci demokratske akcije bilo je važno da zadrži dvojicu bivših članova i potvrdi im novi mandat, a da istovremeno izbaci dvojicu članova koje preferira Savez nezavisnih socijaldemokrata. SDA je kao partnere u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine za taj posao našla zastupnike opozicionih Srpske demokratske stranke i Partije demokratskog progresa te tako osigurala neophodnu većinu sa teritorije RS-a. Nezvanična koalicija Milorada Dodika i Dragana Čovića potvrđena je tako što su zastupnici SNSD-a i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine napustili skupštinsku salu tokom izjašnjavanja. SDA je čak riskirala vrlo jak zemljotres u koaliciji sa Savezom za bolju budućnost Bosne i Hercegovine Fahrudina Radončića, ali cilj je bio visok.

Centralna izborna komisija već godinama je na meti kritika – i političkih stranaka, i javnosti – da je pod direktnim političkim uticajem, a kao najveći grijeh joj se pripisuje što je dozvolila da noć uoči posljednjih općih izbora bude zamijenjeno 6.500 članova biračkih odbora, što je teško kompromitiralo rezultate izbora.

‘Juriš’ na novac Centralne banke

Da će biti života i poslije korone pokazao je i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, najavivši pokretanje inicijative za korištenje dijela obaveznih rezervi Centralne banke Bosne i Hercegovine u saniranju šteta nastalih u ovom periodu. Dodik je već dugo fokusiran na potencijale ove, ne našom zaslugom, najstabilnije institucije Bosne i Hercegovine.

Državno Predsjedništvo je usvojilo zaključak da će, zajedno s nadležnim institucijama, razmotriti mogućnost upotrebe ovog novca. Vlast, opozicija, a prije svih javnost, ovaj proces mora držati pod budnim okom i svako narušavanje monetarne stabilnosti u bilo kom smislu mora spriječiti. Ako im se dozvoli samostalno donošenje odluka u tom pravcu, štamparija na Topčideru u bivšoj Jugoslaviji bit će šala, a čitaoci koji pamte monetarno stanje u bivšoj državi znaju o čemu govorim. Za tim fondovima treba posegnuti tek kad se iscrpe budžetske rezerve i međunarodna pomoć za ovu namjenu.

Očekuje nas život poslije korone i u njemu suočavanje s posljedicama migrantske i izbjegličke krize. Migranti i izbjeglice, koji su već tu, pored nas, također zaslužuju brigu zdravstvenih vlasti. Sudim prema onome što vidim, a vidim da nisu informirani o opasnosti od korone na jezicima njima razumljivim. Domaće stanovništvo je pozvano da ostane u svojim kućama. Migranti i izbjeglice lutaju ulicama. U migrantskim centrima nije organizirana nikakva medicinska trijaža, bar o tome nema informacija u javnosti. Šta će se dogoditi s prvim toplijim danima, kad će, preko nekontroliranih dijelova granice Bosne i Hercegovine nahrupiti nove kolone migranata i izbjeglica?

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Prije nekoliko dana je bivši državni ministar Mirko Šarović otkrio da je jedna firma iz RS-a izvozila robu u Iran, kršeći tako međunarodne sankcije koje Bosna i Hercegovina podržava. Državni ministar sigurnosti Fahrudin Radončić rekao je da se radilo o državnoj tajni, a potom kasnije otkrio detalje. Govori li iko o tome danas? Firma je u međuvremenu demantirala vijest. Ko je odlučio o stepenu tajnosti, ko je odlučio da to više nije državna tajna? Hoće li protiv rukovodstva firme biti pokrenut bilo kakav postupak? Radončić kaže da je Dodik telefonom naložio da se s izvozom prekine. Prema kojim ovlaštenjima? I sve je to pokrila korona.

A da će biti života i poslije korone pokazuje i proces koordiniran u RS-u i Srbiji. Javnost nije krila čuđenje što je, objavljujući proglašenje vanrednog stanja u Srbiji, presjednik ove države Aleksandar Vučić pomenuo Srebrenicu, gradi koji se nalazi u susjednoj državi, Bosni i Hercegovini. Ne bez razloga. “Preduzet ćemo najteže mjere, prošli smo kroz teške ekonomske krize, gde smo dolazili gotovo do bankrotstva da bismo bili jedna od dve zemlje sa najvećim rastom u Evropi. Prošli smo kroz teške situacije na Kosovu … kroz milion migranata, da vas ne podsećam na druge situacije, od Srebrenice i nadalje, ali ovo će biti najveća bitka do sada. Ovo je najgori dan u Evropi nakon Drugog svetskog rata”, rekao je, između ostalog, Vučić.

Vučić, Srebrenica i ‘najgori dani’

Prvo, najgori dani poslije Drugog svjetskog rata su dani počinjenja genocida. Drugo, Vučić je dobro zapamtio obećanje visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka da će, ukoliko to ne učini Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, nametnuti zakon o zabrani negiranja genocida počinjenog u Srebrenici. Ne postoji mogućnost da državni parlament, zbog protivljenja zastupnika stranaka iz RS-a, usvoji ovakav zakon. Ostalo je da se kroz kampanju pokuša relativizirati ova prijetnja, ne bi li članice Vijeća za provedbu mira, svojevrsni šefovi visokom predstavniku, izdali nalog da odustane. Korona je zgodna prigoda da se sa Inzkovog obećanja reflektori prebace na drugi teren. Prozrijeti ovakav pokušaj civilizacijski je zadatak, a promjena stava bila bi nova izdaja žrtava genocida.

U kampanju su već uključeni vladine institucije, nevladin sektor, a prije nekoliko dana otvorenim pismom oglasilo se 65 intelektualaca. Pismo su poslali domaćoj javnosti, ali i Uredu viskog predstavnika, OSCE-a, ambasadama zemalja članica Evropske unije, PIC-u… Tvrdi se da bi nametanje zakona obesmislilo svako dalje naučno i dokumentirano istraživanje događaja u Srebrenici 1995. godine Autori tvrde da se na osnovu pojedinačnih zločina i presuda Haškog tribunala ne može etiketirati cijeli srpski narod i entitet. Kada bi slijedili logiku potpisnika otvorenog pisma, savremeni naučnici ne bi istraživali holokaust, čije negiranje osuđuje sav civilizirani svijet. Poseban je problem što srpski intelektualci nameću kolektivnu krivicu, iako se u presudama govori o organiziranom i sistematskom zločinu pojedinaca.

Širenja korona virusa, kao nečega što nas je zadesilo, a nepoznato nam je, s pravom smo se uplašili. Terapija je odgovornost, prvo prema sebi, onda prema drugima. Ali, od svega je važnije pratiti aktivnosti vlasti. Naglašavam, pratiti. Jer, ima života i nakon korone.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera