Malcolma X i dalje pogrešno razumiju i zloupotrebljavaju

Malcolm nikada nije bio nasilan, ni kao član Nacije islama ni kao musliman sunit (Arhiva)

Svakog semestra kada predajem predmet o muslimanima u pokretu za građanska prava na Južnjačkom metodističkom univerzitetu, dam studentima izbor citata Martina Luthera Kinga Jr. i Malcolma X i pitam ih da pogode ko je šta rekao. Tako ću, naprimjer, postaviti dva naredna citata i pitati ih da ih razvrstaju:

“Međusobno nepoznavanje učinilo je jedinstvo nemogućim u prošlosti. Stoga nam je potrebno prosvjetljenje. Treba nam više svjetlosti jednih o drugima. Svjetlost kreira razumijevanje, razumijevanje kreira ljubav, ljubav kreira strpljenje i strpljenje kreira jedinstvo. Jednom kada budemo imali više znanja (svjetlosti) jedni o drugima, prestat ćemo osuđivati jedni druge i oformit će se Ujedinjeni front”.

“Većina bijelih Amerikanaca smatra sebe uistinu posvećenima pravdi za Afroamerikance. Oni vjeruju da je američko društvo u suštini otvoreno za poštenu igru i za stalni rast prema utopiji srednje klase koja utjelovljuje rasnu harmoniju. Ali nažalost, ovo je fantazija o samoobmani i ugodnoj taštini”.

I nijednom nisu bili u stanju prepoznati da prvi citat pripada Malcolmu, a drugi Martinu. Nije stvar u tome da je samo nekoliko studenata pogriješilo. Američki obrazovni sistem i većina uobičajenih prikaza Martina i Malcolma su pojednostavljeni i prečišćeni.

Savršeni heroj i nasilni dvojnik

Martin je savršeni heroj koji je propovijedao nenasilje i ljubav, a Malcolm je savršeni zlikovac koji je poslužio kao njegov nasilni dvojnik, propovijedajući mržnju i militantnost. Rezultat nije samo neiskreno čitanje historije, već dihotomija koja omogućava da King bude predstavljen tako da nama bude ugodnije, a Malcolm X da bude demoniziran kao demagog od kojeg svi moramo pobjeći. Reduciranje ovih ljudi na takve simplističke simbole omogućava nam da filtriramo političke programe na osnovu tog koliko su “nalik na Kinga”. Stoga su nelegitimni oblici pomirenja legitimizirani kroz Kinga, a legitimni oblici otpora su delegitimizirani kroz Malcolma X.

Malcolm nikada nije bio nasilan, ni kao član Nacije islama ni kao musliman sunit. Ali on jeste smatrao licemjernim zahtijevati od Afroamerikanaca u SAD-u da se obavežu na nenasilje kada je na njima stalno izvršavano državno nasilje. On je vjerovao da Afroamerikanci u SAD-u imaju pravo da se brane, i smatrao je da je SAD nedosljedan u odobravanju odbrane slobode otaca osnivača za svakoga osim za njih.

Malcolm je znao da će njegovo insistiranje na ovom principu dovesti do daljnje njegove demonizacije i da će u konačnici to dobro doći za Kingov pokret, što je upravo i namjeravao. Nekoliko sedmica prije atentata, otišao je u Selmu da podrži Kinga i spremno je prihvatio svoju ulogu strašne alternative. U svakom intervjuu, u svom sastanku sa Corettom Scott King, i drugdje, on je isticao da bi SAD dobro postupio ako bi uvaženom Kingu dao ono što traži, ili će se nešto strašno desiti.

Ali on nikada zapravo nije rekao šta je “nešto strašno”, zbog čega je na Americi bio veći pritisak da pristane na Kingove zahtjeve. Malcolmu nije smetalo da igra ulogu zlikovca, sve dok je to dovodilo do toga da njegov narod više ne tretiraju kao životinje. I iako je King bio nepokolebljiv u svojoj posvećenosti nenasilju, Malcolmov pritisak je u potpunosti poslužio svrsi.

Ostvarenje slobode Afroamerikanaca

Kako je napisao Colin Morris, autor knjige Unyoung, Uncolored, Unpoor: “Ne osporavam pasivnom otporu njegovo mjesto u borbi za slobodu, niti umanjujem doprinos ljudi kao što su Gandhi i Martin Luther King. Obojica imaju sigurno mjesto u historiji. Samo želim pokazati da koliko god učenici pasivnog otpora prezirali nasilje, bez njega su politički impotentni. Afroamerikanci su trebali i Martina Luthera Kinga i Malcolma X”.

No, nije stvar u tome da su Malcolm i Martin imali komplementarne strategije za ostvarenje slobode Afroamerikanaca, oni su se obraćali različitim realnostima. Malcolm je govorio više sjevernoj realnosti Afroamerikanaca koji su bili samo površno integrisani, dok je Martin govorio južnjačkoj realnosti gdje ni to nije bilo moguće.

Malcolm se također obraćao internaliziranom rasizmu Afroamerikanaca koji je bio ključni za prevazići za istinsko oslobođenje. Kako kaže pokojni James Cone: “King je bio politički revolucionar. Malcolm je bio kulturološki revolucionar. Malcolm je promijenio način na koji su Afroamerikanci razmišljali o sebi. Prije Malcoma, svi smo bilo ‘crnčuge’. Nakon Malcolma, on nam je pomogao da postanemo Afroamerikanci”.

Zato je, uprkos tome što je u udžbenicima i za praznike Malcolmov utjecaj umanjivan, on dosljedno podizan kroz protestne pokrete i umjetnost. On je živio kroz aktivizam ljudi kao što su Muhamed Ali i Colin Kaepernick, inspirisao je pokret za osnaživanje Afroamerikanaca i bio je ikona američkih muslimana kada je u pitanju postojanje s dostojanstvom i vjerom u neprijateljskom okruženju.

‘Za militante umjeren, za umjerene militantan’

I čak i u tim primjerima Malcolma kao simbola, Malcolm je u punini svog identiteta izbrisan. U slavljenju filozofije njegovog pokreta neki ga pokušavaju sekularizirati, namjerno brišući njegov muslimanski identitet. A u slavljenju njegovog religijskog identiteta, drugi ga pokušavaju depolitizirati. To je bila tenzija koju je Malcolm primijetio u svom životu, rekavši: “Za muslimane sam previše okrenut ovom svijetu. Za druge grupe sam pretjerano religiozan. Za militante, ja sam isuviše umjeren, za umjerene sam isuviše militantan. Osjećam da sam na tankom ledu”.

I muslimani trebaju biti oprezni da ne prečiste Malcolma, kao što je SAD prečistio Kinga. Reducirati Malcolma samo na njegovo iskustvo hadždža slično je reduciranju Kinga samo na njegov govor “Imam san”. Malcolm je bio ponosni musliman koji nikada nije prestao biti Afroamerikanac.

Iako nije osuđivao cijelu bijelu rasu, bio je neumoljiv u svojoj kritici globalne bjelačke nadmoći.

Malcolm je stalno rastao na način koji mu je omogućio ne samo da pokrene pitanje patnje svog naroda već i da se pozabavi širim setom povezanih pitanja. Iako je izgleda historija postavila Malcolma kao njegovu suprotnost, King je počeo artikulirati neke od stavova koji su učinili Malcolma tako nepopularnim.

Kako je rekao velilki James Baldwin: “Što se tiče Malcolma i Martina, posmatrao sam kako ova dvojica ljudi, koji su potekli iz nezamislivo drugačijih okolina, čiji su stavovi, na početku bili dijametralno suprotni, postaju sve bliži. Do trenutka kada su obojica umrli, njihovi su stavovi postali doslovno isti stav. Može se reći, zaista, da je Martin preuzeo Malcolmov teret, artikulisao viziju koju je Malcolm počeo uviđati, i koju je platio životom. I da je Malcolm bio jedan od ljudi koje je Martin vidio na vrhu”.

Možda je vrijeme da se zapitamo zašto slavimo samo jednog od njih.

Izvor: Al Jazeera


Reklama