Demonstracija sile vladajuće elite u Crnoj Gori

Nakon što je u parlament ušla gazeći zakon, njenim neverifikovanim glasom usvojen je zakon koji je pisala SPC.

Poslanici su SPC pretvorili u najviše zakonodavno tijelo formalno sekularne države Crne Gore, piše autor mišljenja (EPA)
Poslanici su SPC pretvorili u najviše zakonodavno tijelo formalno sekularne države Crne Gore, piše autor mišljenja (EPA)

Skupština Crne Gore, koja nije imala kvorum i u kojoj u trenutku glasanja nije postojala većina za izglasavanje izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te je izmjene usvojila.

Crnogorsku skupštinu čini 81 poslanik i poslanica. U Skupštini Crne Gore kvorum se utvrđuje tako što 41 poslanik i poslanica mora, još jednom: mora biti fizički prisutan ili prisutna i karticom potvrditi svoje prisustvo. Svih 40 poslanika/ca opozicije napustilo je salu.

OK, reći ćete mi: vlast ima 41 poslanika i poslanicu, taman za kvorum i glasanje. E…, ali poslanica vladajućih Maja Vukićević je te večeri bila kući, u samoizolaciji, zbog korone, što znači da kvoruma nije bilo i nije ga moglo biti, osim ako poslanica Vukićević ne napravi krivično djelo i, šireći korona virus po gradu i Skupštini, ne dođe u salu i ubaci karticu za registraciju.

‘Ko hoće da glasa?’

Tu nastupa predsjednik Skupštine, mladi i agilni Aleksa Bečić. Uzima mikrofon i kaže: „Što bi rekao Boris Dežulović – neka izvine ministrica Bratić: j… sad elektronsku karticu i kvorum. Uključićemo Maju online, pa da k’o ljudi glasamo“.

Poslanik Bečić je četiri godine bojkotovao rad skupštine – no ne i poslaničku platu – prije nego je postao spiker. Hoću reći, čovjek nije dolazio na posao, ne zna kako skupština funkcioniše, još je i mlad… Ali valjda tamo ima i neko stariji, iskusniji?

A onda se, što bi rekli, zakuhalo… Pošto poslanik URA-e Filip Adžić nije htio da glasa za novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je, kako je nedvosmisleno potvrdio vladika Joanikije, napisala SPC, njega je trebalo zamijeniti sa nekim ko hoće da glasa. Ko hoće? Eno, hoće Suada. Odlično, de Suadu u parlament. Spiker Bečić je konstatovao da je Adžiću istekao mandat i od Državne izborne komisije zatražio da verifikuje mandat Suade Zoronjić iz URA-e.

Uveče se javio DIK i rekao da ne može verifikovati mandat Suadi, jer ne može verifikovati prestanak Filipovog mandata – kod Alekse u kabinetu su, da prostite, nešto z…. sa papirima i to mora da se popuni i pošalje ponovo, al’ ovoga puta kako treba.

Šta da se radi, što rekao drug Lenjin? Sjednica počela bez kvoruma, hajde to i nekako – uz adekvatan citat Dežulovića, da se progutati. Ali čak i kad računaš online poslanike, fali jedan glas za zakon.

U parlament gaženjem zakona

Aleksa: „De vidi da vratimo Adžića, ako će glasati… Đe je Adžić“?

Savjetnik: „Eno ga kući, neće da glasa“.

Aleksa: „Dobro: onda neka uleti Suada“.

Savjetnik: „Ali predsjedniče, Suada nije poslanica dok joj Državna izborna komisija ne verifikuje mandat. Dotad, Suada je samo građanka Crne Gore“.

Aleksa: „Ko kaže da nije, ovo je najjača kuća u Crnoj Gori, ovo je hram demokratije. Pa šta ako glasaju građani: to je direktna demokratija. Dovedi Suadu, ja ću joj verifikovati mandat. Što bi rekao Boro Dežulović – oprostiće ministarka Bratić: j… sad Državnu izbornu komisiju“.

Suada Zoronjić je glasala ‘Za’ da se Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici uvrsti na dnevni red.

Većinskim brojem glasova ‘Ne’ poslanika u Skupštini Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici nije se našao na dnevnom redu.

Glasanje mimo zakona

Ne dešava se to po prvi put u Crnoj Gori… Učesnici nezakonite i nelegitimne takozvane Podgoričke skupštine, koja je 1918. izglasala prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, i sami su u zbilji izgovarali replike kakve smo gore u tekstu pripisali Bečiću. Ovdje prestaje satira, a nastupaju istorijski dokumenti (kao da tu ima razlike, rekao bi cinik). Replike koje slijede navedene su prema Jovan R. Bojović, „Zapisnici sjednica Podgoričke skupštine“, „Podgorička skupština 1918. Dokumenta“, Donji Milanovac, 1989, str. 80, 102, 113, a probrao ih je Vladimir Jovanović, iz čijeg teksta ih preuzimam.

Poslanik Janko Spasojević: „Pošto je ovo državni prevrat…“

Poslanik Ljubomir Glomazić: „Kakvi smo da smo i pošto nemamo zakona… mi smo revolucionarna skupština koja zakone provodi silom…“

Poslanik Milosav Raičević: „Mi smo ovdje skupljeni mimo zakona…“

Nije, rekoh, prvi put da se u Crnoj Gori ljudi okupljaju i glasaju mimo zakona. No njihove odluke dugo opterećuju crnogorsko društvo. Te odluke, kao u slučaju Podgoričke skupštine, jednoga dana poništi neki drugi sastav crnogorskog parlamenta, da bi sljedeći nastavio tamo gdje je Podgorička skupština stala.

Takva će biti i sudbina izmjena zakona koje je na nezakonit način donijela Aleksina skupština.

Sličnost sa 1918.

Kao posljedica nasilja i bezakonja Podgoričke skupštine, autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva ugašena je 1918. Nju je, formalno, ukinuo njen Sveti sinod, dana 16. decembra. Sveti sinod je imao 7 članova sa pravom glasa. Za samoukidanje su glasala i to potpisala samo dva člana sinoda. Pet njih, dakle, nije. Da bi namakli većinu od 4 glasa, tada je bila nužna još dva glasa. To su bili mitropolit pećki, Gavrilo Dožić, koji nije bio član sinoda, te đakon Ivo Kaluđerović , koji jeste imao funkciju u sinodu – bio je zapisničar, bez prava glasa, dakako.

Svaka sličnost događaja iz 1918. sa načinom na koji je spiker Bečić odradio glasanje za „vjerski“ zakon očito je namjerna. Vladajuća većina mogla je zakon usvojiti zakonito, dan kasnije, kada bi imali kvorum i kada bi mandat poslanice Zoronjić bio verifikovan – kada bi ona, dakle, bila poslanica, te imala pravo glasa u skupštini.

Ali ne… Vladajući su htjeli demonstrirati silu. Razbucali su zakon koji je dobio potvrdu Venecijanske komisije, dozvolili da ga po svom meraku i potrebama napiše SPC i time tu crkvu pretvorili u najviše zakonodavno tijelo formalno sekularne države Crne Gore, usvojili ga bez javne rasprave, na brzinu, u tri ujutro, bez kvoruma i uz pomoć osobe koja je glasala u svojstvu građanina.

Čestitam: uspjeli ste.

Tanka je, dodao bih za kraj, razlika između demonstracije sile i demonstracije gluposti. Glupost je silna. Sila je glupa.


Napomena: U tekst je naknadno ubačeno pojašnjenje da je Zoronjić glasala “Za” da se rezolucija o genocidu nađe na dnevnom redu.


Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO