Mišljenja

Kako su britanski mediji pomogli Johnsonu da pobijedi

Lideri laburista i konzervativaca Corbyn i Johnson na TV debati BBC-a 6. decembra
 (AP)
Lideri laburista i konzervativaca Corbyn i Johnson na TV debati BBC-a 6. decembra (AP)

Upravljanje porukama je ključni ishod većine izbora, a vanredni izbori u Velikoj Britaniji nisu izuzetak.

Konzervativna stranka aktuelnog premijera Borisa Johnsona uzela je jednu kratku poruku „Završimo sa Brexitom“ i ponavljala je neprestano. Taj slogan je krasio plakate i bio dio svakog pamfleta. On je i Johnsonom omiljeni odgovor na većinu odgovora, pa čak i onda kada ima malo smisla u kontekstu. No, nakon tri i po godine političke borbe za glasanje na referendumu i da li će odlazak iz EU biti proveden, uz parlamentarne procese koji su zapeli u beskonačnoj mreži povlačenja sporazuma i sa TV prijenosima koji su kao samo to radili, nije iznenađenje da je slogan jako prihvaćen u britanskoj javnosti.

Skoro svima je bilo dosta o „Brexitu“ u svemu i poruka konzervativaca je pomogla da se većina tih frustracija izbaci. Rezultat toga je ugodna većina za Konzervativnu partiju, a njen glavni rival Laburistička partija Jeremyja Corbyna, koja je najavljivala neko novo povlačenje dogovora sa EU i glasanje o tome, iskusila je najgori rezultat od 1935. godine.

Na onim lokacijama gdje je više od 60 posto ljudi glasalo za „Otići“ na referendumu 2016. godine, porast podrške konzervativcima bila je u prosjeku šest posto. No, na mjestima gdje je više od 60 posto glasalo za „Ostati“, broj glasova pao je za tri posto.

Crveni zid

Mnoga nova zastupnička mjesta za Konzervativnu stranku dolaze iz „Crvenog zida“, bloka većinski post-industrijskih područja u središtu države i na sjeveru Engleske koja su tradicionalno laburistička uporišta.

Mnogi ljudi iz tih dijelova su bili za odlazak 2016. i podržali su stranku koja je obećala, iznad svega drugog, brzi odlazak iz EU na općim izborima 2019. godine i to iz nekoliko razloga.

Postoje i područja koja su dugo imala ekonomskih problema i gdje su pokazatelji siromaštva visoki. Ljudi u ovim dijelovima su doživjeli teški pad globalne finansijske propasti i mnogi od njih su izgubili svaku nadu da će naći siguran posao. Državna politika umanjenja duga nagnala je lokalne vlasti na ogromne rezove, što je dovelo do jako umanjenih javnih službi. Nadalje, pokošena su socijalna davanja što je najsiromašnije i najranjivije u ovim dijelovima dodatno osiromašilo.

Referendum o Brexitu isturio je ekonomsku dislokaciju koja se dešavala od 1980-ih, otkrivši duboke podjele među klasama, generacijama i etnosima. Marginalizirani glasovi su glasali za Odlazak kako bi uzvratili udarac post-ratnom stranačkom sistemu koji ih je iznevjerio i profesionalnoj političkoj eliti koja ih uglavnom ignorira. A na ovim izborima su željeli samo okončati taj posao i zato su glasali za one koji su obećali da će tako biti.

„Završavanje“ Brexita, međutim, teško da će riješiti duboke socijalne i ekonomske probleme koje imaju mnogi koji su glasali za njega.

Neke analize procjenjuju kako će odlazak iz EU dodatno produbiti nejednakosti na osnovu lokacija širom države, što će dovesti do manjeg rasta engleskih regija 13 do 16 posto manje nego da je Velika Britanija ostala u EU. Štaviše, neke regije kao Cornwall će vjerovatno izgubiti do dodatnih 60 miliona funti (78,5 miliona dolara) godišnje iz evropskih fondova.

Ovo je, jasno, poruka koju konzervativci nisu željeli prenijeti, pa je njihova taktika pobijanja bila robusna. Svaki pokušaj medija da nagna nekog konzervativca da govori o opasnostima i realnostima odlaska iz EU, ili o bilo čemu što bi ih pokazalo u lošem svjetlu, bio je zaobiđen, nekada i bukvalno. Pristup je bio jednostavan – izbjeći detalje i samo ponavljati mantru: „Završimo sa Brexitom“.

Skrivanje u frižideru

To je rezultiralo serijom taktika izbjegavanja i dezinformacija. Konzervativci su se žestoko trudili da izbjegavaju teške debate, pa je Johnson odbio razgovor sa Andrewom Neilom, BBC-ovim novinarom veteranom koji je poznat po oštrom stilu intervjua. Premijer je stavio veto i na nekoliko drugih programa tokom kampanje, među kojima je bila debata o klimi na Channel 4 gdje su ga zamijenili sa kipom od leda.

Kada je reporter na svom telefonu pokazao Johnsonu fotografiju sliku dječaka sa upalom pluća koji leži na podu bolnice u Leedsu zbog nedostatka kreveta, premijer je uzeo telefon i skrio ga u svoj džep kako bi izbjegao odgovoriti na pitanje. A bilo je i ono kada se premijer sakrio u veliki frižider mljekare kako bi izbjegao dati intervju Piersu Morganu sa ITV-a.

Konzervativno obećanje o „Završavanju Brexita“ je bilo žestoko varljivo. Sa ogromnom većinom koju Johnson sada ima, njegov sporazum o povlačenju će bez sumnje biti ratificiran u Parlamentu. No, bit će još mnogo godina pregovora o brojnim trgovinskim dogovorima prije konačnog „okončanja“ Brexita.

Obmanjujuće izjave ni tu nisu stale. Istraga neprofitne organizacije First Draft koja se fokusira na istinu i povjerenje u digitalno doba otkriva kako je 88 posto reklama kampanje konzervativaca na Facebooku bilo obmanjujuće prema podacima vodeće organizacije za utvrđivanje činjenica Full Fact.

U vrijeme društvenih medija, iskrenost nije direktna. Ranije je ove godine Facebook potvrdio kako su objave političkih organizacija i političke reklame izuzeti iz provjere tačnosti. Potez da se targetiraju poruke i nemogućnost da svi građani vide i prosude informacije u ciljanim internetskim reklamama, izazivaju ključna pitanja o jednakosti pristupa informacijama, otvorenoj debati i transparentnosti.

Konzervativci su ovo iskoristili i fokusirali se na poruke koje zadovoljavaju mnoštva, brzo se dijele i utiču više na emocije, a ne na tačnost. Tokom TV debate Corbyna i Johnsona u novembru, oni su čak preimenovali jedan od zvaničnih Twitter profila stranke da izgleda kao servis za provjeru činjenica.

Ambiciozni manifest

Laburisti su pokušali očajnički proširiti agendu kako izbori ne bi bili samo o Brexitu, pokušavši se fokusirati na javne službe i okoliš. Mnogi od njihovih planova su bili popularni – renacionalizacija željeznica, kompanija za vodosnabdjevanje i Kraljevske pošte dobili su veliku podršku javnosti, dok je obećanje povećanja javne potrošnje, naročito na zdravstveni sistem i obrazovanje, dobro primljen.

Oni su predstavili ambiciozni manifest sa mnogim novim inicijativama koje su obećavale mnoge transformacije. Razni aspekti plana su bili istaknuti svakodnevno – jednog dana je to bila univerzalna uvezanost, a drugog milion poslova u svakoj regiji Velike Britanije.

Sve ovo se trebalo vidjeti kao poklon za one koji traže bolji život nakon godina siromaštva. No, kako su dani prolazili, umjesto da su bili zainteresiraniji za obećanja laburista, ljudi su počeli dovoditi u pitanje njihovu ekonomsku održivost. Godine racionalizirajuće politike siromaštva su ostavile traga.

I, iako se Laburistička stranka složila sa Brexit strategijom kako bi se održao drugi referendum kada se dogovore detalji novog dogovora, to nije zadovoljilo glasače za odlazak niti obradovalo one za ostanak.

Procent glasova laburista u prosjeku je pao za više od 10 posto u područjima koja su bila većinom za Ostanak. Laburisti su se također morali boriti sa većinom mainstream medija koji su stalno objavljivali tekstove, analize i druge tekstove protiv Corbyna i laburista.

Istraživanje Univerziteta Loughborough pokazuje kako je izborna pokrivenost Laburističke stranke u većini britanskih nacionalnih listova bila u ogromnoj količini negativna. To nije iznenađenje kada se zna kako samo tri kompanije – News UK, DMG i Reach – drže 83 posto tržišta državnih listova i drže moć određenja raspoloženja i plana rada većine glavnih medija.

Gafovi BBC-a

Tradicionalno, britanska javnost vjeruje medijima, koji bi trebali biti nepristrasni, kako bi shvatili mnoge pristrane izvještaje koje vide u novinama tokom izbornog perioda. No, ovi izbori su doveli u pitanje i pravilo nepristrasnosti.

Mnogi mediji su bili pedantni kako bi osigurali da svaka od glavnih stranaka ima isti iznos vremena u medijima. Ali, brojanje minuta ne znači fer odnos u sadržaju. Vijestima su dominirale priče o Brexitu, ekonomiji i porezima (omiljene teme konzervativaca), dok su one laburističke, poput zdravstva i okoliša, žestoko kasnile.

I BBC je doživio seriju gafova koji su ozbiljno naštetili njegovom kredibilitetu. Bio je dvaput primoran izviniti se zbog obmanjivačke obrade sadržaja kako bi Johnsona pokazali u dobrom svjetlu; njegovi vodeći novinari su ponavljali spin Konzervativne stranke na Twitteru, a njegov program je isticao optužbe za antisemitizam protiv Corbyna u odnosu na islamofobiju Konzervativne stranke. Pojačanje konzervativnih sadržaja bilo je vijest dana.

Objašnjavanje rezultata izbora nikada nije jednostavno. Iako mediji, bez sumnje, imaju važnu ulogu, mnogi drugi faktori također utječu na rezultate. Bez obzira na to, ako su britanske medijske organizacije i novinari krivi za i najmanje izvrtanje demokratije, onda svi trebamo biti jako zabrinuti.

U složeno i zbunjujuće digitalno dobar, sigurno je došlo vrijeme za nova pravila kako bi se osiguralo da svi izbori budu slobodni i pošteni, te da svi oblici moći, uključujući i medije, odgovaraju za djelovanje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO