Spašavanje Mohammeda bin Salmana od samog sebe

Bin Salman se suočava s pritiskom na nekoliko frontova i bori se za politički opstanak (EPA)
Bin Salman se suočava s pritiskom na nekoliko frontova i bori se za politički opstanak (EPA)

Ubistvo novinara Jamala Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu rezultiralo je najozbiljnijom međunarodnom krizom s kojom se Saudijska Arabija suočila od napada 11. septembra. To političko ubistvo bilo je posebno oštećujuće ne samo zbog strahovitog načina na koji je izvršeno nego i zato što se dogodilo u vrijeme kad je ideja o “reformiranju” Saudijske Arabije počela dobijati na snazi širom svijeta.

Daleko od tog da je nepobjediv, kako je izgledao u protekle tri godine, saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman sada se suočava s pritiskom na nekoliko frontova i, po nekima, bori se za politički opstanak.

Na međunarodnom nivou prestolonasljednikova reputacija pod oštrom je kritikom, a mnogi se pitaju je li on prava osoba da vodi obećanu transformaciju te države.

Povratak princa Ahmada bin Abdelaziza ove sedmice u Saudijsku Arabiju, posljednjeg preostalog brata kralja Salmana, nakon šest godina samonametnutog egzila potvrđuje ozbiljnost situacije u Kraljevini.

Budući da princ Ahmed nikad nije javno prihvatio imenovanje Bin Salmana prestolonasljednikom, nagađa se da je on došao da ga zamijeni ili izazove. Međutim, veća je vjerovatnoća da je njegov povratak dio nastojanja da loza Saud pokuša pokazati jedinstvo uslijed sve težih okolnosti s kojima su suočeni.

Uz najnoviju izjavu turskog tužioca da je Khashoggi ugušen nedugo nakon što je ušao u saudijski konzulat, saudijska kraljevska porodica s pravom se boji ovih oštećujućih optužbi koje će se povlačiti sljedećih sedmica i mjeseci, posebno kako američki Kongres povećava pritisak na predsjednika Donalda Trumpa da nešto preduzme. Saudijci nisu sebi olakšali u ovoj situaciji priznavši ubistvo, ali ne informirajući ni turske vlasti o tome gdje je Khashoggijevo tijelo. Iskrenost u ovom pitanju mogla je donijeti okončanje agonije i okončati nagađanja.

Usred svega ovoga lako je zaboraviti stvarnu vrlinu kralja Salmana, koji je i sam čovjek obnove i reforme. Dok je bio na poziciji guvernera Rijada (1963–2011), unaprijedio je poslovno okruženje grada, uzrokujući rast ekonomije, i preduzeo je velike infrastrukturne projekte. Također je odigrao ključnu ulogu u očuvanju kraljevskog suda na okupu u ključnim trenucima u historiji Kraljevine.

No, iako je bio oštrouman i razuman tokom svoje političke karijere, dodjeljivanje tako širokih ovlasti svom ambicioznom, ali neiskusnom mladom sinu bila je velika greška, što je dosad vjerovatno shvatio.

Kombinacija pretjeranog samopouzdanja, prevelike ambicije i manjka diplomatskog iskustva koji karakteriziraju Bin Salmana i njegov krug savjetnika, i jest dovela do Khashoggijevog ubistva – bio on direktno uključen u to ili ne.

Ako pretpostavimo da se zdravlje kralja Salmana neće pogoršati, on je i više nego sposoban spasiti situaciju, ali, da bi to napravio, morat će balansirati između nacionalnih interesa svoje kraljevine i političkog opstanka svog sina. U konačnici, postoje tri moguća pristupa koja bi kralj mogao odabrati da riješi situaciju.

Prvi scenarij: Status quo

Kralj Salman mogao bi dozvoliti sinu da nastavi raditi kao i dosad i pokušati uvjeriti javnost u domovini i inozemstvu da je slučaj “Khashoggi” minorno pitanje koje će biti razriješeno suđenjem 18-orici osumnjičenih.

Međutim, trenutna situacija nije kao blokada Katara, koju je Bin Salman pokušao predstaviti kao “veoma, veoma, veoma mali problem”. Pokušaj da se odbaci Khashoggijevo ubistvo pokazao bi da prestolonasljednik ne shvata ozbiljnost situacije.

Ako bude insistirao na takvom kursu, manji broj država kao što su SAD i Velika Britanija mogle bi ga podržati, ali međunarodna zajednica ne bi. Države kao što su Kanada, Njemačka i Švedska mogu čak pokušati bojkotirati Saudijsku Arabiju i nametnuti sankcije na saudijsku naftu, što bi moglo produbiti pukotine i dovesti do daljnje nestabilnosti.

Štaviše, taj scenario pružio bi dodatnu prednost turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, koji je odavno u borbi sa Saudijskom Arabijom za vodstvo u muslimanskom svijetu. Ako se Bin Salman pokuša ponašati kao da se ništa nije dogodilo, turski predsjednik nastavit će vršiti pritisak na njega posredstvom medija.

Taj scenario ne bi doveo do dugoročnog rješenja i umjesto toga, ako bude slijeđen, gotovo sigurno će se pokazati kao veliki strateški pogrešan proračun za Rijad. Saudijska Arabija završila bi s prestolonasljednikom kompromitiranim od Turske, što bi lozu Saud prikazalo krhkom i podložnom pritisku.

Drugi scenarij: Degradiranje Bin Salmana

Kralj Salman mogao bi narediti da se njegov sin degradira s pozicije prestolonasljednika na osnovu toga što se Khashoggijevo ubistvo, sve i ako je rezultat odmetničke operacije, dogodilo pod njegovom vlašću. Ovlasti koje je Bin Salman stekao u protekle tri godine onda bi bile ponovo raspodijeljene unutar vladajuće porodice.

To bi moglo dozvoliti starijim i mudrijim glavama da prevladaju na vrhu državnog aparata, što bi osiguralo povratak tradicionalnim načinima u domaćoj i vanjskoj politici.

No, takav potez mogao bi biti veoma destabilizirajući jer neće biti lagano pomjeriti starije, kvalificiranije i iskusnije prestolonasljednikove rođake na pozicije moći i to bi moglo gurnuti kraljevski sud u još jednu bitku za moć.

Kralj Salman mogao bi imenovati svog brata, princa Ahmada, prestolonasljednikom, ali to bi vratilo vlast u ruke starije generacije, okončavši nade za dugo očekivani prijelaz moći sa sinova kralja Aziza (1932–1953) na njegove unuke.

Bilo koji od ovih poteza mogao bi se pokazati nevjerovatno teškim ako se Bin Salman odluči opirati – a on ima alate da to radi. Popularan je među značajnim dijelom saudijskog stanovništva i uspio je u protekle tri godine izgraditi svoju tzv. duboku državu, što bi moglo sabotirati nastojanja za prijenos moći.

Treći scenarij: Ograničavanje Bin Salmanove moći

Najrazumniji potez za kralja Salmana bio bi da ostavi prestolonasljednika na njegovoj poziciji, ali da ograniči njegove ovlasti. To bi naučilo Bin Salmana da postoje granice političke ambicije unutar saudijskog suda, kao i pristojnost i red koji ne mogu biti zanemareni.

Sve i ako ne bude proglašen odgovornim za naređivanje Khashoggijevog ubistva, Bin Salman bi trebao priznati neki stepen krivice i odstupiti iz sigurnosnih i odbrambenih agencija i fokusirati se na domaću socijalnu i ekonomsku reformu. Ograničavanjem Bin Salmanovih političkih ovlasti i uvođenjem provjere i ravnoteže na svim frontovima kralj bi mogao signalizirati svijetu da će on lično nadzirati transformaciju Saudijske Arabije i ponovo izgraditi međunarodno povjerenje u svoju vladavinu.

Također bi od velike pomoći bilo ako Rijad pokaže transparentnost u slučaju “Khashoggi” i preda 18 osumnjičenih turskim vlastima. Ako se to bude smatralo neprihvatljivim, turski istražitelji trebaju biti pozvani u Saudijsku Arabiju da učestvuju u krivičnom gonjenju osumnjičenih.

Bin Salman bi također profitirao od djelovanja kao mirotvorac u međunarodnoj areni. Ništa mu ne bi više koristilo od okončanja rata u Jemenu, koji je gurnuo tamošnju populaciju na rub “najgore gladi u svijetu u 100 godina”.

Umjesto da čeka da ga SAD natjera da okonča rat može preuzeti inicijativu i jednostrano početi mirovni proces. Štaviše, trebao bi odmah riješiti probleme s Katarom i Kanadom i prihvatiti da i druge države imaju pravo na mišljenje.

Jasno, da bi se sve to dogodilo, hitnost i ozbiljnost situacije mora cijeniti direktno kralj. Međutim, iz onog što čujemo to se ne događa, pa čak ni njegovi najbliži savjetnici, uključujući njegovog ministra vanjskih poslova, navodno, ne mogu doći do njega.

Nije ni u čijem interesu da Saudijska Arabija pati od nestabilnosti i bude pod prijetnjom unutrašnjeg kolapsa. Stoga je od ključnog značaja da kralj i kraljevski sud preduzmu hitnu akciju da razriješe ovu situaciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO