Agrokor proširio paniku po regiji, a reagirali samo Slovenci

Dovoljno je vidjeti reakcije država u regiji na događanja u Agrokoru, pa da lako donesete vrlo točnu ocjenu koja je od njih ozbiljna, odgovorna i funkcionalna, a koja je nesposobna, izgubljena i slučajna, kako je Hrvatsku – ne bez razloga –  nazvao bivši premijer Zoran Milanović.

Uronjeni u spašavanje onoga što se u posrnulom carstvu Ivice Todorića još može spasiti, članovi Vlade u Zagrebu potpuno su zaboravili na činjenicu da Agrokor ima priličnu imovinu i izvan granica Hrvatske; da podjednako, po 30 tisuća ljudi, zapošljava i u Hrvatskoj i u regiji; da za njegove tvrtke vrijede zakoni koji vrijede u tim državama; da donošenjem specijalnog „lex Agrokora“ nisu suspendirali i zakone koji vrijede u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.

Toliko su se zanijeli da su previdjeli tu „sitnicu“. I ne samo oni, nego i velika većina ekonomskih analitičara koji su se izmjenjivali po televizijama pokušavajući nam objasniti gdje je problem s Agrokorom i kako ga na najbolji način riješiti. Tek bi se tu i tamo pojavio netko poput Jasnice Garašić, profesorice sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koja od prvog dana uporno ponavlja da Vlada nije svjesna što je napravila s tako traljavo donesenim zakonskim odredbama. „Bilo bi važno znati imena i prezimena ljudi koji su napisali zakon. U njegovom obrazloženju, koje uopće nije obrazloženje, ni u jednom trenutku ne spominju se međunarodni aspekti. Ako nagodba između vjerovnika i bude sklopljena, neće obuhvatiti imovinu izvan Hrvatske“, govori Jasnica Garašić, ali je izgleda nema tko čuti.

Prvi reagirali Slovenci

S obzirom da su i tako kasnili s donošenjem „lex Agrokora“, da ne spominjemo višegodišnje zatvaranje očiju na ono što se događalo u Todorićevom koncernu, mogli su sačekati još koji dan i donijeti zakon koji neće za sobom vući pravne posljedice. Ovako imate zakonske članke iz kojih proizlazi toliko pitanja tko će ih i na koji način provesti, da će biti živo čudo ako se Hrvatska nakon završetka procesa restrukturiranja Agrokora – ma kako on završio – ne suoči s nizom milijunskih tužbi uskraćenih vjerovnika.

Kako su se ponijele druge države? Očekivano, prvi su reagirali Slovenci. Nešto je, po svom običaju, rogoborio novoizabrani predsjednik Srbije i premijer Aleksandar Vučić da će spriječiti iznošenja novca iz Srbije, ali – barem zasad – nije napravio ništa da formalizira takve najave. Sastao se s dobavljačima Agrokora u Srbiji, konstatirao da je stanje teško – i to je to! Agrokorove firme u Srbiji, poput Idee, Mercatora, Rode, Dijamanta, Frikoma, Kikindskog mlina, Mg Mivele i Nova Sloge imaju 12 tisuća zaposlenih.

Lazar Šestović, glavni ekonomist Svjetske banke za Srbiju, smirio je javnost tvrdnjama da su firme u Srbiji, koje posluju u okviru Agrokora, nezavisne pravne osobnosti koje posluju profitabilno i nemaju probleme. „U ovom trenutku situacija u Srbiji nije na nivou koji bi zahtijevao značajnije reagiranje države i ne očekujemo da će se pojaviti potreba za nekom financijskom podrškom“, rekao je Šestović i pohvalio srpsku vladu zbog brze reakcije i konzultacija sa dobavljačima i predstavnicima Agrokorovih kompanija u Srbiji.

Da se vratimo na Slovence. Oni su po uzoru na Hrvatsku donijeli svoj „lex Mercator“, proglasivši to poduzeće sistemski bitnim, baš kao što je hrvatska Vlada proglasila Agrokor. Prema tom zakonu o zaštiti nacionalnih interesa, kao i interesa dobavljača i zaposlenih u trgovačkom lancu koji je dio koncerna Agrokor, sud bi na prijedlog slovenske Vlade u slučaju potrebe u tvrtku imenovao posebnog privremenog člana uprave. Njegova glavna zadaća bila bi da pazi da nova uprava Agrokora ne optereti Mercator novim financijskim obvezama preko kredita, jamstava, robnih kredita… “On bi bio mjerodavan samo za poslove koji su povezani s većinskim vlasnikom i time se ne bi kršila sloboda privatne ekonomske inicijative”, objasnio je ministar gospodarstva Zdravko Počivalšek.

Baš kao u hrvatskom slučaju, „lex Mercator“ – koji je u parlament u četvrtak uputila slovenska Vlada – derogira postojeće slovenske zakone o trgovačkim društvima po kojima uprava neke tvrtke u Sloveniji, koja je dio stranog koncerna u privatnom vlasništvu, može odbiti zahtjev i instrukcije uprave koncerna samo u iznimnim slučajevima da one predstavljaju kršenje zakona ili Ustava. Jednako kao u Hrvatskoj, ima odredbu da se odnosi isključivo na tvrtke s više od 6.000 zaposlenih i čistim prihodom od preko milijardu eura na godinu, ako se nalaze u insolventnom postupku ili postupku koji vodi u insolventnosti kako bi se zaštitila financijska stabilnost države. Slovenci, očito, žele spriječiti da posrnuli Agrokor dodatno našteti Mercatoru, što ne čudi s obzirom na više od 10 tisuća zaposlenih samo u Sloveniji i 20 tisuća u regiji.

Nakon što su pregledali papire tvrtke, Nadzorni odbor Mercatora zaključio je da u kompaniji nije bilo nepravilnosti i da poslovni interesi nisu oštećeni. Ipak, nova uprava dobila je suglasnost većine banaka kreditora da njegove nedospjele obaveze, usprkos dospjelim obavezama Agrokora kao vlasnika, ne budu uključene u trenutnu naplatu.

Međutim, čini se da i Slovenci nisu imuni na istu bolest od koje je “oboljela” hrvatska Vlada, pa – doduše to su neslužbene tvrdnje koje stižu iz državnog vrha – mogućim aktiviranjem zakona žele spriječiti eventualno odlijevanje sredstava iz Mercatora u Sloveniji i Srbiji u matični Agrokor, zaboravljajući da “lex Mercator” ne obvezuje nikoga u Hrvatskoj i Srbiji.

Kako se postavila BiH

Kako se postavila Bosna i Hercegovina u kojoj Agrokor zapošljava 4.200 ljudi? Federalna Vlada Vijeću ministara BiH uputila je inicijativu za “blagovremeno poduzimanje mjera zbog financijskih problema koncerna Agrokor i mogućih posljedica na javne prihode BiH, domaće dobavljače i uposlene u Konzumu BiH i povezanim društvima”. Premijer Federacije BiH Fadil Novalić – nakon što je prvi sastanak otkazan – razgovarao je s čelnicima Konzuma, Leda, Sarajevskog kiseljaka i Velpra te zaključio kako nema razloga za paniku, da je poslovanje uravnoteženo, da Konzum nije prezadužen i da dug prema dobavljačima u BiH krajem prošle godine iznosi 318 milijuna KM, od čega u Federaciji 170 milijuna KM (85 milijuna eura). Baš kao u Hrvatskoj, tako i u BiH ove podatke treba uzeti s rezervom. Na Agrokorovo poslovanje u BiH na Federaciju se odnosi 80 posto prihoda, a na Republiku Srpsku 20 posto.

Pojavile su se i neslužbene informacije da se privremeni upravitelj Agrokora Ante Ramljak sastao s predstavnicima federalne Vlade. Ramljak je, navodno, rekao da restruktuiranje Agrokora neće ići preko leđa dobavljača u BiH, da Konzum, kao bosanskohercegovačka kompanija koja dobro posluje, neće „prioritetno plaćati hrvatskim dobavljačima iz sastava koncerna“. „Agrokor ima mnogo većih problema, a njegovo poslovanje u BiH je manji dio te on ne može biti način na koji će koncern namaknuti novac za likvidnost“, rekao je Ramljak, ali je javnost opet ostala uskraćena za informacije je li u kolikoj je mjeri imovina Agrokora u BiH opterećena hipotekama i jamstvima koncerna. Objavljeno je, ali ne i potvrđeno, da je Sarajevski kiseljak jedan od jamaca za kredit koji je Todorić uzeo od Sberbanke.

Usprkos umirujućim tonovima, pitanje je da li su zaposleni u Todorićevim kompanijama povjerovali u te tvrdnje s obzirom da nova otpuštanja i zatvaranje Konzumovih trgovina koje uprava tvrtke opravdava poslovnom strategijom, a ne restrukturiranjem Agrokora. Prema tvrdnjama sindikalaca, otkaz bi trebalo dobiti čak tisuću ljudi, što u Konzumu demantiraju, tvrdeći da će zatvoriti desetak neprofitabilnih trgovina, kao i prošle godine.

Ne vjeruju im ni ekonomisti koji od premijera traže da čvršće stane u zaštitu interesa dobavljača i radnika te da će eventualna propast Agrokora imati velike posljedice i u BiH, posebno s obzirom na loše iskustvo sa slovenskim trgovačkim lancem Tuš, koji je nakon povlačenja iz te države dobavljačima ostao dužan više od 20 milijuna KM (10 milijuna eura). Dženan Đonlagić, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i zastupnik u Parlamentu BiH, kaže da je „ovo mnogo ozbiljniji ekonomski problem od onog kako se naše vlasti odnose prema njemu”, i da bi država trebala pregovarati s državom. “Ako padne koncern, past će i sve tvrtke-kćeri pa tako i one koje posluju u BiH“, zajednički je zaključak.

Kako bilo, rješenje za Agrokor još se čeka, a čekat će se vjerojatno još neko vrijeme. Uostalom, da biste znali odgovor, najprije bi morali znati pitanje, a konačni saldo Agrokorovih dugova još nismo čuli.

Kako vrijeme teče, izgleda da nema puno razloga za optimizam. Da citiramo potpredsjednicu hrvatske Vlade Martinu Dalić, koja je –  ne znajući da je snimaju – kazala da se sada treba pouzdati u „svetog Antu“. A kad se gleda u nebesa, znate da se problem oteo kontroli.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera