Tragedija Falluje

Piše: Abdel Hussein Shaaban

Dok rastu političke tenzije unutar pojedinih državnih struktura, Parlament obustavlja svoj rad, a srdite mase prodiru u Zelenu zonu, počinje se plasirati priča o napadu na Falluju, kao presudnoj i simboličnoj bici na putu oslobađanja Mosula, naročito nakon što su oslobođeni gradovi Ramadi, Hit, Kabisa, Haditha i Qa'ima te druga područja u provinciji Anbar, ali i oslobađanja provincije Salahuddin i njenog glavnog grada Tikrita. 

Kontradiktorna razmatranja

Iako grupa Daish (grupa Islamska država Irak i Levant) nije izgubila svoju inicijativu u potpunosti, o čemu svjedoči njihov posljednji napad na Hit, ova grupa trpi ogromne materijalne i moralne gubitke. Uprkos tome, bitka za Falluju nosit će sa sobom brojne i kontradiktorne reakcije:

– Kao prvo, stanovnici ovog područja strahuju od ulaska u grad snaga Narodne mobilizacije koje su formirane na inicijativu velikog šiitskog autoriteta Al-Sayyida Alija al-Husseinija al-Sistanija koji je pozvao na „kolektivni džihad“. Na račun ovih snaga su već ranije upućene teške optužbe zbog strašnog i brutalnog ponašanja na oslobođenim teritorijama, naročito u Tikritu, gdje su uništavali i palili domove i trgovačke radnje.

„Pridavanjem značaja bitki za Falluju želi se prikriti neuspjeh u upravljanju državom i političkim procesom u cjelini, te usmjeravanje pažnje na ISIL i rat protiv njega. Međutim, to neće riješiti postojeće probleme u smislu borbe za sfere utjecaja, bilo to unutar šiitskih struktura gdje vlada neprijateljstvo i razdor ili između sunitskih suprotstavljenih grupa.“

– Drugo, atmosfera napetosti, anksioznosti i nezadovoljstva zbog sve većeg rizika od sektaških sukoba. Iako ih ponekad zatrpa prašina ili izmaknu iz vida, oni su i dalje snažni i utjecajni zbog vladavine sektaškog sistema podjele plijena i političkog klijentelizma uspostavljenog u skladu sa sektaškim i etničkim kvotama koje je inicirao Paul Bremer u Iračkom prijelaznom vijeću.     

– Treće, pridavanjem značaja bitki za Falluju želi se prikriti neuspjeh u upravljanju državom i političkim procesom u cjelini te usmjeravanje pažnje na ISIL i rat protiv njega. Međutim, to neće riješiti postojeće probleme u smislu borbe za sfere utjecaja, bilo to unutar šiitskih struktura gdje vlada neprijateljstvo i razdor ili između sunitskih suprotstavljenih grupa, unutar ili izvan političkog procesa, ili jednih s drugima, a da ne spominjem sve veće nesuglasice između Bagdada i Erbila, i tako dalje. 

Šta dalje?

– Četvrto, oslobađanje Falluje, pa čak i oslobađanje Mosula, nameće pitanje šta dalje? Politički proces je zapao u ćorsokak i više nije moguće nastaviti dalje, jer improvizacije više neće biti od pomoći. Da visoki zvaničnici američke administracije nisu nedavno posjetili Bagdad, politički proces bi doživio krah i ostao na vjetrometini. Baš kao što je američka administracija pohrlila da spasi proces, Iran je odigrao ulogu u njegovom podizanju iz prašine.       

U mjesecu aprilu, u Bagdad je iznenada i bez najave stigao državni sekretar John Kerry, nakon čega je uslijedila i posjeta ministra odbrane Ashtona Cartera, a zatim i američkog potpredsjednika Joea Bidena. Nedaleko od tih dešavanja nalazio se i general Qassem Soleimani, osoba duboko involvirana u iračko pitanje i zapovjednik korpusa Snage Al-Qudsa, koji se prebacivao sa položaja na položaj dok nije stigao i do periferije Falluje. Zabilježene su fotografije koje svjedoče o njegovom prisustvu na tom području zajedno s liderima Narodne mobilizacije. Amerikanci i Iranci otvoreno su obznanili svim snagama da je promjena u trenutno uspostavljenome balansu neprihvatljiva.

– Peto, bitka za Falluju evocira uspomene na zločine koje su počinili pripadnici ISIL-a u kampu Speicher i na planini Sinjar. Stoga, nije ni čudo da se generiraju osjećaji netolerancije, mržnje i osvete, koji su u osnovi prisutni zbog radikalizma i negativnog sektaštkog naboja. Takva situacija isprovocirat će reakcije, sumnje i strahove, pogotovo od operacija čišćenja i izolacije. Možda dešavanja iz Tuz Khurme, gdje su se preklopili stari-novi sukobi između Turkmena, Kurda i Arapa, a prije toga i u Diyali, gdje je došlo do čišćenja, oružanih sukoba, eksplozija i protjerivanja, ne ukazuju na dobre izglede čak ni nakon ISIL-a.  

Višestruke nesreće

Falluja je doživjela stradanje koje joj je direktno nanijela američka okupacija, da bi nakon toga bila žestoko i krvavo kažnjena u proljeće 2004. godine. Krajem iste godine, ponovno se suočava sa osvetničkim napadima Iračke vlade uz podršku Amerike. Falluja je, također, žrtva unutrašnjih konflikata frakcija i njima sličnih, ali je najteži udar doživjela nakon ISIL-ove okupacije u januaru 2014. godine, odnosno šest mjeseci prije nego što je ISIL okupirao Mosul.

„Falluja je doživjela stradanje koje joj je direktno nanijela američka okupacija, da bi nakon toga bila žestoko i krvavo kažnjena u proljeće 2004. godine. Krajem iste godine ponovno se suočava sa osvetničkim napadima Iračke vlade uz podršku Amerike. Falluja je, također, žrtva unutrašnjih konflikata frakcija, ali je najteži udar doživjela nakon okupacije ISIL-a.“

Stradanje Falluje nastavlja se i dalje pod kontrolom ISIL-a. Dolazi do raseljavanja blizu 400 do 500 hiljada njenih stanovnika koji su izbjegli u različite krajeve. Jedan dio njih odlazi u Kurdistan gdje žive u izbjegličkim kampovima u užasnim uvjetima bez elementarnih pretpostavki za normalan život. Plaće onih koji rade kao državni zaposlenici ne dolaze ili kasne. Osim toga, prisutni su i administrativni problemi vezani za zdravstvo i obrazovanje, a da ne spominjemo potpuno različit ambijent i jezik.

S druge strane, raseljene osobe koje su krenule put Bagdada suočavaju se s ucjenama, posebno na ulazu u grad gdje se od njih traže jamci koji će dati garancije za njih da nije riječ o pripadnicima ISIL-a koji su napustili Falluju i infiltrirali se među izbjeglice, što je paradoksalno i tužno.

ISIL koristi sve metode potčinjavanja i okrutnosti u cilju ponižavanja stanovnika ovog grada. Rade na tome da se isperu mozgovi stanovništva, a za sve one koji ne poštuju njihov uput slijede najžešće kazne. Čak su formirani i timovi za likvidaciju neistomišljenika ili porodica koje pokušavaju pobjeći od njihove nepravde, kako se navodi u izvještaju UN-a.

Dok se podiže prašina o bici i govori o pobjedama, nazire se lice Falluje koje je još paradoksalnije i tužnije od bilo kojeg ranije. Tako se na sceni pojavljuju prizori lidera šiitske sekte kako nose specifičnu odjeću boje masline koja podsjeća na iračko-iranski rat i sve ono što se dešavalo nakon okupacije Kuvajta. U to vrijeme je bila izdata naredba da svi zvaničnici nose uniforme ovakve boje.

Kažemo da se, dok se podiže prašina, zaboravlja na činjenicu da je ISIL u Falluji zarobio između 40 i 50 hiljada civila te da se koriste kao živi štit. Štaviše, na neke od njih se stavlja i eksploziv. Takva situacija iziskuje ulaganje ogromnih napora u cilju obezbjeđivanja sigurnih koridora kojima bi se civili mogli evakuirati te zaštiti njihovi životi i garantirati sigurnost. Bilo kakvo zanemarivanje ovog aspekta izlaže zvaničnike pravnoj odgovornosti na osnovu konvencija o ratovanju, savremenom međunarodnom pravu i savremenom humanitarnom pravu, posebno Ženevske konvencije iz 1949. godine, uz dva dopunska protokola iz 1977. godine. Prvi se tiče zašite žrtava međunarodnih oružanih sukoba, dok se drugi odnosi na zaštitu istih u oružanim sukobima lokalnog karaktera. 

Na ovom polju se moraju svi angažirati, iračke regularne snage svih rodova, snage međunarodne koalicije i dobrovoljačke neregularne snage, u cilju udaljavanja civila iz kruga napada i njihovo osiguravanje od opasnosti konflikta u skladu sa zakonima ratovanja. Uprkos svemu navedenom, sva ova dešavanja ostavit će traga i na psihološko stanje stanovnika te dodatno rasplamsati vatru sektaštva, dajući joj iznova jak polet u Iraku. 

Različita simbolika

Simboliku Falluje različito interpretiraju političke strane. Grad je, prema nekima stavovima, simbol otpora okupaciji, mjesto gdje su joj naneseni najveći gubici i gdje su okupatori natjerani na povlačenje. To je grad džamija kojima se stanovnici ponose, zbog čega mu se željelo nauditi tokom proteklih trinaest godina. Drugi, pak, smatraju da je riječ o „glavi zmije“, kako je ovaj grad opisao bivši irački premijer Nouri al-Maliki, stoga ga je nužno ukrotiti kako ne bi postao leglo terorizma, shodno takvim opravdanjima.

“Simboliku Falluje različito interpretiraju političke strane. Grad je, prema nekima stavovima, simbol otpora okupaciji, mjesto gdje su joj naneseni najveći gubici i gdje su okupatori natjerani na povlačenje. To je grad džamija koje su dika, zbog čega mu se proteklih trinaest godina željelo nauditi. Drugi, pak, smatraju da je riječ o ‘glavi zmije’.”

Međutim, kako bi Falluja živjela u miru i sigurnosti, potrebno je iskorijeniti ISIL, legitimnog nasljednika Al-Kaide, posebno na političkom nivou. To će se učiniti istinskim pomirenjem i proglasom opće amnestije, čime s otvara nova stranica i zatvaraju stranice prošlosti. Svi koji su otpušteni s radnih mjesta trebaju biti vraćeni te dobiti nadoknadu za štete koje su im nanesene. Neophodno je raditi na ekonomskom razvoju grada, izvršiti rekonstrukciju svega što je uništeno u ratu. Treba se angažirati i na društvenom planu, tako što će se iznova uspostaviti relacije unutar društvenog tkiva, zabraniti sektaštvo i ojačati građanski duh, a u dimenziji zakonodavstva učvrstiti osjećaj bratstva u domovini u okviru vladavine zakona i odsustva segregacije. Također je nužno da se u religijskom smislu radi na jačanju tolerancije i kulture nenasilja, posebno u oblasti odgoja i obrazovanja, čime će se isušiti izvori terorizma, naročito finansijski i kulturni. Jačanjem građanskog osjećaja i davanjem prilika nezaposlenima da rade uz pružanje osnovnih usluga društvu, snagama koje pozivaju terorizmu bit će sve teže da provedu svoje zločinačke planove. 

Međutim, ostaje i dalje veliko pitanje koje glasi: šta nakon Falluje? Kako će se upravljati ovom regijom? Gdje ćemo to postaviti na novoj političkoj karti Iraka? Uvijek je postojao strah hoće li Irak ostati jedinstven? To je pitanje koje je postavljao i Graham Fuller, osoba bliska američkoj obavještajnoj agenciji CIA-i, u okvirima opširnog izvještaja za korporaciju Rand, nakon američke intervencije u Iraku 1991, nametanja sankcija i djelovanja u pravcu unutrašnje fragmentacije države. Američka okupacija je donijela sa sobom izobličenu formu demokratije utemeljenu na sektaštvu i polarizaciji. Ovo je rezultiralo brojnim konfliktima i uzavrelim ambijentom, da bi se kasnije pojavio projekat Joea Bidena kojim se Irak dijeli na tri federalne cjeline, izdaju dokumenti lokalnog karaktera, vrlo slično pasošima država. Drugim riječima, radi se na formiranju nečega bliskog „državicama“ koje su na pragu otcjepljenja, pa čak i ukoliko Irak ostane jedinstven u formalnom smislu, dok se danas vode razgovori, a posebno nakon odlaska ISIL-a, o projektu rekonstruiranja. 

Pa ko je onda pobjednik u Falluji? Ako ISIL bude poražen, a pobjedu odnese podjela države, hoće li to značiti da je ISIL pobijedio? Ako ISIL bude poražen, a pobijedi sektaštvo, onda bi pobjeda opet bila u rukama ISIL-a. Ako ISIL bude poražen, a dođe do etničke diskriminacije, odnosno ostanu repovi sukoba u Diyali, Kirkuku, pojasu Bagdada i Mosula, onda će i u tom slučaju ISIL biti pobjednik. 

Ako ISIL doživi poraz, a situacija u Iraku ostane onakva kakva je sada, pola pod kontrolom Amerike, a pola pod kontrolom Irana, tada će ISIL i njegov rušilački, religijski isključivi projekat u suštini uspjeti. To je gorki zalogaj koji se želi servirati iračkom narodu i učiniti njegovim usudom. Stvarnost se želi nametnuti kao jedino moguće stanje!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera