Politička veza Zagreba i Sarajeva – korist za obje strane

Hrvatska javnost se čudila protokolu u kome tročlano Predsjedništvo BiH na svečani prijem stiže u trima limuzinama (Goran Stanz / Pixsell)
Hrvatska javnost se čudila protokolu u kome tročlano Predsjedništvo BiH na svečani prijem stiže u trima limuzinama (Goran Stanz / Pixsell)

Piše: Davor Gjenero

Najbolje stvari, što ih je HDZ u proteklom desetljeću napravio u Hrvatskoj, bile su povezane s Europskom unijom. Njihov najveći doprinos demokratskoj Hrvatskoj dala je Vlada Jadranke Kosor, koja je u ljeto 2011. završila pristupne pregovore s EU, i samo nekoliko dana nakon što je poražena na izborima, u decembru te godine (uz tadašnjeg predsjednika Josipovića) potpisala ugovor o pristupanju Hrvatske EU.

Posjet kolektivnog Predsjedništva BiH Zagrebu pokazao je da su sadašnje vlasti u Hrvatskoj – predsjednica Republike, Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova – našle formulu zajedničke politike prema BiH, a ta je formula čvrsto vezana uz Europsku uniju. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović formalno više nije članica HDZ-a, ali je jasno profilirana kao kršćansko-demokratska političarka, Premijer Tihomir Orešković formalno nije član najveće stranke vladajuće koalicije, ali je njihov izabranik, a samo je ministar vanjskih poslova Miro Kovač čvrsto vezan uz ključnu vladajuću stranku i njen je vanjskopolitički tajnik.

U Hrvatskoj analitičari nagađaju o navodnom dubokom razmimoilaženju između premijera Tihomira Oreškovića i HDZ-a, odnosno prvog potpredsjednika Vlade i predsjednika te stranke Tomislava Karamarka. Nagađa se i o zahlađenju odnosa predsjednice i njene bivše stranke, pa i nje i predsjednika HDZ-a Karamarka, a istovremeno se govori i o sukobu između nje i premijera Oreškovića. Sve se to prilikom posjeta bosansko-hercegovačkog Predsjedništva i ministra vanjskih poslova Igora Crnatka jednostavno nije vidjelo.

Kad je riječ o odnosu prema BiH, u Hrvatskoj je godinama ključno pitanje bio odnos pojedinih hrvatskih političara prema konceptu uspostavljanja trećeg entiteta u BiH, a činjenica je da je donedavni premijer, predsjednik Socijaldemokratske partije Zoran Milanović, otvoreno flertovao s tim konceptom, u svojoj okolini, na formalnim mjestima (kao što je Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske), ali i među „neformalnim savjetnicima“ okupljao protagoniste koncepta „trećeg entiteta“. U takvim je okolnostima i nekoć vrlo odlučna zagovornica bosansko-hercegovačkog integralizma, Vesna Pusić postala rezignirano tolerantna prema „nacionalističkoj mušici“ „svoga“ premijera.

Politički poraz socijalista i liberala

Kad hrvatski socijalisti prihvaćaju koncept „trećeg entiteta“, a liberali rezignirano šute, netko bi mogao pomisliti da je ta koncepcija u Hrvatskoj definitivno pobijedila. Međutim, upravo suprotno, ona je politički poražena.

I predsjednica Grabar-Kitarović i predsjednik HDZ-a Karamarko protivnici su tog koncepta i zagovornici koncepta jačanja integriteta BiH. Međutim, dok je Milanovićevo biračko tijelo indiferentno prema modelima uređenja BiH, pa je Milanovićev „hir“ dio njegove „osobne patologije“, Karamarko i Grabar-Kitarović imaju težu situaciju i daleko manje manevarskog prostora za u javnosti otvoreno protivljenje konceptu „trećeg entiteta“ koji zagovara (znatan) dio njihovih birača.

U maniri političke tradicije kojoj pripadaju, Karamarko i Grabar-Kitarović našli su model kako svoje hrvatske birače, ali i političare iz BiH na koje mogu utjecati (dakle „oba HDZ-a“), povući za sobom prema konceptu jačanja integriteta BiH i potiskivanja centripetalnog rješenja s posebnim hrvatskim entitetom unutar BiH. Kad HDZ čini nešto dobro, kao što smo vidjeli, onda je to povezano s europskom integracijom.

Zajednički je koncept hrvatskoga političkog vrha poticanje Hrvata u BiH da na sebe preuzmu svojevrsno „eurointegracijsko liderstvo“ u BiH, a u tom paketu im Zagreb, umjesto „trećeg entiteta“ nudi promjenu izbornog zakonodavstva, koja bi zaštitila političku suverenost hrvatskog korpusa, ali bez „teritorijalnog definiranja“ tog suvereniteta. Službeni se Zagreb tako oslanja na koncept konsocijacijskog uređenja BiH kao složene države triju konstitutivnih naroda, u kojoj svaki od triju naroda ima pravo sam birati svoju političku elitu, a elite svih triju naroda moraju biti spremne na međusobnu suradnju.

Eurooptimizam kao poticaj Sarajevu

Koncept pristupanja Europskoj uniji, kao skupni politički prioritet BiH, otvara i prostor za tu suradnju, a napredak prema članstvu mora biti praćen i demokratizacijom i povećavanjem kapaciteta javnih vlasti. Članstvo u EU nije panaceja, ali je oblik „mirovnog procesa“ i omogućuje društvu da se okupi oko zajedničkog cilja, zajedničke vrijednosti.

Zagreb sada trenutno predsjedavajućem BiH Draganu Čoviću, ali još više biračkom tijelu koje ga podupire, šalje poruku kako je vrijedno odustati od političkog cilja koji nije moguće postići bez dubokih društvenih konflikata, kao što je ideja o stvaranju „hrvatskog entiteta u BiH“, u zamjenu za ostvarivanje nekonfliktnog i integrirajućeg cilja europeizacije BiH.

Bosna i Hercegovina, čini se, može otrežnjavajuće djelovati na Hrvatsku. Nije pritom važno čuđenje hrvatske javnosti protokolu u kome državno Predsjedništvo na svečani prijem stiže u trima limuzinama, i to upravo kad je hrvatska ministrica javne uprave najavila kako će Vlada ministrima uskratiti pravo na korištenje službenim limuzinama za privatne svrhe, izvan radnog vremena.

Mnogo je važnije da je artikuliranje zajedničke politike prema BiH pokazalo da Hrvatska danas može govoriti jednim jezikom. Unatoč napetostima, premijer dolazi na svečani ručak što ga za Predsjedništvo BiH organizira predsjednica Republike, a tom ceremonijalnom događaju prisustvuju svi ključni kreatori javnih politika u Hrvatskoj. Razgovori Predsjedništva BiH s predsjednicom, premijerom i dvojicom potpredsjednika Vlade, ujedno šefova dviju najvećih vladajućih stranaka, posve su kompatibilni.

Kad je posjet bosanskohercegovačkog Predsjedništva Zagrebu bio najavljen, mnogi su mislili da će se još jednom pokazati kako Hrvatska ima previše svojih vlastitih problema, a da bi mogla stvarno pomoći Bosni i Hercegovini. Europska unija je, međutim, čarobna formula. Nova administracija u Zagrebu izrazito je „eurooptimistička“.

Taj eurooptimizam može biti poticaj Sarajevu, a očito je da je BiH poticaj Zagrebu da se zamisli nad samim sobom, uozbilji i politički progovori jednim jezikom, i to zrelo i ozbiljno. A to govori o tome da ova simbioza Hrvatske i BiH može biti uspješna. Za održivost političke veze važno je, naime, da od nje koristi imaju obje strane. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO