Bedasti obračun sa satirom

Manje od tri mjeseca na HTV-u je emitiran 'Montirani proces' (Dalibor Urukalovi? / Pixsell)
Manje od tri mjeseca na HTV-u je emitiran 'Montirani proces' (Dalibor Urukalovi? / Pixsell)

Piše: Damir Petranović

Totalitarni (ili barem autoritarni) mozak ništa ne može isprovocirati kao satira ili ironija, kakva zdrava doza humora s one strane zamišljene, krute i bijedno dosadne granice. Od smijeha ne postoji bolje sredstvo borbe protiv diktature, nema toga što će izbaciti iz takta netolerantni um efektnije od kakvog ubojitog vica ili aluzije.

Zgrčeni, neduhoviti i vječno mrki karakteri satiru naprosto ne razumiju, ali svejedno je duboko preziru i nastoje ugušiti jer im negdje u podsvijesti bubri sumnja da su upravo oni predmet ismijavanja – čak i kada to nije slučaj. A kada ipak jest, kada se zbilja nađu na tapetu slobodoumnih komičara, tada obično to pripisuju političkim protivnicima i neprijateljima, vrište o ostacima nedemokratskih i totalitarnih snaga koje uporno nastoje zatrti sve zdravo i nacionalno – odnosno, prevedeno: dozlaboga nemaštovito i zabrinjavajuće netolerantno.

Tri mjeseca, manje od tri mjeseca gledatelji hrvatske nacionalne televizije imali su priliku uživati u tjednoj emisiji nazvanoj Montirani proces, nedjeljnoj razbibrizi koja je u udarnom večernjem terminu izvrgavala ruglu prvu ligu političara – istina, kako logika nalaže, prije svega vladajućih.

Krenulo je oko Nove godine, kada je smjena vlasti već bila izvjesna, a nastavljeno iz tjedna u tjedan nadovezivanjem na ionako komičnu hrvatsku političku realnost. Ekipa iz već proslavljenog News Bara uprizorila je duhovite borbe ustaša i partizana, vodila nas u daleke galaksije gdje je zalutali premijer upravljao hrvatskim svemirskim brodom, otkrivala detalje psihijatrijskog tretmana ozbiljno zabrinutog Tomislava Karamarka, organizirala duhovite kvizove i vodila još zabavnije intervjue sa stvarnim likovima. Barem onima koji su skupili hrabrosti pojaviti se.

Nije to neobičan koncept, dapače: gotovo sve velike javne televizije njeguju sličnu formu i pokazalo se da je sadržaj ubojitiji što je demokratska tradicija jača.

A u Hrvatskoj je na vlast nedavno došla koalicija koja vrlo evidentno nema nikakvih skrupula u planiranoj i najavljenoj akciji čišćenja javnog prostora od kritičara ili neistomišljenika svih vrsta – prije svega medija – pa je sasvim logično da je među prvima nastradao upravo Montirani proces.

Navodno raspirivanje netrpeljivosti

Netom što je na Hrvatskoj televiziji posmicana udarna uredničko-novinarska garnitura, te nakon što je preuređen logotip televizije u kojega su vraćena dva crvena kvadratića – jer, jasno, pravom hrvatskom domoljubu ništa nije dovoljno hrvatsko ako nije baš doslovno nakićeno šahovnicom – došao je red na satiru.

Upućeni će reći da je to ionako bilo očekivano: i sami glavni akteri i njihovi gosti već od prve emisije dali su do znanja da znaju što im se sprema i da samo čekaju ukidanje. Cinici će vjerojatno dodati i da je cenzorski potez pogođen kirurški precizno i da se savršeno uklopio u službeno obrazloženje da je emisija ‘u suprotnosti s vrijednostima HRT-a’; on je, naime, bio inteligentan i duhovit, za razliku od vizije koju upravo nameću izborni pobjednici prevođeni HDZ-om.

Da stvar bude još komičnija, evo jednog zgodnog detalja: već ove nedjelje navečer Hrvatima je umjesto nove runde smijeha serviran dokumentarac o papinoj Švicarskoj gardi. A vrhunac je, ipak, konačno i službeno objašnjenje zašto je Montirani proces ustvari maknut s ekrana – jer je, kako to lijepo pišu s HRT-a – “raspirivao vjersku i nacionalnu netrpeljivost”.

Tkogod je barem jednom bacio oko na tu emisiju, mogao bi samo zavapiti – mašala. Takve duhovitosti ne bi se sjetili ni u samom News Baru.

‘Reuters se ne može zaustaviti’

I tako je, dakle, krenula nova hrvatska vlast. Ipak ima nešto u prigovorima opozicije da je zabrinjavajuće kako su se u ekonomski devastiranoj državi najprije skoncentrirali na preuzimanje uzdi u policiji i tajnim službama – s kojima žele potpuno ovladati represivnim aparatom – te u kulturi i medijima, odakle im prijeti najžešća i najargumentiranija kritika.

U svom tom frontalnom napadu nesretnici nemaju nimalo takta pa stvari prelamaju preko koljena, sirovo i dosta prozirno, manirama koje očito jedino poznaju. Taj HDZ ama baš ništa nije naučio čak ni iz vlastite prošlosti.

Obračun sa satirom jest nevjerojatno bedast, ali ne treba se nad njim zgražati ili zbog toga padati u depresiju: cenzura u velikim medijima samo će izazvati valove reakcija u ostatku javnosti, na svim tim sitnim internetskim portalima, lokalnim radijima i na društvenim mrežama. Ukratko, kritički glas javnosti uvijek mora prokuljati, pogotovo u današnje doba.

Razumni političari shvaćaju da je u politici važnije imati “lutku” i biti predmet razgovora, pa makar i izrugivanja; kad toga nemaš, kao da ni ne postojiš. Ovi naši, domaći jadnici, još uvijek nisu apsolvirali ni onu izreku da se Reuters ne može zaustaviti. A pokušavaju, još uvijek pokušavaju…

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO