BiH napreduje samo pod pritiskom

Piše: Mladen Mirosavljević

Zamislite bh. građanina koji otvori dnevne novine i ostane zatečen, ako više građanin ove države može biti ičim više zatečen, onim što vidi. Na jednoj strani je izvještaj Visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, Valentina Incka u Savjetu bezbjednosti UN u Njujorku, o radu Vijeća za provođenje mira u BiH, a na drugoj izvještaj Evropske komisije o napretku BiH, koji je predstavio evropski komesar za proširenje Johanes Han.

Upravo ti izvještaji, pogotovo kada se, uporedivo, nađu na jednom mjestu, su sasvim dovoljni, bez da živite u BiH i sve vidite svojim očima, i osjećate sve na svojoj sopstvenoj koži, šta znači političko licemjerje u kojem žive građani ove države.

Dok političari iz Federacije BiH imaju pozitivno mišljenje, entitetski političari iz Republike Srpske tvrde da je Inckov izvještaj po žestini izrečenih kritika uspio da prevaziđe sve prethodne dok je sam Incko naveo da je bio u velikom iskušenju da iskoristi izvršnu vlast u skladu sa politikom Vijeća za provođenje mira, „zbog narušavanja ustavnog poretka, ali to nisam učinio“, a što se sve naravno odnosi na Republiku Srpsku.

Drugi, pak, smatraju da Incko pokušava da Republiku Srpsku i njene institucije predstavi kao destabilizirajući faktor, čime se Visoki predstavnik najotvorenije svrstao na stranu bošnjačkih političara. Očekivano, i suprotno od onih zapadnih, protiv Inckovog izvještaja bio je i predstavnik Rusije u Savjetu bezbjednosti  koji je Inckovo ponašanje nazvao „neprihvatljivim“.

S druge strane, evropski komesar za proširenje Johanes Han je ocijenio da je “BiH napravila napredak u ključnim oblastima i upravo je to trasiralo put za uručenje upitnika Evropske komisije za pripremu mišljenja o zahtjevu za članstvo. Međutim, „lideri u zemlji se i dalje moraju boriti sa strukturalnim problemima koji koče razvoj zemlje“.

Ekonomija se poboljšava, država neefikasna

Posebne pohvale BiH je dobila za usvajanje Mehanizma koordinacije i adaptaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Dakle, za ono što su bh. vlasti na kraju, na jedvite jade, morale usvojiti pod velikim pritiskom predstavnika te iste EU, a što im je bio i preduslov za neophodni kredit za preživljavanje od MMF-a.

Čak ni Denis Zvizdić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH nije imao šta posebno da kaže u korist bitnih promjena u BiH. “Ono što je važno i ponoviti i istaći, jeste da je napredak BiH primjetan, da je realizirana većina preuzetih obaveza i da vlasti na svim nivoima stoje iza evropskih integracija“, rekao je Zvizdić. I to je najjače čime se BiH u međuvremenu može pohvaliti. Dakle, čistom administrativnom statistikom, koliko je nametnutih administrativnih obaveza usvojeno i koliki je taj postotak u Federaciji BiH, a koliki u Republici Srpskoj. Čak po toj statistici više je posla uradila Republika Srpska nego Federacija BiH, pa bi po tom osnovu Inckov izvještaj mogao da zvuči zlonamjerno u odnosu na onaj Johanesa Hana, koji bi se mogao svesti u jednu rečenicu: da se ekonomija poboljšava, a da je država i dalje neefikasna, posebno javna uprava i pravosuđe.

Ustvari, kada se pažljivije pročitaju oba izvještaja, ne obraćajući pažnju kako ih interpretiraju zainteresovane strane, kako u međunarodnoj zajednici, tako i u samoj BiH, jasno je jedno. BiH je napredovala u onom dijelu u kojem je pod pritiskom međunarodnih centara moći morala da napreduje, ali u svemu onome što je suština funkcionisanja BiH kao države i svih njenih elemenata, građani suštinski ne osjećaju nikakav napredak. Čak štaviše, nakon proteklih lokalnih, i predstojećih opštih izbora, ta situacija postaje još konfliktnija i nema izgleda da u dogledno vrijeme bude promijenjena.

Dakle, objektivno gledajući oba izvještaja, teško im se šta može prigovoriti osim da se Incko malo više bavio Republikom Srpskom od Hana, naročito za razliku od Hana entitetskim referendumom, ali i jedan i drugi izvještaj, pogotovo onaj Hanov, uljepšavaju realnu bh. stvarnost. Šta građanima BiH znači što su, uz izuzetne napore, riješeni problemi oko usvajanja reformske agende, SSP-a i Mehanizma koordinacije. Osim što građani pojma nemaju šta to uopšte znači, i podrazumijeva, niti su oni te mehanizme i koordinacije osjetili u svakodnevnom životu, niti znaju kako će se one odraziti na njihove živote.

Ono što bh. građani znaju, i osjećaju na svojoj koži, a što su i Incko i Han stidljivo i u naznakama naveli, je da je posao za mlade ljude, ali i sve druge koji bez njega ostanu, u ovoj državi mislena imenica.

Korupcija je način života, a ona politička je postala normalna stvar, kao što je i bavljenje politikom postalo najprofitabilnije zanimanje. Osamdeset odsto mladih želi da se zaposli u javnoj upravi, a preduzetnici postaju samo oni koji moraju. Ostali odlaze iz BiH i nijedan im izvještaj nije, i neće odgovoriti bar na dva, elementarna pitanja: zašto bi bilo ko je do trideset godina starosti ostao da živi u ovoj zemlji i čime je bilo ko motivisan da osnuje firmu i radi legalno u ovoj zemlji.

Predizborne svrhe

Pravosuđe svojim (ne)radom svakodnevno šalje poruku da se isplati baviti kriminalom naročito ako ste zaštićeni političkom funkcijom. Strukturalne reforme o kojima govore evropski zvaničnici, što između ostalog znači da je potrebno da se otvaraju istrage, dižu optužnice i sprovode procesi koji će ojačati vladavinu prava, su svjetlosnim godinama daleko od realizacije i odnose se samo na one nezaštićene.

Novi, moderniji izborni zakon nije ni na vidiku, a nije ni neka nova društvena snaga koja bi mogla promijeniti sadašnju situaciju jer opozicija, i to u oba entiteta, sigurno nije ta snaga. Od svih problema još nije riješen ni onaj na kojem EU najviše insistira, a to je primjena presude evropskog Suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci na osnovu koje bi svi građani ove zemlje postali ravnopravni.

Odluke Ustavnog suda BiH, kao najvišeg državnog organa, se ne poštuju, kao što se ne poštuju ni mnoge druge odluke i dogovori, koji se često odvijaju na neformalnim mjestima pa i po restoranima. Za sada ne postoji izvještaj koji je dao recept ili naslutio ko će i kako promijeniti takvo ponašanje. Podržavajući predsjedavajućeg Savjeta ministara koji je naglasio kako reforme, snažna ekonomija i Evropa moraju ostati ključne riječi kojima počinje i završava radni dan svake osobe koja je uključena u evropski put BiH, možemo samo zaključiti da će to ostati mantra svakog bh. političara, sve dok to u praksi ne moradnu i primijeniti. Za sada još ne moraju a kad će, ne zna se.

A, naredni izvještaj slijedi tek u martu 2018, a sljedeće godine izvještaja uopšte neće biti. Zvaničan odgovor je da je to urađeno kako bi izvještaji obuhvatali cijelu godinu, a ne samo dio godine, kao do sada, dok je, nezvanično, ovo urađeno kako bi zemlje aspiranti za članstvo dobile nešto više vremena da pokažu rezultate reformi koje sada usvajaju i sprovode. A, 2018. godina je godina opštih izbora, što znači da će bilo kakav izvještaj biti besmislen, odnosno biće samo instrumentalizovan u predizborne svrhe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera