Priča se da Rusi dolaze

Piše: Mladen Mirosavljević

Nas i Rusa 200 miliona, omiljena je srpska izreka, ko zna od kada još. Veze Srba sa Rusima i Rusijom protežu se duboko u istoriju, ali današnje generacije Srba koje u Bosni i Hercegovini žive sa roditeljskom kulturom sjećanja vezanom za ruske spone, bez ikakvog vlastitog iskustva vezanog za Rusiju.

Što je ta veza bivala labavija, a naročito nakon raspada bivše Jugoslavije, idealizovanje slovensko-ruskih veza je sve čvršće, a mitologizovanje ruskog prisustva na ovim prostorima i njihovo čuvanje Srba od propasti pod uticajem globalizma (čitaj: SAD-a) u posljednje vrijeme maltene je veće nego što je ono sa Srbijom, što je sve kulminiralo povodom održavanja referenduma o Danu bh. entiteta Republika Srpska.

Najmoćnijem političaru Republike Srpske i entitetskom predsjedniku Miloradu Dodiku nije više najbitnije da ode u Beograd na razgovor sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem, kao sa najmoćnijim srbijanskim političarem, nego da svi pišu i pričaju o tome da se sastao sa neprikosnovenim gospodarem Rusije, predsjednikom Vladimirom Putinom.

U posljednje vrijeme se mnogo govori o onome što se percipira kao rast ruskog uticaja u regionu Zapadnog Balkana, a što se kreće u rasponu od “meke moći”, pri čemu se podrazumijeva ruski uticaj u Srbiji i Republici Srpskoj, do direktnog ruskog miješanja u političke procese na ovom području, za što se kao primjer navode posljednji crnogorski izbori.

Nebrojeno je mnogo pitanja kojima se bave, i daju odgovore, raznorazni regionalni i ini analitičari, u zavisnosti za koga rade i koji su im interesi i opredjeljenja. Analize se, u suštini, kreću od toga ko zastupa američke i zapadnoatlanske interese, a ko sve ostale.

Fragilne investicije

Od ocjena da se zbog bavljenja Evropske unije samom sobom Zapadni Balkan našao prepušten sam sebi, i u zapećku, zbog čega prijeti opasnost da Vašington i Brisel prepuste Rusiji uticaj na ovom području, pa do onih da su slovenske veze jače od investicija i donacija Evropske unije ovim prostorima.

U nadmetanju domaćih političara, zarad svojih interesa, ko je za Rusiju a ko za Ameriku, potpuno se gubi iz vida koliki je zaista stvarni i koliko vidljiv, naprimjer, ruski uticaj u Republici Srpskoj i samoj Bosni i Hercegovini.

Pošto ne postoji ama baš nikakvo vojno prisustvo, uvriježeno je mišljenje da je rusko ekonomsko prisustvo u Bosni i Hercegovini direktna poluga moći kojom Rusija može ostvariti svoje interese u Bosni i Hercegovini, entitetu Republika Srpska, Zapadnom Balkanu ili čak i u Evropskoj uniji.

Međutim, ako, naprimjer, pogledamo odnos trgovinske razmjene šest zemalja Zapadnog Balkana sa Rusijom, on je u prosjeku 13 puta manji od obima trgovine sa Evropskom unijom (4,9 naspram 66,2 odsto) ukupnog obima trgovine. Činjenice trenutno pokazuju da je politički, ekonomski i kulturni ruski uticaj i u Bosni i Hercegovini i u Republici Srpskoj predimenzioniran.

Ruske investicije u Bosni i Hercegovini i entitetu Republika Srpska su vrlo fragilne i još nerentabilne za državu, tako da opozicija u Republici Srpskoj optužuje vladajuću koaliciju da bi se priča sa ruskim investicijama mogla završiti slično onoj sa zvorničkim Biračem, dakle – finansijskom katastrofom.

I pored pompeznih najava, Republika Srpska nije nikada dobila nijedan od tih najavljivanih ruskih kredita, a čak je ruska Sberbank peta na listi najposlovnijih banaka u ovom entitetu. Trenutno poslovanje ruskih kompanija nije transparentno i fokusirano je na kratkoročnu dobit, pa je upitno kako se takvim poslovanjem može projektovati politički uticaj.

Politički uticaj Rusije u Bosni i Hercegovini najizraženiji je putem Savjeta za provedbu mira i kroz Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, tako da izostaje njegov širi značaj.

Ruski uticaj u Republici Srpskoj nije vidljiv ni kroz druge vidove saradnje. Ni u jednoj banjalučkoj knjižari ne možete kupiti udžbenik ruskog jezika za bilo koji razred osnovne ili srednje škole, jer se u školama ruski jezik ne izučava.

Broj mladih rođenih od 1990. godine pa naovamo koji uče ili poznaju ruski jezik je minoran. Tek sada je, na jednom privatnom univerzitetu, pokrenut studij ruskog jezika, nigdje u Republici Srpskoj u knjižarama ili sličnim mjestima ne možete kupiti knjigu, novine, film ili muziku na ruskom jeziku.

U bioskopima se uopšte ne prikazuju ruski filmovi, a izuzetno rijetko i na TV stanicama. Nije poznato da u entitetu djeluje, ili je djelovala, bilo koja ruska vladina ili nevladina organizacija. Broj Rusa koji po osnovu braka ili posla živi u Banjoj Luci može se nabrojati na prste dvije ruke.

Ko daje više

Odakle onda fama poznata iz jedne pjesme da “priča se, priča se da Rusi dolaze”? Da li ona proizilazi iz nastojanja da Evropska unija konsoliduje svoj uticaj u Bosni i Hercegovini, odnosno da ga Sjedinjene Američke Države zadrže neprikosnovenim tako da je čitava priča zasnovana na geostrateškom nadmudrivanju između Zapada i Istoka?

Nju je najbolje izgleda shvatio, i iskoristio, Milorad Dodik, čovjek kojeg su na vlast i premijersko mjesto u Republici Srpskoj, sa dva poslanika u entitetskoj Skupštini, instalirale upravo Sjedinjene Države, čiji je Savez nezavisnih socijaldemokrata godinama pomagao američki Nacionalni demokratski institut, na čijem čelu se nalazila kod Srba omražena Madlen Olbrajt.

Dodik je shvatio da se u jednom momentu poklopio njegov i interes ruskog predsjednika Vladimira Putina. Zato je zaigrao na više pozicija, pa ko da više. Od Međunarodnog monetarnog fonda pare; od Evropske unije – u čiji opstanak ni sam ne vjeruje, a pogotovo ne u članstvo u Uniji, koje je na dugom štapu – naklonost da bi spriječili ruski uticaj; od Amerikanaca podršku za priču o borbi protiv terorizma i branu potpunoj islamizaciji Bosne i Hercegovine; a od Putina srdačan razgovor i podršku za igranje trojanskog konja usred Zapadnog Balkana, što ga, za sada, apsolutno ništa ne košta. Čak ni poštenog kredita prijeko potrebnog Dodikovoj vlasti.

Za sada mu dobro ide, malo bolje nego Srbiji. Ali, šta ako se igra zaigra “zaoprave” na ili-ili i koplja počnu lomiti preko naših leđa? Da li će se ruski san raspršiti kao mjehur od sapunice i po koju cijenu ćemo se vratiti u stvarnost?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno urednilčku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera