Igra sa Albancima, igra sa vatrom

Građani imaju važnije prioritete, nego tragati za pogrešnim “drugostima”, protiv kojih se treba mobilizirati (EPA)
Građani imaju važnije prioritete, nego tragati za pogrešnim “drugostima”, protiv kojih se treba mobilizirati (EPA)

Piše: Ali Pajaziti

Šta se to događa u Makedoniji, u državi koja nikako ne uspijeva da nađe kurs koji će je voditi ka istinitoj stabilizaciji i normalnom toku bistvovanja?

Nakon 2001. godine trebalo je graditi iznova porušeni mir i kohabitaciju dva najveća entiteta – Makedonaca i Albanaca.

Stvari u ovom društvu su se počele debalkanizirati. I onda nastupa period četvrte Makedonije (od 2006. godine), gruevističke, koja je uspjela da vrati stanje za 360 stupnjeva, otvorivši jaz etnonacionalizma putem minoriziranja albanskog faktora. Istovremeno, došlo je do osnivanja istinske partokratije, koju neki  nazivaju putinizam u malom.

Ovaj vid vladavine stvorio je i svoje ekonomske i medijske tajkune, koji i sada kada gori pod nogama brane “mesiju Makedonizma”, jer su interesi isprepletani.

Sada je skoro svakom građaninu jasno da je ovaj establišment daleko od očiju javnosti zloupotrebljavao državni aparat u korist određenih individua i interesnih grupa.

Narančasti minibus premijera koji pikira “svoje” parcele, koji kroji dokumentarce za milione denara, izraelske “provizije” od stotinjak hiljada eura, su samo neka od remek djela “bombardirane vlade” od strane lidera opozicije Zorana Zaeva, kojoj, po mom uvjerenju, ne vjeruju ni sami “militanti VMRO-a”

Igra sa vatrom

I sada, kad joj gori pod nogama, najlakša finta za nekakav spas obraza jeste igra sa Albancima, to jest, igra sa vatrom.

Sve počinje sa senzacijama poput one sa napadima nekakvih virtuelnih militantnih formacija (AKSH-Armata Kombëtare Shqiptare), do onih ovogodišnjih tajanstvenih(!) na umjetno barokiziranu Vladu, koji su ispali nevještiji scenariji.

I danas je ponovo na sceni Gosince, Lipkovski kraj, predio bojišta iz konflikta iz 2001. godine. Događaj koji nema veze sa nekim procesualnim tokom događaja, nego jeste jedna predstava koja se već godinama želi čuvati kao neki zao duh nad Makedonijom.

To je scenarij koji će navodno relativizirati duboku krizu Vlade, koja je u komi. Mislim da je vrijeme u kojem je nacionalistička euforija ad hoc prevladavala masama dio povijesti.

Najveći rušilački faktor makedonskog društva je korumpirana elita, koja godinama pravi iracionalne korake, počev od izbornih manipulacija, nerazumnih investicija, pa sve do stagnacije ka euroatlantskim integracijama. Lipkovo ja mjesto trenutnog eksperimenta.

Jedno je sigurno: Kontekst nije taj iz 2000-ih godina. Građani imaju važnije prioritete, nego tragati za pogrešnim “drugostima”, protiv kojih se treba mobilizirati.

Mobilizacija protiv korupcije

Danas je Makedonija kao nikada prije mobilizirana protiv korupcije i neetičke dugogodišnje vladavine, bez razlike na nacionalne i vjerske boje.

Ljudi su detektirali istinski razlog za pad kvaliteta života. Znaju ko im nudi više povijesti i senzacija a la Skopje 2014, a sve manje kruha i mogućnosti za vlastitu realizaciju.

Skoro je nemoguće omasoviti ekscese u ovom trenutku, kada su svi okrenuti ka Novoj Makedoniji, u kojoj sigurno neće bit mjesta za gurue antikvizacije i liberalne demokratije.

Svi čekaju da se dogodi narod, a po svemu sudeći, dogodit će se hasta la vista onima koji su ovo društvo doveli do ovog stanja, kada niko nije siguran za svoje sutra, kada iz dana u dan sve više gubimo od našeg najcjenjenijeg humanog resursa: školovanu omladinu.

Od posljednjeg slučaja jasno je da neko želi politički profitirati tako što će koristiti Albance (izjava Pokreta “Besa”). Znači, nema ni istinskog terorizma (MUP), ni promjene agende (Demokratska unija za integraciju, DUI).

Radi se o pokušaju odvraćanja pažnje masa od duboke političke krize, koja se može riješiti samo priznanjem političkih grijehova, dijalogom, a ne raznim simulacrumima kao ovaj događaj u Lipkovskom kraju.

Defokusiranje javnosti jeste jedan od metoda masovne propagande, koja sigurno neće pomoći onima koji su se ogriješili prema građanima.

In sum, ni u kom slučaju se ne radi  o ugroženosti države, već o ugroženosti aktuelne vlade, koja bi u normalnim državama odavno otišla u eskapističku nedođiju (neverland).

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO