Armenija više ne može računati na Rusiju

Piše: Richard Giragosian

Uloga Armenije kao pouzdanog partnera i saveznika Rusije nikada nije naišla na pravi izazov. Razlog za oslanjanje na Rusiju uglavnom proizlazi iz ključne sigurnosne i ekonomske zabrinutosti.

Armensko sigurnosno oslanjanje na Rusiju temelji se na virtuelnom stanju rata sa susjednim Azerbejdžanom, ukorijenjenom u sukobu u Nagorno-Karabahu i pogoršanom nedostatkom „normalnih“ diplomatskih odnosa i zatvorenom granicom s Turskom. I dok Turska odbija priznati genocid nad Armencima, percepcija te prijetnje je samo povećana.

Za malu Armeniju okruženu kopnom, strateški savez sa Rusijom prihvaćen je kao neophodan naspram takve inherentne nesigurnosti. Osim imperativa sigurnosti, Armenija se, također, oslanja na Rusiju kao na najvažniji izvor novca koji kući šalje veliki broj Armenaca koji žive i rade u Rusiji.

Ipak, u toku je intenzivna rasprava unutar Armenije koja ozbiljno dovodi u pitanje ove temeljne stubove armensko-ruskog odnosa.

Novi izazov

Tačnije, ovaj novi izazov tradicionalnog armenskog oslanjanja na Rusiju pokreću dva značajna faktora: tragedija i vrijeme.

Tragedija je prvobitno pokrenula ovaj zaokret kada je problematični ruski vojnik ubio cijelu armensku porodicu u Gyumriju u Armeniji, osim šestomjesečnog djeteta koje je kasnije preminulo zbog povreda zadobivenih ubodom noža.

Gyumri je drugi po veličini grad u Armeniji u kojem se nalazi ruska vojna baza.

Taj besmisleni čin nasilja u ranim jutarnjim satima 12. januara izazvao je neposredan i spontan izljev tuge i žalosti.

Ali, početni šok i tuga brzo su se pretvorili u bijes jer su ruski vojni dužnosnici preuzeli slučaj u svoje ruke sa nemilosrdnim prezirom i nebrigom za osjećaje lokalnog stanovništva.

Takav dojam se samo produbio sporom reakcijom armenskih dužnosnika.

Upravo je ovaj pogrešni pristup tragediji, čak i više od samog ubistva, izazvao lokalne Armence u Gyumriju da organizuju niz demonstracija.

Bojeći se da će ruski regrut biti premješten iz zatvora u ruskoj bazi i vraćen u Moskvu, lokalni stanovnici su zahtijevali da se samoproglašeni vojnik preda armenskim vlasima.

Smanjivanje tenzija

Lokalni armenski dužnosnici i glavni tužitelj požurili su da smanje tenzije, najprije najavljujući da armenski istražitelji aktivno učestvuju u ispitivanju vojnika, a onda, kada to nije smirilo demonstrante, oni su obećali da će se vojniku suditi u Armeniji.

Izostanak bilo kakvih viših armenskih dužnosnika u debati o pravnom procesu i neuspjeh armenskog predsjednika da proglasi dan žalosti ili čak da izjavu, samo je dovelo do eskalacije tenzija.

I nekoliko dana kasnije, nijedan armenski dužnosnik nije prisustvovao sahrani ubijene porodice, što je izazvalo novi val ogorčenih protesta u gradu, koji su se kasnije proširili i na glavni grad Erevan. Demonstranti su se nakon toga premjestili pred Ruski konzulat u Gyumriju, prije nego što su kulminirali maršom na rusku bazu, gdje su probili policijski kordon i ušli u samu bazu.

Ipak, postoji dublji kontekst ovog javnog gnjeva. Zapravo, ta porodica je samo jedna u nizu žrtava ubistava i pucnjava ruskih vojnika stacioniranih u ruskoj vojnoj bazi.

Dva pijana ruska vojnika su 1999. godine otvorila vatru na lokalnu tržnicu u gradu, ubivši pri tome dvije osobe i ranivši desetke drugih. A 2013. godine, neeksplodirana naprava na nezaštićenom poligonu za tenkove, koji se nalazi na prostoru ruske baze, ubila je dvoje djece.

Loš odabir vremena

U takvim okolnostima se zbog tragendije, također, ponovno postavlja pitanje sigurnosti u bazi – postoji bijes što naoružani vojnik, koji je navodno napustio svoj položaj, nije izazvao nikakvu zabrinutost ruskih vojnika u bazi.

Iako je ova tragedija postavila novi izazov za armensko-ruske odnose, nju je, također, pogoršao drugi faktor, odabir vremena.

Ova tragedija se nije mogla desiti u gore vrijeme i to zbog nekoliko razloga. Prvo, 2013. godine Armenija je bila prisiljena obustaviti svoj planirani sporazum o slobodnoj trgovini sa Evropskom unijom u korist pridruživanju Evroazijskoj uniji koju predvodi Rusija, što su mnogi vidjeli kao pritisak Rusije na svog takozvanog „strateškog partnera“.

Drugo, stalno snabdijevanje Azerbjedžana oružjem i sistemima za napredno oružje iz Rusije produbilo je nepovjerenje.

I najnoviji razlog, negativni utjecaj na armensku ekonomiju zbog zapadnih sankcija nametnutih Rusiji, očitovao se iznenadnim padom armenske valute i strmim padom količine poslanog novca iz Rusije.

To je samo otkrilo asimetriju i nedostatak jednakosti u armenskom „partnerstvu“ sa Rusijom.

Očito je da ovaj neočekivani izazov za armensko oslanjanje na Rusiju neće nestati u skorije vrijeme.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera