Afera Gruevski – sumrak vlasti i medija
Piše: Atanas Kirovski
Lider makedonske opozicije Zoran Zaev optužio je aktuelnog premijera Nikolu Gruevskog da je uzeo proviziju od 1,5 miliona eura u kešu za prodaju dionica Makedonske banke biznismenu iz Srbije Jovici Stefanoviću, poznatom po nadimku “Nini”, koji je prije izvjesnog vremena uhapšen i nalazi se u pritvoru u Srbiji i čeka suđenje. Zaev je na konferenciji za novinare ponudio i audiosnimke razgovora posrednika koji su sklapali ugovor s “Ninijem”, ali i snimku na kojoj se čuje glas premijera Gruevskog.
Vladajuća stranka VMRO-DPMNE je demantirala ove optužbe, tvrdeći da se radi o montaži, a Gruevski je, preko svog advokata, podnio tužbu protiv Zaeva za klevetu i uvredu. U društvima koja su politički polarizirana kao što je makedonsko, a osobito u vrijeme izborne kampanje, argumenti koji se razmjenjuju oko toga da li je snimka autentična ili ne uglavnom su političke prirode i bespredmetne, a vode se na socijalnim mrežama, pošto debate na televizijama praktično i ne postoje.
Neuobičajeno je da Gruevski nije progovorio oko afere, nije zatražio istragu, niti od makedonske policije da uhapsi one koji su odgovorni za ‘montažu’, kako tvrdi njegova stranka.
Jasno je da ovakvu aferu moraju nedvojbeno, s realnim i materijalnim dokazima, do najsitnijih detalja, raščistiti makedonske institucije. Posebno zato što se radi o kredibilitetu prvog čovjeka makedonske Vlade, koji je uz to lider najveće političke stranke u zemlji.
Jedan dio objektivne javnosti koja je upoznata s aferom (dobar dio javnosti o aferi nema pojma, zbog nevjerovatne i zapanjujuće cenzure u medijima) traži da se ekspertizmom, u koju bi bili uključeni i strani stručnjaci, utvrdi jesu li snimke autentične, ili se radi o montaži.
Neuobičajeno je da Gruevski nije progovorio oko afere, nije zatražio istragu, niti od makedonske policije da uhapsi one koji su odgovorni za “montažu”, kako tvrdi njegova stranka. U svakom slučaju, optužbe su izuzetno ozbiljne, i to za teška krivična djela koja daleko nadmašuju kapacitet i kompetenecije građanskog suda, koji se bavi isključivo uvredama i klevetom.
Tužilaštvo ‘nema resursa’
Bivši predsjednik antikorupcijske komisije Dragan Malinovski izjavio je za televiziju na albanskom jeziku Alsat-M da u današnje vrijeme tehnologija može obezbijediti odgovor da li je snimak autentičan i dodao da postoje i drugi materijalni dokazi oko prodaja dionica Makedonske banke, koji se isto tako mogu provjeriti.
Javni tužilac Marko Zvrlevski je nakon objave optužbi dao “alibi izjavu” da “Tužilaštvo ne može trošiti resurse na svakakve afere i optužbe”, kao da se radi o sitnim krtađama, a ne o prvoj konkretnoj optužbi za korupciju protiv aktuelnog premijera Makedonije (trenutno se vodi sudski spor protiv bivšeg premijera Vlade Bučkovskog, optuženog za korupciju), za što je dokaze iznio lično lider opozicije. Nakon toga je Tužilaštvo odgovorilo da će nakon praznika razmotriti slučaj te naknadno donijeti odluku da li će uopće otvoriti istragu.
Antikorupcionaši su poručili da je kredibilitet Tužilaštva poljuljan činjenicom da se javni tužilac Zvrlevski često pojavljuje u društvu s najvišim Vladinim funkcionerima, iako, zbog funkcije koju obavlja, mora biti na distanci s onima koji su na vlasti i postupati sasvim nezavisno i u saglasnosti sa zakonima. Aktualni predsjednik državne Komisije za sprečavanje korupcije Gjorgji Slamkov, koji dobija platu da bi istraživao eventualnu korupciju funkcionera, uopće nije dostupan za komentar ovih dana.
Svi provladini mediji, uključujući i javni servis, Makedonsku radio-televiziju, koju finansiraju svi građani, prešutjeli su vijest da je premijer optužen da je uzeo proviziju u prodaji Makedonske banke.
Skandali oko korupcije nekadašnjih ili aktualnih premijera su potresali i druge bivše jugoslavenske države, prije svih Sloveniju i Hrvatsku, gdje su te afere bile glavna tema medija. Ono što pravi makedonski slučaj unikatnim je nevjerovatna šutnja, kako nadležnih insitucija, tako i medija.
Čak i početnicima u novinarstvu je jasno da je prava medijska senzacija optužba lidera opozicije za korupciju premijera, s dokumentima i video zapisima. Autentičnost dokumenata treba dokazati sud, ali je jasno da bi optužba trebala biti udarna vijest u medijima.
Ipak, za urednike više od 90 posto medija u Makedoniji to nije bila vijest koja je vrijedna pažnje. Većina njih su loši i netalentirani novinari, ali čak i oni znaju kakvu težinu ima ova vijest, tako da šutnja nema nikakve veze s novinarstvom i procjenom urednika, te nema nikakve sumnje da se radi o klasičnoj zabrani da se vijest objavi.
Svi provladini mediji, uključujući i javni servis, Makedonsku radio-televiziju, koju finansiraju svi građani, prešutjeli su vijest da je premijer optužen da je uzeo proviziju u prodaji Makedonske banke. Stvarnost, vijesti i pres-konferencije se ignoriraju, zavisno od političkih želja i agende, a umjesto toga kreira se neki drugi, virtualni i ljepši svijet makedonskog društva, u koji trebaju povjerovati građani bombardirani strahovitom propagandom.
Neki od medija su se dodatno samoponizili tako što su objavili demant vladajuće stranke na vijest koju nisu objavili.
Cenzura bez presedana
Bilo je mnogih “orkestriranih”, navodno istraživačkih storija provladinih medija u istom trenutku, emisije vijesti na provladinim medijima su bile kopije jedna drugoj i svima je bilo jasno da se radi o centru koji upravlja medijima, vijestima i “novinarskim” pričama, ali niko nije očekivao da će se ići tako daleko da mediji budu podvrgnuti najtežoj cenzuri u 21. stoljeću i da većina medija ne objavi osnovnu informaciju.
Nakon afere opozicija je saopćila da ovo znači kraj političke karijere Nikole Gruevskog. Za sada se, naravno, ne zna epilog afere, da li će uopće biti otvorena zvanična istraga, ali ono što se zna je da je stigao tužan kraj makedonskog novinarstva. Izuzev časnim izuzecima (Telma TV i Vesti 24 na makedonskom jeziku i Alsat-M na albanskom jeziku, koji su objavili vijest, suglasno elementarnim profesionalnim standardima), ostali elektronski mediji i dobar dio novina bili su podvrgnuti gruboj cenzuri te potvrdili da nemaju nikakve dodirne tačke s novinarstvom. Tamo odavno ne rade urednici i novinari, već slijepi izvršioci političkih naređenja i spin majstori propagande, spremni i na najsramotniju cenzuru, koju smo vidjeli ovih dana.
Niko nije očekivao da će se ići tako daleko da mediji budu podvrgnuti najtežoj cenzuri u 21. stoljeću i da većina medija ne objavi osnovnu informaciju.
U međuvremenu je Regulatorna agencija za medije, koja je produžena ruka Vlade, objavila izvještaj da su Telma i Vesti 24 pristrasno izvještavali tokom izborne kampanje. Ova konstatacija je sasvim oprečna izvještaju koji je podnio OSCE, koji je nadgledao medije tokom izbora, ali kada su se neki od članova agencije pobunili i iznijeli ovaj argument, predsjednik tog tijela Zoran Trajčevski im je arogantno zaprijetio da ako je glavni kriterij OSCE-a, zašto oni dolaze na posao u agenciju. Da bi mogao biti usvojen ovakav izvještaj, izvršena su mjerenja TV programa, odnosno ko je kome koliko dao vremena u vijestima, ali bez njihove sadržine.
Neizvjesno je kako će dalje teći najnovija afera. Zaev je zatražio ostavku Gruevskog i zaprijetio da će objaviti još materijalnih dokaza za kriminal ukoliko premijer sam ne prizna. S druge strane, Gruevski, njegova stranka i mediji ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo.
Ali, ipak, u Makedoniji su se dogodile neke važne stvari. Prvo, optužbom je opozicija najavila da će ići do samog vrha, da niko neće biti pošteđen i da neće, kao do sada, optuženi biti samo oni sa nižih nivoa vlasti, dok su partijske vrhuške bile zaštićene, kao prema nekom prešutnom dogovoru. Drugo, institucije, bar na početku afere, nisu reagirale neovisno i prema zakonima, nego šute i kriju, što nagovještava da nemaju kapaciteta. I, treće, cenzura i šutnja medija su označili sumrak makedonskog novinarstva.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera