Crvena linija za Bugarsku

Piše: Metodi Metodijev

Nažalost, politički nemiri su ponovo na poznatoj adresi – u Bugarskoj, koja je već postala prepoznatljiva po svojoj pseudodemokratiji.

Jedan analitičar se ne može lako angažovati da objasni bezilaznu situaciju u kojoj se više od 45 dana hrvaju aktuelna „lijeva“ bugarska Vlada i demonstranti.

Jedno je jasno: U Bugarskoj su i dalje u jeku najprljavije političke igre, čiji korijeni datiraju još iz 90-tih godina prošlog vijeka.

Kratka hronologija događaja

U februaru ove godine bivša bugarska Vlada na čelu sa političkom partijom GERB podnijela je ostavku poslije masovnih protesta uzrokovanih visokim računima za struju, siromaštvom i optužbama za korupciju.

Predsjednik Bugarske Rosen Plevneliev je imenovao službenu Vladu na čelu sa karijernim bugarskim diplomatom Marinom Rajkovim.

Zadatak službene Vlade je bio da normalizuje situaciju u zemlji i da pripremi i sprovede vandredne parlamentarne izbore.

Do velike mjere službena Vlada je ispunila navedene ciljeve. Međutim, treba istaknuti da je u jeku predizborne kampanje bilo nekoliko propusta, među kojima je najskandalozniji bio pronalaženje 350.000 izbornih listića u štampariji u blizini Sofije.

Do ovog trenutka niko nije odgovarao zbog toga.

Na izborima u maju ove godine politička partija GERB osvojila je najviše glasova, ali njeni politički protivnici iz Bugarske socijalističke partije (BSP) i Pokreta za prava i slobode (DPS – koja se smatra strankom turske manjine u Bugarskoj) sa podrškom nacionalističke partije ATAKA uspjeli su da formiraju Vladu na čelu sa premijerom Plamenom Orešarskim.

Bugarsko društvo, osiromašeno i bez povjerenja u političke partije, nije prihvatilo Kabinet Orešarskog sa velikim oduševljenjem.

Aktuelna Vlada vodit će Bugarsku najvjerovatnije do maja sljedeće godine (kada se održavaju izbori za Evropski parlament).

Nova bugarska Vlada na početku svog rada napravila je ozbiljnu grešku – kao kandidata za šefa Bugarske agencije nacionalne bezbjednosti (DANS) ponudila je Parlamentu Deljana Peevskog (koji je poznat kao bugarski medijski tajkun i veoma blizak DPS-u). 

Parlament je potvrdio njegov izbor. To je bio jezičak na vagi koji je pretegnuo i protesti su ponovo počeli od početka.

Bitno je spomenuti da su se tokom protesta protiv korupcije i tajkuna, u jednom trenutku, pojavili politički zahtjevi za ostavku Vlade (tj. protesti su se duboko politizirali).

Posljednjih deset dana protesta primijećen je smanjen broj demonstranata, ali i njihova pojačana radikalizacija. Vrh radikalizacije je bio 40. dan protesta, kada je izbio sukob između policije i prosvjednika ispred zgrade Parlamenta Bugarske. Bilo je uhapšenih i povrijeđenih s obje strane.

Do ovog trenutka protesti su išli mirnim tokom – demonstranti su vodili sa sobom čak malu djecu. Mora se napomenuti da sada, za razliku od početka, kada je u Sofiji protestiralo o po deset i više hiljada osoba, njihov broj ne premašuje dvije ili tri hiljade osoba. U ostalom dijelu Bugarske broj učesnika je više nego simboličan.

Suština demokratije

Paralelno se održavaju i kontraprotesti kojima se podržava Vlada, a čak je pokrenuta peticija za ostavku predsjednika Bugarske Rosena Plevnelieva, koju je do sada potpisalo više od 25.000 osoba.

Lijepo je da se protestira. Nema vitalnije demokratije od protestne demokratije. Demokratija postoji kada postoji slobodno mišljenje – za i protiv. Ali kada 10.000 osoba protestira, a niko ih ne čuje – to ne ispunjava suštinu demokratije.

Kakva je suština ovih sadašnjih u Bugarskoj – oni sve više liče na pritisak na vladajuću većina da podnese ostavku. Sada je crvena linija postavljena između pritiska sa ulice i reketa opozicije. U principu, Bugari lako prelaze crvenu liniju na relaciji „pritisak-reket“.

Sve je vidljivije da je osnovni motiv protesta „svi napolje“, tj. ono što vodi krajnjoj fazi razvoja bugarskog društva. Nakon 40 dana, zahtjevi gube svoj smisao. Demonstranti sada traže nove ideje.

Ali, ako pretpostavimo da Vlada podnese ostavku, država će zapasti u dublju krizu, neće se usvojiti budžet za narednu 2014. godinu, neće se efikasno upravljati javniim finansijama, neće biti izglasan novi Izborni kodeks itd.

Nažalost, demonstranti ne mogu i ne žele shvatiti da njihova aktivnost mora stvoriti novu političku alternativu.

Vidljivo je da su već postojeće stranke u Bugarskoj potpuno kompromitovane, ali političke želje građana se, za sada, i dalje izražavaju kroz djelovanje tih partija.

Mora se tražiti suštinski dijalog za izlaz iz sadašnje komplikovane situacije u zemlji.

Opozicija iz GERB-a niti želi niti traži dijalog u bilo kakvoj formi – čak su poslanici te stranke napustili Parlament Bugarske. Premijer Orešarski je izjavio da neće podnijeti ostavku, tako da će aktuelna Vlada nastaviti da vodi Bugarsku najvjerovatnije do maja sljedeće godine (kada se održavaju izbori za Evropski parlament).

Da li će se nastaviti protesti, zavisi od sljedećih koraka Vlade i, naravno, od onih koji politički i ideološki stoje iza demonstracija.

A vjerovatno i finansijski. I još nešto veoma bitno u tom pogledu – bugarski Parlament otišao je na ljetni odmor od 5. augusta. Ispred čije zgrade će se sada protestirati?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera