Vitalne odluke za Makedoniju

Samit NATO-a, koji se u maju treba održati u Chicagu, trebao bi biti važan događaj za Republiku Makedoniju. Vlada u Skoplju snažno nastoji da dobije pozivnicu za članstvo u NATO-u, ali šanse za to su krajnje slabe. Krizom pogođena Grčka odbija ukinuti veto, dok Makedonija odbacuje bilo kakav kompromis oko svog ustavnog imena. Utjecaj odbijanja može podići radikalnije glasove u Makedoniji i potkopati političku stabilnost zemlje.

Skoplje je spremno da bude pozvano u NATO pod hibridnim imenom Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (FYROM), u skladu sa privremenim sporazumom sa Atinom iz 1995. Grčka odbacuje takvu formulu i insistira na tome da Skoplje svom zvaničnom imenu doda neku odrednicu, kako za domaću tako i za međunarodnu upotrebu. Atina proces pristupanja NATO-u i EU gleda kao priliku da Skoplje trajno udalji od polaganja prava na ono što Grčka smatra helenskim nasljeđem drevne Makedonije.

Grčka, također, nastavlja blokirati i put Makedonije ka Uniji, a EU je možda propustila priliku da Skoplje i Atinu približi sporazumu. Takav sporazum je mogao biti povezan sa drugim paketom finansijske pomoći, koji Atina prima od drugih zemalja EU kako bi izbjegla bankrot i izlazak iz eurozone. Grčka nije u jakoj pregovaračkoj poziciji, te je tako mogla biti vraćena za pregovarački stol sa Skopljem.

Pitanje koalicije

Međutim, EU je izbjegla bilo kakvo uplitanje, ostavljajući posredovanje izaslaniku UN-a Matthewu Nimetzu, koji bi ostatak života mogao provesti putujući između New Yorka, Skoplja i Atine.

Naravno, pritisak na Grčku iz Berlina i Brisela mogao bi imati suprotan efekt i dovesti do pojačavanja otpora prema sjevernoevropskom miješanju, te povećanja nacionalističke retorike protiv Skoplja. Ustvari, sljedeća grčka vlada mogla bi se pokazati više nacionalističkom u odvraćanju pažnje sa oslabljene ekonomije na etnička i historijska pitanja. Čak može zahtijevati da se riječ Makedonija u potpunosti izbriše iz imena njenog sjevernog susjeda.

Uoči samita NATO-a, vladajuća koalicija u Skoplju između slavensko-makedonskog VMRO-DPMNE-a i njegovog albanskog partnera, Demokratske unije za integraciju (DUI), bi se mogla raspasti. DUI je riskirao svoju reputaciju za pristupanje NATO-u, jer Albanci cijene Alijansu iznad svih drugih međunarodnih institucija. DUI može tražiti više mjesta u vladi ili jednostavno napustiti koaliciju. Podijeljena albanska opozicija može se tada početi natjecati za alternativna rješenja za Makedoniju, kao što su federalizacija ili posebni status za Albance.

Vodstvo VMRO-DPMNE-a suočava se sa nekoliko kriznih tačaka tokom naredne godine. S ekonomske strane, rast zemlje stagnira, a opsežnu obnovu prijestonice opozicija uveliko kritizira kao prestižni projekt koji šteti državnom budžetu. Blokiranje na putu ka NATO-u i EU ne znači brz pad, već će također spriječiti brz rast i znatna strana ulaganja.

Ako se koalicija sruši, moglo bi doći do novih općih izbora, a podrška VMRO-DPMNE-u opast će ako ekonomija oslabi. Široka ne-VMRO-ovska koalicija također se može pokazati neodrživom. Stoga bi zemlja mogla doživjeti duži period slabih i prolaznih vlada.

Nacionalistička fasada koju je izgradio VMRO-DPMNE gubi sjaj, a neki lokalni analitičari su množenje kičastih spomenika u Skoplju nazvali makedonskim Disneylandom. Negiranje slavenske etničnosti i jezika većine populacije u Makedoniji te izgradnju mita o tome da potiču od Aleksandra Velikog ismijavaju mnogi strani posmatrači. Osim toga, vladina strategija nacionalnog inženjeringa stvorila je sukobe s Bugarskom. Zvanične tvrdnje da su historijsko zabilježeni bugarski carevi zapravo Makedonci ne doprinose stvaranju harmonije između dva susjeda.

Vladajuća stranka namjerno potiče historijske sporove sa Grčkom i Bugarskom radi podizanja svog nacionalističkog glasa. Sukob sa Sofijom ne može se opravdati kao odbrana makedonske državnost i ustavnog imena. Bugarska je bila prva zemlja koja je priznala makedonsku državu i nema nikakvih aspiracija prema njenoj teritoriji. Ako ikada dođe do podizanja grčkog veta, Skoplje može izazvati Bugarsku da blokira ulazak Makedonije u međunarodne institucije i time pomogne u podizanju nacionalističkog zanosa i osjećaja opkoljenosti.

Stav VMRO-DPMNE-a prema članstvu u NATO-u i EU-u zapravo može biti dobitnička kalkulacija. Ako bude primljena u bilo koju od te dvije organizacije, to će biti slavljeno kao veliki uspjeh. U slučaju neuspjeha, to može biti prikazano kao velika pobjeda za Makedoniju jer se uprkos pritisku Grčke nije odrekla svog ustavnog imena zemlje.

Uloga Albanaca

Najveća opasnost za Makedoniju nisu ni sukob s Grčkom oko imena, niti historijski sporovi sa Bugarskom, već položaj i strpljenje albanskih Makedonaca, koji čine do 30 posto stanovništva. Skoplje si ne može priuštiti udaljavanje Albanaca ili izazivanje historijskog sukoba s njima, jer to može kulminirati nacionalnom podjelom.

Spominjanje antičke historije ne funkcionira sa Albancima, koji imaju snažan osjećaj za nasljeđe i identitet i koji tvrde da je Aleksandar Veliki vodio porijeklo od Ilira, drevnog naroda od kojeg potiču Albanci. Iako antička historija može postati žarište sporova oko identiteta, teritorije ili legitimnosti, nedavni incidenti pokazali su da rastuće tenzije među zajednicama mogu, također, biti iskorištene u političke svrhe.

Nezadovoljstvo Albanaca ekonomskim uvjetima raste, zajedno sa osjećajem da je Ohridski okvirni sporazum, koji je na snagu stupio 2001. godine, bio nevoljni ustupak, umjesto ispravka dugotrajne nepravde prema Albancima kao građanima drugog reda. Iako je mnogo toga postignuto, albanski lideri ističu da još nisu pravično zastupljeni u svim državnim institucijama i da su disproporcionalno pogođeni nezaposlenošću i različitim ekonomskim nejednakostima.

Niko nije siguran da li je nedavno nasilje, poput napada bandi ili paljenja crkvi, bilo spontano, ili su ga isplanirali politički igrači koji imaju interesa u podsticanju sukoba ili u naglašavanju opasnosti od nasilja s ciljem ojačavanja podrške vladi. Politika je često zasnovana na psihologiji straha i neizvjesnosti, međutim manipuliranje takvim emocijama može ubrzati nekontroliranu spiralu sukoba.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera