Evropska veza Srbije i Kosova

Piše: Janusz Bugajski

Srbija i Kosovo suočit će se s važnim odlukama tokom iduće godine. Dvije vlade mogu ili međusobno blokirati jedna drugu u dostizanju njihovih potencijala ili osigurati međusobnu podršku kako bi poboljšali svoje izglede za ekonomski razvoj i međunarodnu integraciju, čak iako Beograd ne priznaje kosovsku državnost.

U nedavnom izvještaju o napretku Zapadnog Balkana Evropska komisija odobrila je Studiju izvodljivosti za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Kosova, iako pet zemalja članica ne priznaju kosovsku nezavisnost.

Naime, Evropska komisija je dobila saglasnost svih zemalja članica EU-a da pokrene proces pridruživanja sličan onom koji vodi ka pregovorima o pristupanju EU-u.

Odluka EU-a je pozitivan događaj, ali je loše primljena u Beogradu, koji se uporno trudi da opstruira put Kosova prema bilo kojoj međunarodnoj instituciji. Srbija je, također, razočarana nedostatkom napretka u vlastitim naporima za ulazak u EU.

EK je odgodila preporuku da se Srbiji odredi datum za početak pristupnih pregovora s EU-om dok ne dođe do “vidljivog i održivog poboljšanja odnosa s Kosovom, koji će omogućiti i Srbiji i Kosovu da napreduju ka Uniji i izbjegnu uzajamnu blokadu”.

Svaki pokušaj podjele Kosova duž etničkih linija je neprihvatljiv i veze između Beograda i Prištine trebaju biti ‘normalizirane’.

To je racionalna politika EK-a, jer bi napredak Srbije u EU bez srazmjernog napretka Kosova očigledno umanjio važnost Prištine za Beograd kao partnera u bilateralnim pregovorima. A ako bi Srbija ušla u EU bez paralelnog napretka Kosova, onda bi njegovo pristupanje bilo blokirano na neodređeno vrijeme zbog veta Beograda.

Evropski komesar za proširenje Štefan Fule je tokom posjete Beogradu, nedugo nakon objavljivanja Izvještaja o napretku, precizirao svoje zahtjeve za Srbiju koji se trebaju ispuniti prije nego počnu rasprave o pristupanju.

Srbija će jedino krenuti naprijed ako učini “dovoljan napredak u ključnim prioritetima”. Svaki pokušaj podjele Kosova duž etničkih linija je neprihvatljiv i veze između Beograda i Prištine trebaju biti “normalizirane”.

Dačićeva promjena retorike

No, šta “normalizacija” znači u praksi? Odnosi između Srbije i Kosova nikada nisu bili normalni i mali su izgledi da će Beograd odjednom prihvatiti suverenitet Kosova. Umjesto toga, najviše što se može očekivati su kraj blokade i opstrukcija te razvoj ekonomskih veza.

EK je pozvala vlasti u Srbiji da prekinu podršku separatizmu u sjevernim opštinama. Nedavne izjave premijera Srbije Ivice Dačića da je podjela Kosova “najbrže, najbolje i najpravednije rešenje, koje je podjednako prihvatljivo i za Albance i za Srbe, jer uvažava njihove legitimne interese”, ne izazva povjerenje u Briselu.

Kako je Fule izjavio nakon razgovora s Dačićem, cilj EU-a je osigurati da i Srbija i Kosovo nastave “putem evropskih integracija bez međusobnog blokiranja”. Očigledno, nakon što je shvatio ove sadašnje uslove, Dačić je brzo izjavio da je njegova Vlada spremna na nastavak dijaloga s Prištinom, uz posredovanje EU-a.

Granični prelazi između sjevera Kosova i juga Srbije i dalje su žarište napetosti, sukoba i povremene pucnjave.

Doista, u posljednjih nekoliko dana Beograd i Priština su nastavili pregovore o tehničkim pitanjima, koja bi trebala uključivati provođenje sporazuma o upravljanju granicom. Sporazum o granici je postignut u decembru 2011. godine, prije osmomjesečnog prekida dijaloga zbog izbora u Srbiji.

Granični prelazi između sjevera Kosova i juga Srbije i dalje su žarište napetosti, sukoba i povremene pucnjave. Oni su, također, test ozbiljnosti Beograda u ispunjavanju uslova EK-a. Sporazum o upravljanju granicom nudi rješenje po kojem graničnu kontrolu istovremeno mogu obavljati službenici iz Prištine i Beograda.

Prijeti ‘siva zona’

Nedavni zahtjev Beograda da Eulex ima izvršnu ulogu na graničnim prelazima neprihvatljiv je za kosovsku administraciju, naročito sada kada je “nadzirana” nezavisnost okončana. Osim toga, lokalni Srbi imaju ozbiljne primjedbe na sporazum, te nastavljaju proteste zbog prisustva kosovskih policajaca na prelazima Jarinje i Brnjak. Oni vjeruju da se njim legitimizira transformacija prelaza u državne granice.

Ako se Kosovu dozvoli da završi SSP, da integrira svoje sjeverne opštine pod centralnu vlast i da postigne razne tehničke sporazume sa Srbijom, onda će to, također, omogućiti Srbiji da ostvari napredak ka EU-u. Takav napredak bi mogao pomoći u popuštanju nekih društvenih pritisaka, koji rastu u Srbiji zbog pogoršanja ekonomskih uslova. To bi javnosti moglo dati neku nadu da bolja vremena možda predstoje.

Bez dijaloga neće biti napretka na putu pristupanja EU-u, a to će obeshrabriti ulagače i kompanije i dodatno desetkovati ekonomiju Srbije.

Međutim, ako se nastavi opstruiranje samostalnosti Kosova i blokiranje njegovog članstva u međunarodne organizacije, onda će građani Srbije, također, trpjeti posljedice. Bez konstruktivnog dijaloga neće biti napretka na putu pristupanja EU-u, a to će obeshrabriti ulagače i kompanije i dodatno desetkovati ekonomiju Srbije.

Konačno, izbor za Srbiju nije između EU-a i Kosova, kao što to neki političari govore. Pošto Beograd neće vratiti Kosovo, bez obzira na njegovu politiku, stvarni izbor za obje zemlje je između pristupanja Evropskoj uniji i odbacivanja EU-a.

Nanoseći štetu međunarodnoj perspektivi Kosova, Srbija jednostavno šteti sama sebi, te će postati dio neasimilirane zapadnobalkanske “sive zone”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne odražavaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera