Analitičari: Netanyahu bi se mogao suočiti s revolucijom

Stručnjaci i istraživači su se složili da konsenzus među čelnicima izraelskih sigurnosnih službi o tome da je rat u Pojasu Gaze došao u ćorsokak s prioritetom vraćanja talaca povećava pritisak na premijera Benjamina Netanyahua i jača poziciju Hamasa.

U tom kontekstu, akademik i stručnjak za izraelska pitanja Muhannad Mustafa kaže da ove procurjele informacije nose nekoliko poruka, od kojih je najvažnija da je rat u Pojasu Gaze iscrpio svoje alate za postizanje ciljeva i vojne operacije više nisu korisne, prioritet je povratak talaca kroz sporazum.

Među porukama je, prema mišljenju Mustafe, i ta da invazija na Rafah u južnom Pojasu Gaze „nije vojno ili strateški neophodna jer ne utječe na postizanje ciljeva rata, nego je to politički potez za zadržavanje Netanyahua na vlasti i ostvarivanje političkih ciljeva rata za ekstremnu desnicu“.

Objašnjava da sigurnosni i vojni establišment u Izraelu uživa veće povjerenje u društvu nego Netanyahuova Vlada, a poruke sa sastanka establišmenta su u suprotnosti sa svim porukama koje Netanyahu promovira, kao što su poruke o pobjedi u ratu i invaziji na Rafah.

Ističe da je u historiji izraelskih ratova postojao konsenzus o konceptu pobjede ili poraza, ali trenutna situacija ukazuje na neviđenu oštru podjelu, pa tako „izraelski stručnjaci i mislioci smatraju da je prava pobjeda u ratu povratak talaca, a ne pobjeda nad Hamasom“.

Naglasio je da izraelski ministar odbrane Yoav Gallant zastupa stav sigurnosnog i vojnog establišmenta koji smatra da se sporazumom o razmjeni ostvaruje jedan od ciljeva rata, pozivajući se na napad desničarskih ministara na Gallanta jer podržava sklapanje sporazuma o razmjeni, u vrijeme kada Netanyahu ovom establišmentu ne nudi nikakav politički horizont.

Istakao je da postoji uvjerenje među velikim brojem Izraelaca da Netanyahu ne nastavlja rat da bi postigao izraelske nacionalne ciljeve, već da bi postigao svoje političke ciljeve i ciljeve desnice. Upozorava na „veliku revoluciju u izraelskom društvu ako se Netanyahu odbije povinovati zahtjevima naroda, porodica talaca te sigurnosnog i vojnog establišmenta da sklopi sporazum o razmjeni“.

„Al-Sanwar ne daje poklone“

Analitičar političkih i strateških pitanja Saeed Ziad kaže da vođa pokreta Hamas u Pojasu Gaze Yahya al-Sinwar želi sporazum koji će dovesti do kraja rata, „ali Netanyahu želi beskamatni kredit, kao da želi milostinju, a Al-Sinwar ne daje poklone i milostinju, nego vrši pritisak da se Palestincima daju prava“.

Prema Ziadu, karta talaca je lozinka ovog rata i Hamas je uspio odigrati u svoju korist unutar Izraela, uprkos kohezije koju je izraelsko društvo pokazivalo dugo vremena prije nego što je ozbiljno podijeljeno.

Objasnio je da se Izrael odrekao dva osnovna uslova, a to su povlačenje iz Gaze i povratak raseljenih u sjeverni Pojas Gaze, dodajući da se Al-Sinwar oslanja na situaciju u regiji koja ide njemu u korist, zbog eskalacije operacija libanskog Hezbollaha i Husa, kao i na pritisak američke administracije na Netanyahua.

Istakao je da je Hamasu jasno da se upušta u proces ucjene Netanyahua koji je izgubio karte nakon posljednjeg neuspjeha u vojnoj kampanji i „nalazi se pred raskrsnicom, ne samo u vezi s njegovim političkim životom već i sa Izraelom“.

Prema Ziadovom mišljenju, Izraelu preostaje da sačuva obraz povratkom određenog broja talaca živih ili neće uspjeti u postizanju svojih ratnih ciljeva, a to su: eliminacija Hamasa, uništavanje njegovih vojnih sposobnosti, svrgavanje s vlasti, sprečavanje povratka raseljenih…

Analitičar ne krije da se Netanyahu suočava s unutrašnjim, regionalnim i međunarodnim pritiscima te da je Rafah postao više karta pritiska nego otpora, jer invazija na Rafah znači ubrzanje međunarodnih tužbi protiv njega, ističući da uzalud traži način da se izvuče.

Sporazum koji zadovoljava obje strane

Hassan Mneimneh, analitičar na Bliskoistočnom institutu u Washingtonu, smatra da su procurjele informacije sa sastanka establišmenta u skladu sa stavom Washingtona, jer nema neslaganja između Bidenove administracije i Netanyahuove Vlade o ciljevima rata, već postoji „djelimično“ neslaganje o rasporedu prioriteta i dolaska do postignuća.

Mneimneh smatra da je američki prioritet povratak talaca i da „nema za cilj okončanje rata“, jer Washington govori o privremenom prekidu vatre i drugim načinima eliminacije Hamasa.

On objašnjava da procurjele informacije sugeriraju na to da u Izraelu postoji spor između sigurnosnog i vojnog establišmenta, s jedne strane, i političke odluke, s druge strane. Istakao je da Washington traži sporazum koji bi zadovoljio Tel Aviv i Hamas, „što je gotovo nemoguće jer pokušava na određeni način uvjeriti Hamas da postoji horizont za okončanje rata“.

Prema političkim analitičarima, „svaki sporazum koji uključuje potpuni prekid vatre znači izraelski poraz, a svaki sporazum koji to ne predviđa znači predaju Hamasa koji će se obavezati na predaju talaca, a zatim će Izrael nastaviti rat protiv njega“.