Vojni ekspert: Četiri neuspjeha koja su uslovila Halivinu ostavku

Vojni i politički analitičari nastavljaju davati analize motiva ostavke šefa Vojnoobavještajnog odjela (Aman) Aharona Halive u Izraelu, te analizirati posljedice ovog poteza po okupacionu vojsku, posebno u svjetlu neuspjeha s kojim se ona suočava u svom ratu u Pojasu Gaze.

Izraelska okupaciona vojska u ponedjeljak je objavila da je prihvatila Halivinu ostavku, u svjetlu njegovog neuspjeha da unaprijed otkrije operaciju Poplava Al-Aksa 7. oktobra.

Nedostatak sigurnosnih i obavještajnih informacija

Prema analizi koju je Al Jazeeri iznio stručnjak za vojna i strateška pitanja Wassef Irqiyat, Halivina ostavka uslovljena je sa četiri faktora vezana za tok rata u Pojasu Gaze, od kojih je prvi bila operacija Poplava Al-Aksa, gdje je njegova divizija bila značajna komponenta poraza koji je okupaciona vojska pretrpjela zbog gubitka sigurnosnih i obavještajnih podataka o operaciji koju je izveo palestinski otpor.

Drugi faktor koji je natjerao šefa izraelske vojne obavještajne službe da podnese ostavku vezan je za preliminarno bombardovanje koje je trajalo 20 dana i lista ciljeva bombardovanja koje je uništilo infrastrukturu u Gazi, dok je treći faktor vojni plan ili kopneni plan rata koji je Halivi dodijelio premijer Benjamin Netanyahu.

Izraelske sigurnosne i obavještajne službe, posebno Vojnoobavještajno odjeljenje, nisu uspjeli doći do informacija o strani protiv koje će se izraelska vojska boriti u Gazi, kaže Irqiyat, koji je napomenuo da je Haliva napravio veliku glupost kada je sa javnošću podijelio dva deklarirana cilja izraelske vojske u njenom ratu na Pojas Gaze, iako je znao da se oni ne mogu postići.

Cilj eliminacije Islamskog pokreta otpora Hamas – dodaje stručnjak Irqiyat – nije bio moguć, a isto tako nije bilo moguće ni vojnom silom osloboditi zarobljenike palestinskog otpora u Pojasu Gaze, pogotovo što izraelska vojska i njena sigurnosna i obavještajna služba nisu imale informacije koje bi im to omogućile, uprkos američkoj, britanskoj i njemačkoj opremi koja im je stavljena na raspolaganje.

Proaktivna odluka

Međutim, četvrti faktor koji je utjecao na odluku šefa vojno-obavještajnog odjeljenja bio je dilema: šta će izraelska vojska učiniti u sljedećoj fazi svog rata u Pojasu Gaze kojoj nedostaju i obavještajne i sigurnosne informacije.

Prema analizi eksperta Irqiyata, Haliva se plaši moguće bitke u Rafahu (južnom dijelu Pojasa Gaze), na koju se fokusiraju Netanyahu i vojno rukovodstvo, pa je on preduhitrio tu vojnu odluku, jer se boji da iskustvo vojske u Rafahu –  južnom Pojasu Gaze neće biti ništa bolje od onog u Khan Yunisu na jugu Pojasa, kao i u drugim regijama.

S druge strane, na odluku o ostavci Halive utjecalo je i pitanje Irana. Vojni i strateški stručnjak kaže da obavještajni odjel koji bi trebao pretpostaviti mogućnosti nije bio u stanju da kvalitetno procijeni situaciju, te je sa političkim vrhom podijelio netačne informacije vezane za iranski napad koji je uslijedio kao odgovor Irana na bombardovanje njegovog konzulata u Damasku.