Život u kavezu u okupiranom Hebronu

Najveći i najbogatiji grad na okupiranoj Zapadnoj obali međunarodne nevladine organizacije i mirovni aktivisti proglasili su simbolom izraelskog režima aparthejda.

Napetost u Starom gradu je dosegla vrhunac, ali je situacija sve gora i gora od operacije Potop Al-Aksa (Reuters)

Dok pozivi jevrejskim doseljenicima da ponovno nasele Gazu nakon njene okupacije, koje je blagoslovio i izraelski premijer Benjamin Netanyahu, privlače veliku pažnju međunarodnih medija, grad Hebron na Zapadnoj obali je zaista okupiran i to u tišini.

Ovaj grad, koji bi trebao biti dio države Palestine, pretvoren je u najveću ”laboratoriju” za okupaciju i naseljavanje, a njegovi stanovnici žive u kavezu, kako je napisao portal Mediapart u izvještaju dopisnice Rachide el-Azzouzi.

“Vidite, oni nas posmatraju. Ako razgovaram s vama, platit ću cijenu”, rekao je Ahmed (pseudonim) dopisnici francuskog portala, dok se žalio na “život u kavezu”, kako ga je opisao.

Ahmed se ne plaši samo doseljenika, već i izraelskih vojnika stacioniranih nekoliko metara iznad i ispod njegove kuće.

“Dobro došli u samo srce mržnje. Situacija se pogoršala nakon 7. oktobra”, završava Ahmed svjedočenje prije nego što je zatvorio vrata svoje kuće.

Grafiti na zidovima potvrđuju istinitosti onoga što govori, piše Rachida el-Azzouzi. Parole koje podstiču na mržnju, poput “Smrt Arapima” i “Gaza mora biti ponovno okupirana”, ispunjavaju zidne površine i vrata.

Okupacija iznutra

Hebron, najveći i najbogatiji grad na okupiranoj Zapadnoj obali, međunarodne nevladine organizacije i mirovni aktivisti proglasili su simbolom izraelskog režima aparthejda.

Kamere, osmatračnice, bodljikava žica i vojni kontrolni punktovi okružuju Hebron, jedini palestinski grad okupiran iznutra, jer se doseljenici okupljaju u njegovom centru, a ne u doseljeničkim ili divljim jevrejskim naseljima oko grada.

Godine 1997. grad je podijeljen na dva dijela nakon potpisivanja takozvanog Hebronskog sporazuma (Netanyahu je i tada bio premijer). Prvi dio, zona H1, nalazi se pod palestinskom kontrolom i predstavlja 80 posto njegovog područja, a drugi dio, zona H2, koji je okupirao Izrael, uključuje historijski dio grada, koji datira iz mamelučkog i osmanskog doba.

Ovdje “800 doseljenika ekstremista remeti živote 35.000 Palestinaca, a štiti ih 2.000 izraelskih vojnika”, opisao je ukratko situaciju izraelski mirovni aktivista u svojoj izjavi za portal Mediapart.

El-Azzouzi dodaje da Palestinci koji imaju pravo na ovaj grad podliježu vojnom zakonu, dok Izraelci koji su okupirali ovo područje podliježu izraelskom građanskom pravu, što su dokumentirale i mnoge međunarodne nevladine organizacije i izraelske organizacije za ljudska prava, uključujući i organizaciju “Razbijanje tišine” (Breaking the Silence).

U Starom gradu okupacija je podijelila Ibrahimovu džamiju (koja je bila isključivo muslimanska bogomolja) na dva dijela kako bi se izgradila sinagoga veća od prvobitne džamije, i to nakon masakra koji je izvršio Baruch Goldstein, jevrejski ekstremista koji je ubio 29 Palestinaca 1994. godine.

Molitva pod bajonetima

Jevrejski doseljenici dolaze naoružani u sinagogu da se pomole, ulazeći kroz područje pod kontrolom Izraela, dok Palestinci mogu prelaziti isključivo kroz zonu H1, kroz kapije i kontrolne punktove, što se, također, završava dodatnim ponižavajućim sigurnosnim provjerama na samom ulazu u džamijski harem.

Ahmed živi u blizini ulice Al-Shuhada u Starom gradu, odakle vodi put do mezara poslanika Ibrahima.

Ulica je bila kolijevka Prve intifade i vrvjela je životom, ali se pretvorila u “ulicu aparthejda” nakon što su se iselili njeni palestinski stanovnici zbog masakra Barucha Goldsteina.

Napetost u Starom gradu je dosegla vrhunac, ali je situacija sve gora i gora od operacije Potop Al-Aksa.

Kamere za prepoznavanje lica su posvuda, a vojska je uvela građanima totalni policijski sat prije nego što je malo popustila.

Dok zona H2 vrvi od života i buke, smrt se nadvija nad zonu H1: ulice su puste, a na prozorima i vratima kuća nalaze se željezne rešetke i cigle kako bi se zaštitile od kamenja i otpada (pa čak i urina) doseljenika koji su se počeli doseljavati u Stari grad početkom 1970.

“Veoma se teško kretati… Kontrolni punktovi su na svakom mjestu, a kratka šetnja do trgovine, škole ili posla u H1 mogla bi vam potrajati satima”, kaže jedan od stanovnika koji sada ozbiljno razmišlja o tome da napusti područje, iako je obećao sebi da će se “oduprijeti” i suprotstaviti napadima i pljuvanju svojih komšija doseljenika.

“Naši domovi su zatvor. Ako vaša kuća gleda na ulicu zabranjenu Arapima, vojska vam je zatvara”, dodao je drugi stanovnik.

“Morate obavljati stvari preko krovova ako želite da se krećete.”

Izrael tvrdi da je okupirana Zapadna obala, prema Tori, izraelska zemlja, koju naziva “Judeja i Samarija”.

“Mi ne naseljavamo Hebron”, objašnjava doseljenik nekolicini vojnika koji su se nedavno pridružili izraelskoj vojsci, dok im drži lekciju iz historije s vrha jedne od zgrada.

”Mi samo vraćamo zemlju koju nam je Bog obećao”.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada