Svjedok atentata na Kennedyja prekida šutnju i pokreće nova pitanja

Svjedok atentata na pokojnog američkog predsjednika Johna Kennedyja prekinuo je šutnju 60 godina nakon ovog incidenta.

Američki list navodi da bi Landisova verzija priče mogla promijeniti razumijevanje onoga što se dogodilo tog dana u Dallasu u Teksasu (Getty)

Svjedok atentata na pokojnog američkog predsjednika Johna Kennedyja prekinuo je šutnju 60 godina nakon ovog incidenta.

Američki list The New York Times otkriva da ovaj svjedok nije bio niko drugi nego bivši agent Tajne službe Paul Landis, koji je bio u timu zaduženom za čuvanje predsjednika u trenutku kada su ispaljeni hici na Kennedyja u novembru 1963. godine.

Američki list navodi da bi Landisova verzija priče mogla promijeniti razumijevanje onoga što se dogodilo tog dana u Dallasu u Teksasu.

Sada, 60 godina kasnije, Landis, koji je stajao na pragu jednog od automobila u koloni, udaljenog svega nekoliko koraka od predsjednika, prvi put priča svoju priču u cijelosti.

U jednom od ključnih aspekata, njegova verzija priče se razlikuje od zvanične verzije na način koji bi mogao promijeniti razumijevanje onoga što se tog dana dogodilo u Dealey Plazi, mjestu na kojem se dogodio atentat i gdje je nakon toga izgrađen javni park.

Prema New York Timesu, Landis je, u godinama koje su uslijedile, većinu vremena provodio izbjegavajući historiju, “u pokušaju da zaboravi taj nezaboravni trenutak urezan u svijest ožalošćene nacije”.

Landisova verzija priče

Kada su konačno prošle noćne more koje su ga dugo proganjale, mogao je ponovo razmišljati o tome i čitati šta je o tome napisano. Tada je shvatio da izvještaji koje je pročitao o incidentu nisu u potpunosti tačni, ne onako kako se on sjećao.  Postalo mu je jasno, ako je tačno ono čega se sjećao o atentatu, da ”magični metak”, koji je bio predmet mnogih rasprava, možda ipak nije bio tako magičan.

List objašnjava da Landisovo sjećanje osporava teoriju Warrenove komisije koja je istraživala Kennedyjevo ubistvo. To je teorija o kojoj se godinama spekuliše i raspravlja, a koja kaže da je jedan metak ispaljen na limuzinu u kojoj je bio predsjednik pogodio ne samo Kennedyja, već i guvernera Teksasa Johna Connallyja, koji je u tom trenutku sjedio pored predsjednika, a zadobio je povrede na više mjesta.

New York Times vjeruje da bi Landisova verzija priče, sadržana u njegovim memoarima koji će uskoro biti objavljeni, mogla na značajan način ponovo ispisati ono što se dogodilo u jednom od najpotresnijih dana u modernoj američkoj historiji.

Njegova verzija priče možda i nije toliko važna, ali može ohrabriti one koji su dugo sumnjali da je u Dalasu 22. novembra 1963. bilo više od jednog naoružanog napadača, dodajući novu značajnu dimenziju jednoj od trajnih misterija Sjedinjenih Američkih Država.

Šutio 60 godina

Kao i sa svim stvarima u vezi s atentatom, njegova priča sama po sebi otvara pitanja. Landis je šutio 60 godina, što je, prema pisanju lista, izazvalo sumnju čak i kod njegovog bivšeg partnera u Tajnoj službi Clinta Hilla, a sjećanja su nezgodno pitanje čak i za one koji su bili potpuno sigurni u njih.

Neki elementi njegovog iskaza su u suprotnosti sa zvaničnim izjavama koje je dao vlastima neposredno nakon pucnjave, a neke od implikacija njegove verzije ne mogu se lako uskladiti sa postojećim zapisnikom.

Ipak, list dodaje da je Landis bio prisutan na mjestu incidenta kao svjedok iz prve ruke, te kako je rijedak slučaj da se pojave nova svjedočanstva o atentatu šest decenija nakon što se dogodio.

List citira Landisa da je sve što želi, nakon što navrši 88 godina, ispričati šta je vidio i šta je uradio, a svima ostalima će prepustiti da donesu zaključke.

On je negirao, kako je to naveo u intervjuu koji je s njim obavljen u Clevelandu prošlog mjeseca, da trenutno postoji neki cilj u ovoj fazi. To je bio prvi put da o ovoj temi razgovara s novinarom uoči objavljivanja svojih memoara, koje je uključio u knjigu pod naslovom ”Posljednji svjedok”, a objavit će je Chicago Review Press 10. oktobra.

Izvještaj Warrenove komisije

List citira izvještaj Warrenove komisije da je jedan od metaka ispaljenih tog dana pogodio Kennedyja s leđa, izašao iz prednjeg dijela njegovog grla i nastavio svoj put i pogodio guvernera Teksasa u leđa, grudi, zglob i bedro. Činilo se nevjerovatnim da jedan metak može učiniti sve to, što je navelo skeptike da to nazovu teorijom o ”magičnom metku”.

Istražitelji su do ovog zaključka došli djelimično i zato što je pronađen metak na nosilima koja su nosila Connallyja u Memorijalnoj bolnici Parkland, pa su pretpostavili da je izašao iz njegovog tijela tokom napora da mu se spasi život. Ali Landis, kojeg Warrenova komisija nikad nije intervjuirala, rekao je da se to nije dogodilo. U stvari, rekao je da je on pronašao metak, ali ne pored Connallyja u bolnici, već u predsjedničkoj limuzini na zadnjem dijelu sjedišta iza mjesta gdje je sjedio Kennedy.

Nakon što je uočio metak, kada je povorka vozila stigla u bolnicu, rekao je da ga je zgrabio kako bi spriječio lovce na suvenire da ga pokupe. Zatim je, iz razloga koji se čak i njemu čine nejasnim, otišao u bolnicu i stavio metak pored Kennedyja na predsjednikova nosila, pretpostavljajući da bi to nekako moglo pomoći ljekarima da shvate šta se dogodilo. U jednom trenutku, sada pretpostavlja, nosila su vjerovatno gurnuta zajedno i metak je spao s jednog na drugi. Dovodeći u sumnju teoriju o ”magičnom metku”, Landisovo otkriće otvara brojna pitanja.

Prema New York Timesu, Landis je uvijek vjerovao da je navodni ubica Lee Harvey Oswald jedini naoružani napadač, dodajući da ovom trenutku počinje sumnjati u sebe. ”Sada počinjem da se pitam”, rekao je.

Izvor: Agencije