Koje je to nove informacije otkrio Izrael o Oktobarskom ratu 1973?

Piše: Mohamed Watad

Izraelski Državni arhiv otkrio je hiljade dokumenata, materijala i protokola sa sjednica vlade kojima je predsjedavala Golda Meir u vezi s Oktobarskim ratom iz 1973. godine, koji Tel Aviv naziva Jom Kipurski rat. Dokumenti bacaju svjetlo na obavještajni neuspjeh izraelskih službi sigurnosti, na greške u procjenama i odbacivanje mogućnosti da Egipat i Sirija započnu iznenadni rat protiv Izraela.

Izraelski arhiv je na svojoj internetskoj stranici objavio link koji vodi prema posebnoj stranici o ovom ratu. Stranica sadrži hiljade fotografija, oko 750 audio snimaka, filmove izraelskih novinara i vojnika, dokumente i protokole sa sjednica političkog i vojnog establišmenta i službi sigurnosti, te prepiske vojske i izraelskog Ministarstva vanjskih poslova.

Arhiva obuhvata hiljade dokumenata vezanih za ovaj rat, koji su objavljeni 50 godina nakon njegovog izbijanja. Sadrži stotine hiljada stranica, dokumenata, materijala i fotografija koji dokumentiraju događaja i susrete i daju uvid u različite aspekte rata.

Arhiv je objavio zapisnike sa sjednica, sastanaka, političke, vojne, sigurnosne, međunarodne, javne i civilne procjene, čime je po prvi put omogućen uvid u ove podatke. I pored toga, stotine dokumenata i dosijea ostat će i dalje pod oznakom tajnosti zbog ”nacionalne sigurnosti Izraela”, a njihovo objavljivanje će biti dozvoljeno nakon 40 narednih godina.

Odgovornost na Mossadu

Arhiva omogućava pregledavanje zapisnika o konsultacijama odbora Knesseta i sigurnosnog kabineta, pruža uvid u procjene agencije Mossad i vojno-obavještajne jedinice izraelske vojske Aman te procjene u vezi s vođenjem rata i pripremama domaćeg fronta za rat.

Kao reakcija na razmjene optužbi u vezi s obavještajnim i vojnim neuspjesima izraelskih sigurnosnih snaga prije i tokom rata – prema arhivskoj dokumentaciji – Mossad je objavio novu studiju i niz historijskih dokumenata koji se tiču aktivnosti ove službe tokom Jom Kipurskog rata.

Studija je uslijedila kao odgovor na izvještaje Amana koji prebacuje odgovornost na Mossad zbog neuspjeha da predvidi rat, te da opovrgne razne navode u štampi i akademskim krugovima koji smatraju Mossad odgovornim za neuspjeh.

Tekstovi objavljeni u štampi navode da vojna obavještajna služba nije bila uspješna u upozoravanju na izbijanje rata te da je pogriješila u svojim procjenama odbacivši scenarij da Egipat i Sirija mogu pokrenuti iznenadni rat protiv Izraela. Mossadov arhivski materijal sadrži dokumente i fotografije o regrutiranju Egipćanina Ashrafa Marwan, kojeg je Mossad zvao “Anđeo”.

Prema izraelskoj verziji priče, Marwan se u Londonu sastao sa Zvijem Zamirom, šefom Mossada u to vrijeme, kada ga je upozorio na izbijanje rata 16 sati prije nego što se to desilo. Dokumenti vezani za ovaj sastanak otkrivaju neuspjeh Mossada da upozori izraelsko političko rukovodstvo na mogućnost rata i nedovoljnu sposobnost Zamira da procjeni situaciju, podcjenjujući važnost informacija koje je prenio Marwan.

Egipćanin Ashraf Marwan

Izraelski krugovi vjeruju da je Marwan, zet egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nasera i nekadašnji savjetnik predsjednika Anwara Sadata, bio dvostruki agent, a pojedini su smatrali da je bio špijun koji je u to vrijeme radio za Egipat kako bi obmanuo Izrael.

Nasuprot tome, historijska studija pokazuje da je Mossad prije Jom Kipurskog rata pružio mnogo kvalitetnog obavještajnog materijala vojne i političke prirode o odluci Egipta i Sirije da krenu u rat. Mossad je tvrdio da je Marwan izdao posljednje upozorenje Izraelu o iznenadnom ratu nekoliko sati prije njegovog izbijanja.

Ovi materijali su sadržavali dosta informacija o vojskama Egipta i Sirije, uključujući i konkretna upozorenja o očekivanom datumu početka rata. Ipak, te informacije nisu spriječile neuspjeh izraelske vojske uz visoku cijenu koju je Izrael platio, kako vojno tako i civilno.

Predstavljene su i bilješke kabineta premijerke Golde Meir koje su vođene prije, za vrijeme i nakon rata, sve do Sporazuma o razdvajanju snaga 1974. Bilješke pružaju uvid u političke i vojne aspekte i međunarodnu i regionalnu diplomatsku komunikaciju koju je vodio kabinet tadašnje premijerke, prema onome što je zabilježio Eli Mizrahi, šef kabineta premijerke.

Bilješke opisuju osjećaje i dileme koje su imali donosioci odluka, prikazuje odnose koji su vladali unutar vlasti i potvrđuje da je sumnja pratila izraelske lidere sve do početka Jom Kipurskog posta, ali i nakon njega.

Bilješke sadrže 3.500 novih dokumenata na stotinama hiljada stranica, a fokusiraju se na to kako su razmatrani načini donošenja izraelskih odluka o vođenju rata na frontovima, kao i na diplomatske kontakte između Izraela, Egipta i Sirije preko velikih sila kako bi se rat zaustavio.

Greška u procjeni situacije

U bilješkama se spominju navodni izraelski telefonski razgovori između premijerke Golde Meir i pokojnog jordanskog kralja Husseina bin Talala uoči rata, te navodni sastanak između njih dvoje u kancelariji Mossada u blizini Tel Aviva.

U uvodu izraelskog Državnog arhiva navodi se da su krajem 1972. godine ponovo počeli puhati ratni vjetrovi na Bliskom istoku, jer je krajem novembra 1972. godine Ured premijerke dobio obavještajne informacije od Mossadovih izvora o tome da će Egipat ponovo otvoriti vatru u oblasti Sueckog kanala.

Prema ovim informacijama, Sadat je krajem decembra 1972. godine izdao naređenje egipatskoj vojsci da se pripremi i nastavi paljbu, a zatim da se pripremi za širu operaciju. Izvor iz Mossada je ukazao kako se ne može sa sigurnošću tvrditi da će Sadat zaista otvoriti vatru i pokrenuti rat velikih razmjera.

Pristizanje velikog broja ovakvih obavještajnih informacija navelo je premijerku Meir da održi posebnu sjednicu u svom uredu 1. decembra 1972. u prisustvu ministra odbrane Moshe Dayana, ministra Yisraela Galilija, načelnika Generalštaba Davida Elazera, šefa Mossada Zvija Zamira, šefa Vojno-obavještajne jedinice Aman Elija Zeira i drugih.

Dayan je smatrao kako postoje velike šanse da Egipat ponovo započne svoje vojne aktivnosti početkom 1973. u vidu lokalnih incidenata oko Sueckog kanala, a ne sveobuhvatnog rata. Predviđao je da će se Sirija pridružiti ako dođe do izbijanja rata, ”iako su male mogućnosti za to”.

Male šanse za otvaranje vatre

Dayan je rekao da Izrael neće pristati na rat iscrpljivanja, već će snažno napasti Siriju i Egipat. Izraelska vojska će pokrenuti operacije za prelazak Sueskog kanala u sjevernom dijelu i okupirati Port Said.

S druge strane, šef vojno-obavještajne službe je rekao: “Šanse da Egipat započne rat su male. Mogućnost da pokušaju preći kanal je blizu nule, a i vrlo je mala mogućnost da će započeti rat iscrpljivanja.”

Načelnik Generalštaba je procijenio, prema obavještajnim informacijama, da postoje vrlo male šanse da dođe do otvaranja vatre, ali je rekao: “Moramo se pripremati, jer Sadat može učiniti nelogične stvari.” Složio se s Dayanom u pogledu izraelskog odgovora, te prezentirao prisutnima opcije koje su na raspolaganju izraelskoj vojsci kako bi zadala jake udarce Egipćanima u slučaju pokretanja sukoba.

Načelnik Generalštaba je ukazao da postoji “mala mogućnost” istovremenog koordiniranog napada Sirijaca i Egipćana, rekavši da bi to bila “neprijatna opcija za Izrael. Ako ima još vijesti na ovu temu, moramo djelovati tako da spriječimo ulazak Sirije u rat barem na nekoliko godina.”

Arhivski dokumenti pokazuju da je Zamir, šef Mossada, doveo u pitanje procjenu Zeira i Elazera te rekao: “Moramo krenuti od pretpostavke da postoji mogućnost izvođenja vojnih operacija ili bilo kojeg sličnog scenarija.”

Naglasio je da “također ne očekuje obnavljanje ratnih dejstava duž Sueckog kanala, već više lokalnih operacija koje imaju karakter uznemiravanja i provokacija”.