Ko je Sergej Šojgu, ruski ministar odbrane?
Rat u Ukrajini je pokazao kako je stvarna snaga ruske vojske tek Potemkinovo selo napravljeno na neosnovanim izvještajima.
Subutaj je bio jedan od najuspješnijih generala u historiji. Džingis kanov vrhovni komandant poharao je Kinu i Centralnu Aziju, vodio mongolske horde na Iran i na istok Mediterana, a te potom pretvorio Kijev, jedan od najvećih gradova Istočne Evrope, u ruševine.
U udžbeniku historije objavljenom u Tuvi, ruskoj većinski budističkoj provinciji koja graniči sa sjeverozapadom Kine, Subutaj ima lice ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua. Autor udžbenika i drugi tuvanski intelektualci proglasili su Šojgua, ni manje ni više, modernom reinkarnacijom Subutaja.
A kada je rat u Ukrajini počeo februara 2022. godine, Šojgu je očito htio opravdati tu reputaciju i navodno obećao ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da će osvojiti Kijev za tri dana.
Putinov nasljednik?
Šojguov angažman, nevjerovatno dug po ruskim standardima, počinje 1991. godine kada je bivši upravnik izgradnje i nižerangirani komunistički zvaničnik postao šef Ministarstva za vanredne situacije. Za nekoliko godina je to ministarstvo pretvorio u jednu od najefikasnijih i najpopularnijih ruskih državnih organizacija jer je hitno reagirao na brojne katastrofe, uključujući bombaške i druge napade.
Dvije godine prije nego je Rusija anektirala ukrajinski Krimski poluotok, dakle 2012., Šojgu je imenovan za ministra odbrane iako nikada nije služio vojsku. Putin mu je povjerio zadatak reformi koje su rusku vojsku učinile „drugom najjačom na svijetu“ nakon američke, kako su govorile pristalice Kremlja.
Ovu tvrdnju je prividno potvrdilo spašavanje sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Ruska kampanja kojom se pomoglo Assadu da vrati većinu Sirije pretvorila se u demonstraciju ruskog naprednog oružja. Javnost je jedva primjećivala kako su ruske trupe na terenu u Siriji zapravo privatni vojnici Wagnera, dok su vizualno impresivni udari, poput lansiranja krstarećih raketa sa bojnih brodova iz Kaspijskog mora, bili vojno nebitni.
Šojgu je uživao u slavi i često je viđen na TV-u kako sa Putinom lovi, peca ili drži konferencije.
„On ima odlične šanse da naslijedi Putina, daleko bolje od bilo koga drugog“, kazao je za Al Jazeeru 2021. Nikolay Mitrokhin sa njemačkog Univerziteta Bremen.
No, dvije godine kasnije je politička karijera Šojgua došla u ćorsokak, navodi sada Mitrokhin, jer je Šojgu igrao ključnu ulogu u pripremama za propali rat u Ukrajini.
„Igrao i izgubio. A general koji bude poražen u ratu gubi sve političke prilike – osim pokušaja da izazove nemire i silom preuzme vlast“, govori Mitrokhin za Al Jazeeru.
Rat u Ukrajini je pokazao kako je stvarna snaga ruske vojske tek Potemkinovo selo napravljeno na neosnovanim izvještajima, dobro izrežiranim videosnimcima i budžetu od više milijardi dolara. Vojska je progutala sve te budžete bez da je došla do rezultata kao što su hipersonične rakete koje mogu dospjeti do svemira ili sofisticirani tenkovi koje nikada nismo vidjeli u Ukrajini.
No, to nije sve Šojguova greška. On je jednostavno utjelovio operativnu logiku ruskih vladajućih struktura i vojne mašinerije koji su puni korupcije i lažnih izvještaja, navode posmatrači.
„On nije uradio ništa što bi bilo suprotno logici postojanja i razvoja ruskog upravnog sistema u cjelini i logici razvoja oružanih snaga“, rekao je za Al Jazeeru Pavel Lužin, vojni analitičar koji je pobjegao iz Rusije zbog pritiska režima.
Sukob sa Wagnerom
Kada je 24. juna Wagnerova grupacija krenula ka Moskvi, viralno je dijeljena „rang-lista“ ruske vojske:
„2021. – Druga najbolja vojska svijeta
„2022. – Druga najbolja vojska u Ukrajini
„2023. – Druga najbolja vojska u Rusiji“
Šef Wagnera Jevgenij Prigožin kazao je kako nije želio svrgnuti Putina tokom pobune. Želio je da predsjednik preda Šojgua i Valerija Gerasimova, vrhovnog ruskog generala i šefa Generalštaba. Wagnerovci njih dvojicu stalno optužuju za kvarenje ratnih pohoda i izazivanje smrti „desetaka hiljada“ vojnika naredbama koje za cilj imaju zadovoljavanje Putina, a ne osvajanje bitaka.
Wagner se mjesecima činio kao najefikasniji dio ruske vojne mašinerije u Ukrajini, no njihovo osvajanje jugoistočnog grada Bahmuta mnogi smaraju Pirovom pobjedom. Samo postojanje Wagnera bilo je dokaz koliko je neefikasna regularna vojska sa svojim demoraliziranim, slabo obučenim vojnicima, lošim rezervama i opremom, te donositeljima odluka koji su zapeli u Drugom svjetskom ratu, govore analitičari.
„Činjenica da su Prigožin i Wagner bili neophodni je sramotna za ‘nepobjedivu i legendarnu’ armiju i stalni podsjetnik da Ministarstvo odbrane i vojska ne mogu bez njih“, ističe nezavisni vojni analitičar David Gendelman za Al Jazeeru, dodavši kako Prigožin nije pristao šutjeti i ispunjavati naredbe.
„Umjesto toga, Prigožin je besramno reklamirao sebe i svoje pobjede, te otvoreno odbrusio Šojguu i Gerasimovu.“
Šojgu prezire relativni uspjeh Wagnera i sve veću njegovu popularnost u Rusiji. Prvo je Wagneru zabranjeno regrutiranje zatvorenika nakon što su deseci hiljada njih pobijeno tokom samoubilačkih „marševa mesa“ na ukrajinska uporišta u Bahmutu i drugdje. Potom je Šojguovo Ministarstvo počelo tjerati Wagnerove borce da potpišu ugovore i postanu dio regularne vojske – umanjivši ulogu Prigožina.
Njegovo obustavljanje pobune i progon u Bjelorusiju ojačalo je imidž Šojgua. Gendelman navodi kako je Wagnerov pokušaj svrgavanja Šojgua propao i kako bi „njegovo otpuštanje bilo dvosmisleni politički signal“.
Pa, šta preostaje Šojguu? On bi mogao ići političkim putem drugih zvaničnika koji su napredovali uz nazadovanje, što je dio ruskog političkog kruga, navodi Mitrokhin.
Tako je Dmitri Medvedev, koji je bio ruski predsjednik od 2008. do 2012. dok je Putin čekao da prođe ustavni limit na uzastopne mandate, sada radi kao zamjenik šefa ruskog Vijeća sigurnosti, savjetodavnog tijela sa ograničenim ovlastima.
„Najvjerovatnije će Šojgu biti postavljen na neko trećerazredno mjesto kao što je zamjenik šefa Vijeća sigurnosti ili predsjednik nekog zajedničkog tijela sa Bjelorusijom ili predstavnik predsjednika. A potom će, ako preživi, otići u penziju“, smatra Mitrokhin.