Grci pozdravljaju Erdoganov reizbor u Turskoj

Piše: John Psaropoulos

Nekoliko dana nakon reizbora Recepa Tayyipa Erdogana za turskog predsjednika, Grci se čine spokojnima.

Ključno pitanje za Grke nije bilo hoće li Erdogan ili njegov protukandidat, čelnik Republikanske narodne stranke (CHP) Kemal Kilicdaroglu pobijediti, nego hoće li i jedno i drugo popraviti historijski loše odnose.

“To nije stvar pojedinaca. Turska vanjska politika je postavljena”, rekao je Konstantinos Filis, direktor Instituta za globalna pitanja na Američkom koledžu u Grčkoj.

“Ali budući da Erdogan vodi autokratski sistem, ako nešto odluči, može to i provesti, čak i ako je to spektakularan zaokret”, rekao je za Al Jazeeru.

“Kilicdaroglu nije imao najbolje namjere prema Grčkoj i vodio je heterogenu koaliciju koja se protezala od intelektualnih ljevičara do konzervativnih Kurda, od liberala do ekstremno desnih nacionalista. Kako bi on nametnuo svoje stajalište?” rekao je Filis.

Prije nego što je Erdogan došao na vlast 2003. Turska je već prijetila Grčkoj ratom ako iskoristi svoje pravo prema UN-ovom morskom pravu da proširi svoje teritorijalne vode na 12 nautičkih milja od svojih otoka u Egejskom moru (obje zemlje trenutno traže šest nautičkih milja).

Postoje hiljade grčkih otoka u Egejskom moru, ali samo nekoliko turskih. Primjena prava mora dala bi Grčkoj direktan suverenitet nad 71,5 posto voda Egejskog mora, u odnosu na današnjih 43,5 posto. Turske teritorijalne vode porasle bi sa 7,5 posto Egejskog mora na 8,7 posto.

Ivica rata

Godine 1996. turska premijerka Tansu Ciller pokrenula je politiku osporavanja nenaseljenih grčkih otočića.

Kad je turske komandose postavila na jedan od tih otoka Imiju, dvije su se zemlje našle na ivici rata.

Grčka i Turska već su bile na ratnoj nozi od 1974. kada je Turska izvršila invaziju na Kipar kao odgovor na pokušaj državnog udara na otoku koji je pokrenula diktatura pukovnika koja je tada vladala Grčkom.

Erdogan je došao na vlast 2003. godine, kada su Grčka i Turska bile usred historijskih pregovora koji su trebali riješiti svoje nesuglasice o pomorskoj granici i otvoriti put Turskoj za pridruživanje Evropskoj uniji.

Razgovori su krivudali, a izgledi Turske za članstvo u EU blokirani zbog protivljenja Francuske i Njemačke.

Savez između Erdoganove Stranke pravde i razvoja (AKP) i Stranke nacionalističke akcije (MHP) iz 2018. učvrstio je tursku vanjsku politiku. Erdogan je 2020. godine rekao da se više neće pridržavati sporazuma s EU-om o zadržavanju tražitelja azila.

Poslao je istraživački brod Oruc Reis da traži ugljikovodike u području koje Grčka smatra svojom jurisdikcijom, što je pokrenulo potpuno raspoređivanje mornarica dvije zemlje.

Sljedeće godine pokrenuo je novu politiku osporavanja grčkih naseljenih istočnoegejskih otoka.

Ali, čini se da ga Grci još preferiraju u odnosu na političare koji potječu iz sekularne opozicije koja je držala vlast prije njega.

“Bolje imati Erdogana. Kad sam bio dječak, ljevičarski premijer Bulent Ecevit napao je Kipar. Godine 1996. Ciller je stvorila incident Imia,” kaže Panayotis Konstantopoulos, vlasnik parkirališta u centru Atene.

“Ovaj nije napravio ništa. Kao što mi kažemo kod kuće u Arkadiji, pas koji laje, ne ujeda”, rekao je Konstantopoulos.

Prodavač novina Marinos Kollaros ne vjeruje da bi Kilicdaroglu, također, bila dobra vijest za Grčku.

“Kilicdaroglu je taj koji je Erdoganu rekao: ‘Ti samo pričaš, a ništa ne radiš’”, rekao je, prisjećajući se kako je Kilicdaroglu potaknuo Erdogana da izvrši invaziju na Egejske otoke u junu 2022.

“Galamiš, zoveš. Nema ničega! Jesu li Bulent Ecevit i Necmettin Erbakan vikali? Jesu li zvali? Jesu li rekli da dolazimo? Ne, učinili su ono što je trebalo. Naša je tradicija da radimo ono što je potrebno!” napisao je Kilicdaroglu na Twitteru 28. juna prošle godine, govoreći o vladajućoj koaliciji koja je izvršila invaziju na Kipar.

Odnosi između Grčke i Turske počeli su se vidno pogoršavati u decembru 2017, kada je Erdogan posjetio Atinu i najavio da želi revidirati Ugovor iz Lausanne, koji je 1923. postavio granice između dviju zemalja.

Ostavio je odnose lošije nego što su bili kada je stigao, ali po povratku u Ankaru, Kilicdaroglu ga je namamio.

Zašto niste tražili od Grčke da vrati 14 otoka?”- zahtijevao je, pozivajući se na tvrdnje o stjenovitim otočićima započete pod vladavinom Tansu Ciller.

Razgovori iza ugla?

Činilo se da je Erdoganova politička sudbina ugrožena nakon što su dva potresa početkom februara usmrtila desetke hiljada ljudi, a čelnici turske opozicije okrivili su ga da nije provodio građevinske zakone.

Ipak, u prvom krugu predsjedničkih izbora 14. maja došao je do pet posto prednosti u odnosu na Kilicdaroglua.

“Turci su navikli na njega. On je njihov otac. Oni ne poznaju drugu ‘gomilu'”, rekao je Konstantopoulos, misleći na opozicijsku koaliciju šest stranaka. “Kilicdaroglu je bio nevidljiv.”

Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis rekao je da će tražiti sastanak s Erdoganom na summitu NATO-a u Vilniusu sljedećeg mjeseca.

Službeno, Grčka kaže da ima o samo jednoj stvari razgovarati s Turskom, razgraničenje prava na komercijalno iskorištavanje morskog dna koje se naziva epikontinentalni pojas i vodenog stupca iznad njega, koji predstavlja isključivi ekonomski pojas ili EEZ.

Prema UN-ovom zakonu o moru, Grčka polaže pravo na epikontinentalni pojas i EEZ od gotovo 500.000 kvadratnih kilometara oko svojih otoka, gdje bi mogla ostvarivati ekskluzivna prava ribolova ili istraživati prirodni plin.

Turska, uprkos svojoj dugoj kontinentalnoj obali, prema zakonu UN-a ima pravo na mnogo manje.

To je glavni razlog zašto se Turska ne slaže sa Zakonom o moru o tome trebaju li otoci imati takva prava i jedna je od nekoliko zemalja koje ga nisu potpisale. Ali bivši turski ambasador u Ateni Burak Ozugergin rekao je za Al Jazeeru da bi Turska mogla sklopiti sporazum s Grčkom prema Zakonu o moru, također poznatom kao UNCLOS.

“Međunarodno pravo obuhvata mnogo veći opseg od UNCLOS-a. Postoje dijelovi UNCLOS-a koji su ili kodificirani ili su postali običajno pravo, tako da Turskoj nije problem pridržavati ih se. Mi ne moramo biti dio UNCLOS-a. Cijeli korpus međunarodnog prava, uključujući relevantne sudske odluke, postoji”, rekao je Ozugergin za Al Jazeeru u intervjuu u oktobru 2021.

Sporna tačka, rekao je Ozugergin, jest da Grčka ne želi pregovarati o svojim pravima na teritorijalne vode, dok Turska insistira na tome da se o teritorijalnim vodama i o EEZ-u treba raspravljati.

“U Egejskom moru, ako Grčka proširi ograničenja teritorijalnih voda, onda stvarno nemamo više mnogo otvorenog mora o čemu bismo mogli razgovarati, što čini odlazak na sud praktički besmislenim. Turska je spremna ići na sud, ali sa svim relevantnim pitanjima”, rekao je u intervjuu u oktobru 2022.

Grčka kaže da neće razgovarati o svom suverenitetu s Turskom.

“Imamo jednu osnovnu razliku, a to je razgraničenje morskih granica, što znači EEZ i epikontinentalni pojas”, rekao je Mitsotakis u televizijskom intervjuu 29. maja.

“Grčka jednostavno nikada neće raspravljati o drugim pitanjima, poput demilitarizacije ili suvereniteta”, rekao je.

Sporan grčki suverenitet

Malo ko u Grčkoj očekuje da će Turska ublažiti svoje stavove jer su njezini zahtjevi jednostrani i odnose se samo na Atinu.

“Za Tursku, pitanja koja postavlja protiv Grčke nisu od vitalnog značaja. To su pregovaračke tačke”, rekao je Filis.

“Ako situacija ostane kakva jest, Turska ne gubi ništa, ali suverenitet Grčke je sporan, a suverenitet je sam temelj države”, rekao je.

“Želimo normalnu zemlju s kojom možemo razgovarati, koja ne osporava naš suverenitet, koja ne govori nečuvene stvari”, rekao je Filis.

“Manje ambiciozno, možemo se zadovoljiti sa zemljom koja ne misli stvarno ono što govori kada poseže za grčkim otočićima i spremna je mijenjati svoj položaj za osjećaj da nije urubljena u anadolsko kopno brojnim grčkim otocima, ” rekao je.

Nakon Erdoganove posjete Atini 2017, Grčka je počela program ponovnog naoružavanja kako bi sebi dala ono što dužnosnici nazivaju “snagom odvraćanja” od turske vojne akcije.

Mitsotakis se suočava s ponovljenim izborima 25. juna. Prvi izbori 21. maja, koji su mu dali 41 posto glasova, sugeriraju da će on pobijediti.

Mnogi se Grci nadaju da će nove vlade dovesti do, barem, nastavka pregovora. Mnogi se ne nadaju da će ključna pitanja biti riješena.