Opasna igra bjeloruskog moćnika, posrednika između Putina i Prigožina
Stručnjaci za AFP tvrde da Prigožinov egzil u Bjelorusiju nije volja Lukašenka, kojem je Kremlj prebacio ‘vruć krompir’.
Bjeloruski lider Aleksandar Lukašenko je, čini se, odnio prestižnu pobjedu pregovaranjem o sporazumu predsjednika Rusije Vladimira Putina i vođe privatne vojske Wagner Jevgenija Prigožina, ali bi mogao požaliti zbog cijene kada kod njega dođe vođa te paravojne grupe koji je u svakom pogledu nezgodan, piše francuska agencija AFP.
U iznenadnoj izjavi kasno u subotu, Lukašenkova služba za medije saopštila je da je bjeloruski predsjednik proveo dan u pregovorima sa Prigožinom, uz podršku ruskog lidera, da bi na kraju nekako privolio šefa Wagnera da zaustavi marš na Moskvu i vrati se odakle je došao.
Taj dogovor predstavlja uspjeh za Lukašenka koji svojom zemljom vlada čeličnom šakom skoro 30 godina i izopćenik je na Zapadu od žestokog gušenja postizbornih protesta 2020. i zbog podrške ruskoj invaziji Ukrajine.
‘Kremlj je iskoristio Lukašenka’
Šezdesetosmogodišnji šef države također se suočava sa mučnim pitanjima o svom zdravlju, od kada se pojavio u veoma lošem stanju tokom ceremonija obilježavanja pobjede nad Njemačkom u Drugom svjetskom ratu u Moskvi prošlog mjeseca. Potom je nestao na nekoliko dana, prenosi Beta.
Na kraju je dogovoreno da Prigožin mora u egzil u Bjelorusiji, saopštio je Kremlj, ne precizirajući da li će tamo odvesti i pripadnike svoje vojske.
Telefonski razgovor u kojem je, po bjeloruskom Predsjedništvu, Putin zahvalio Lukašenku, sigurno je zvučao kao slatka muzika za uši moćnika iz Minska.
Ali za Katiju Glod iz Evropske liderske mreže u Londonu, Lukašenko je prije svega preuzeo “vruć krompir”.
“Mislim da to nije bila Lukašenkova volja. Mislim da ga je iskoristio Kremlj”, rekla je.
Njegovo prisustvo u Bjelorusiji donijet će “višestruke rizike”, dodaje ona, toj zemlji u kojoj je lojalnost sigurnosnih snaga od najveće važnosti od izbora 2020. koji su izazvali proteste i brutalan obračun.
“Jedina prednost koju bi bjeloruski lider mogao izvući bila bi da koristi Prigožinove ljude kao ličnu vojsku protiv moguće pobune”, smatra ona.
Ideja da se vođa najpoznatije grupe plaćenika na svijetu nastani u Bjelorusiji ne oduševljava njene komšije.
Litvanski predsjednik Gitanas Nauseda, čija je zemlja domaćin samita NATO-a sljedećeg mjeseca, upozorio je da bi Alijansa trebala ojačati svoje istočne granice “ako Prigožin ili dio grupe Wagner završi u Bjelorusiji sa nejasnim planovima i namjerama”.
Od 2020. godine Lukašenko postaje sve više zavisan od Kremlja za svoj politički opstanak, pojavljujući se kao Putinov vazal. A u tome što opozicija vidi kao veliki udarac bjeloruskom suverenitetu, sada ima rusko taktičko nuklearno oružje.
‘Rizična opklada na brzu pobjedu Rusije’
“Postavljanje nuklearnog oružja na bjelorusku teritoriju znači puzeću rusku aneksiju Bjelorusije”, primjećuje William Alberque iz Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS).
“Mislim da se Lukašenko već osjeća satjeranim u ćošak. Očigledno, ako mu Putin kaže ‘učini mi uslugu’, učinit će to u nadi da će dobiti polugu moći”.
Za bjelorusku opoziciju, čija je lideraka Svjetlana Tihanovskaja otišla u egzil dan poslije izbora na kojima je, kako kaže, pobijedila, Lukašenkova zavisnost od Rusije čini stanje opasnim.
“Prigožin nije poklon Lukašenku jer Putin, autokrata, nikada neće oprostiti poniženje koje je pretrpio”, rekao je bivši bjeloruski ministar kulture Pavel Latuško, sada u opoziciji.
“To je mala taktička, vještačka i površna pobjeda Lukašenka koja bi se mogla pretvoriti u strateški problem”, dodao je poljskom opozicionom kanalu Telegram Nekta.
Unutrašnja represija je pojačana, sa oko 1.500 političkih zatvorenika, navodi grupa za ljudska prava Viasna.
Po Katiji Glod, Lukašenkova vladavina počiva na dva stuba: nasilju i podršci Rusije.
Ali “on je sada očigledno zabrinut, jer Kremlj nije tako jak kao što se činilo”, podvlači ona.
Hana Liubakova, iz Atlantskog vijeća, napominje da bi Lukašenkova pozicija mogla biti ojačana njegovim posredovanjem. Ali “na duži rok, njegov režim će trpiti posljedice”.
Jer, ako je pokazao “nepokolebljivu lojalnost” Kremlju, napravio je “rizičnu opkladu” na brzu pobjedu Rusije u Ukrajini.
“Kako Putinov autoritet slabi, režim u Minsku može se naći sa smanjenom podrškom Rusije”, procjenjuje ona.