FP: Kako je Ukrajina naučila ratovati?

Kada je Rusija prije godinu dana pokrenula invaziju na Ukrajinu, to je izazvalo nacionalnu mobilizaciju, međunarodni bijes i migracijsku krizu.

Također je otkrila sporu transformaciju ukrajinske vojske, koja se riješila sovjetskih korijena i postala sila sposobna nadmudriti i nadjačati ruske neprijatelje.

Nakon prve ruske invazije 2014. i tokom rata u Donbasu, Ukrajina je polako počela obnavljati svoju vojnu organizaciju i doktrinu, što joj je omogućilo da se konačno uhvati u koštac sa svojim suparnikom, piše u analizi Foreign Policyja.

Ako ukrajinska vojska nije mogla odmah naučiti, nije ni tadašnji pukovnik američke vojske Liam Collins, karijerni oficir specijalnih snaga i doktor nauka na Princetonu. Collins je 2016. dobio mjesec dana da se pridruži generalu vojske Johnu Abizaidu kao pomoćnik. Abizaid je bio penzionisani general sa četiri zvjezdice kojeg je Pentagon doveo da savjetuje ukrajinsko ministarstvo odbrane dok je reformiralo vojsku zemlje.

Collins, koji nikada nije bio raspoređen u regiji, dao je sve od sebe da stekne nešto znanja prije svog prvog putovanja u Ukrajinu. Abizaid, koji je komandovao svim američkim snagama na Bliskom istoku tokom vrhunca rata u Iraku, imao je nekoliko savjeta: “Rekao je da bi oni mogli biti još ‘sovjetskiji’ od Rusa”, rekao je Collins.

Raširena korupcija u vojsci

U to vrijeme nije razumio šta Abizaid misli. Ali postalo je dovoljno jasno nakon njihovog prvog sastanka s visokim ukrajinskim vojnim zvaničnicima.

“Sjedimo za stolom punih oficira sa četiri zvjezdice”, prisjetio se Collins. Jedan od Ukrajinaca, rekao je Collins, “otvara knjigu, čita iz nje petnaest minuta, [i] zatvori knjigu. Nema rasprave, nema pitanja, niko drugi ništa ne govori. Izašli smo odande i ja sam upitao: ‘Šta je to, dovraga, bilo?’. A Abizaid je rekao: ‘To je bio sovjetski sastanak.'”

Godinama je u Pentagonu kružila javna tajna da je u ukrajinskoj vojsci raširena korupcija. Sve se pogoršalo pod proruskim predsjednikom, milijarderom Viktorom Janukovičem, koji je bio na dužnosti od 2010. do 2014. Ali niko nije znao koliko je trulo bilo dok nije stigao hitan poziv iz Kijeva u danima nakon što je Rusija zauzela i nezakonito anektirala Krim u martu 2014.

“Prelazna vlada nam je došla i pitala: ‘Možete li nam dati MRE (gotova jela); možete li nam dati deke?’”, rekla je Evelyn Farkas, bivša zamjenica pomoćnika ministra odbrane za vrijeme administracije Baracka Obame.

“Skladišta su bila prazna. Za nas je bilo šokantno da se nivo korupcije toliko proširio da su svojim vojnicima uskraćivali osnovne stvari poput deka i obroka.”

Ukrajinske babuške pripremale su tople obroke za siromašne trupe. Neki vojnici nisu imali ni uniforme.

Ukrajinsku vojsku namjerno je ispraznio niz čelnika, uključujući Janukoviča, koji je napustio raskošnu vilu koju je kupila država u predgrađu Kijeva kada su demonstranti preuzeli kontrolu nad glavnim gradom Ukrajine u februaru 2014. — i kada je Kremlj naredio trupama da idu na Krim.

Nedostatak opskrbe nije bila jedina stvar koja je kočila ukrajinske snage. Nedostajalo je i inicijative. Zapadne vojske mogu voditi visoki oficiri kao što su pukovnici i generali, ali od Hladnog rata, SAD je obučavao i niže oficire kao što su narednici, pa čak i regrutirane trupe, da sami donose taktičke odluke u jeku borbe.

Problem komandovanja

Taj stil ratovanja inspiriran je delegiranjem donošenja odluka u njemačkoj vojsci u 19. i 20. stoljeću prema dolje – i u oštroj je suprotnosti s krutim stilom odozgo prema dole koji još uvijek preovladava u ruskoj vojsci.

Međutim, u Ukrajini je ideja o delegiranju komadovanja tek trebala zaživjeti. Reformistički žar sa ukrajinskih ulica još nije prešao u vojsku. Bio je težak i mlađi su se oficiri plašilil da bi mogli pasti ako stvari na ratištu krenu po zlu.

Od 1993, SAD je pokušavao obučavati ukrajinsku vojsku sa trupama Nacionalne garde. Bio je to dio plana da se zemlje bivšeg sovjetskog bloka pripreme za mogući ulazak u NATO. Zapadni instruktori otkrili su da je ukrajinskim nižim oficirima ostavljeno iznenađujuće malo prostora za razmišljanje – ili borbu – za sebe.

Ali problemi su išli u oba smjera. Kada je u pitanju ruska invazija 2014, strah Obamine administracije od ruske odmazde ograničio je u slanju Ukrajini opreme visokog  nivoa, pa je Kijev morao improvizirati. U nedostatku učinkovite protuzračne odbrane ili dalekometnog topništva, ukrajinski vojnici bili su prepušteni odbrani od smrtonosnih bespilotnih letjelica u Donbasu mecima iz kalašnjikova kako bi ih pokušali oboriti. Kako bi se zaštitile, ukrajinske trupe izgradile su podzemne bunkere slažući drva i palete prekrivene hrpama zemlje, poput rovova iz Prvog svjetskog rata.

Američki vojni savjetnik složio se da je vojna kultura u Ukrajini umnogome drugačija. “Nije bilo kao raditi s vojskom NATO-a gdje možete imati vrlo otvorene rasprave”, rekao je savjetnik.

Kad je Trumpova administracija preuzela dužnost 2017, ukrajinski dužnosnici radili su prekovremeno sa američkim kolegama. I dalje su željeli najnaprednije oružje Pentagona za odvraćanje još jednog ruskog napada. Dok je unutar Trumpove administracije bjesnila rasprava oko isporuke protutenkovskih projektila Javelin Ukrajini, ukrajinski dužnosnici pozvali su Bena Hodgesa, najvišeg generala američke vojske u Evropi, u fabriku tenkova Mališev iz sovjetske ere u Harkovu.

Novi tenkovi za Tajland

Nekada najjači proizvođač tenkova u SSSR-u, fabrika je bila svetište tenkova T-34 Crvene armije iz Drugog svjetskog rata. Tenkovi su imali nagnuti oklop koji je nacistička vojska s mukom razbijala. Hodges je bio impresioniran kada je vidio da novi tenkovi silaze s proizvodne trake, čak i dok je Ukrajina bila u ratu na istoku.

“Gledam ih kako popravljaju tenkove oštećene u bitkama i onda primjećujem da postoji dugačak red brendiranih novih tenkova”, rekao je Hodges.

“A ja sam pitao: ‘Idu li ovi na front?’. Rekli su: ‘Ne, ne, ne, ovi idu na Tajland.'”

Dužnosnici ukrajinske industrije objasnili su da Kijev nije mogao platiti tenkove. Ali Hodges je i dalje bio zapanjen.

“Činjenica je bila da je Ukrajina tražila oružje od SAD-a, a oni čak nisu proizvodili niti za vlastitu odbranu”, rekao je. “Dakle, sada se svi igramo nadoknađivanja.”

Do augusta 2017. ukrajinske trupe nisu trebale toliki zapadni nadzor. Tada je tadašnji kanadski pukovnik Kristopher Reeves stigao u združenu bazu Javoriv, glavni vojni centar samo nekoliko kilometara od poljske granice. Reeves, čiji je djed napustio Ukrajinu sa osam godina i otišao u Kanadu, vratio se u domovinu svojih predaka i zatekao zahuktavanje rata. Ukrajinske trupe gubile su oko jednog vojnika dnevno u Donbasu od napada ruskih bespilotnih letjelica i minobacačke vatre.

Ali stanje još nije bilo dovoljno vrelo da kali čelik ukrajinske vojske. Ukrajinski vojni planeri koji su se rotirali u Javorivu uzeli bi slobodan dan kada bi prvi put stigli u bazu. Štaviše, ponekad bi se pojavili bez dovoljno hrane, municije ili čak borbenih čizama za obuku. Neke jedinice nisu imale goriva za izvođenje planiranih vojnih vježbi. Tokom vježbi, cijela ukrajinska tenkovska flota ponekad bi bila nepokretna kada bi tenkovi ostali bez goriva.

“Namjerno nismo kupili zalihe i dali [ih] taktičkim jedinicama u to vrijeme”, rekao je Reeves.

“Htjeli smo, znate, naučiti čovjeka pecati.”

Generacijska smjena

Zapadne vojske pokušavale su funkcionirati manje kao školski učitelji, a više kao NATO-ov trust mozgova u službi Kijeva, mentorirajući ukrajinske instruktore koji su pripremali trupe za borbu.

U isto vrijeme započela je spora generacijska smjena koja će transformirati ukrajinsku vojsku. Oficiri iz sovjetske ere su starili, a organizacijska struktura koja je karakterizirala ukrajinsku vojsku od nezavisnosti počela je ličiti na nešto što bi Pentagonu moglo biti poznatije. Za razliku od vojnih okruga iz sovjetske ere, koji su maloj šačici komandanata davali veliku kontrolu nad vojskom, Ukrajinci su sada imali operativne položaje za sjever, jug, istok i zapad – slično američkim borbenim komandama koje su nastale 1980-ih godina.

Zatim je u martu 2020. ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski donio odluku o izdvajanju vrhovnog komandanta ukrajinskih oružanih snaga iz postojećeg glavnog štaba. Bio je to pokušaj ubrizgavanja NATO-vog stila delegiranja “Mission Command” u DNK ukrajinske vojske. Zelenski je unaprijedio generala Valerija Zalužnog, sa mjesta sa dvije zvjezdice u Operativnoj komandi Sjever, na novostvoreni položaj vrhovnog komandanta.

Taj potez izazvao je šok u vojsci. Niko nikad nije bio unaprijeđen s tako niskog ranga na čelnu dužnost u vojsci.

Mnogi iz nove grupe čelnika u ukrajinskoj vojsci, uključujući Zalužnog, u potpunosti su došli kroz ukrajinsku vojsku nakon sticanja nezavisnosti. Svoja su imena stekli od 2014. nadalje, tokom borbi u ratu u Donbasu. Time su zaslužili vojne počasti — i mogućnost da dovode u pitanje status quo. Zalužnijevo oblikovanje zapadnog vojnog razmišljanja došlo je rano. Kada je Rusija nezakonito anektirala poluotok Krim, Zalužni, koji je tada bio pukovnik, napisao je rad na Univerzitetu nacionalne odbrane Ukrajine, uspoređujući američku i ukrajinsku vojsku. Zaključio je da je ukrajinska vojska slaba u poređenju sa oružanim snagama SAD-a u razvoju lidera.

Zalužni i njegova ekipa također su pokrenuli opsežnu čistku ukrajinskih vojnih oficira za koje se smatralo da su proruski orijentirani. SAD i zemlje NATO-a zagovarale su ugovore za obuku na engleskom jeziku za oficire koji su skloni reformama.

Otvaranje vrata zapadnim vojskama

To nije značilo da su zapadnjaci uvijek imali povjerenje svojih ukrajinskih kolega. Ukrajina je do septembra 2021. zapadnim vojskama držala zatvorena vrata svoje najveće nacionalne odbrambene vježbe u južnoj regiji Mikolajiv.

Ali Ukrajina se pripremila, s partnerima. U septembru 2021. britanski padobranci pridružili su se misiji obuke. Ukrajina je počela slati jedinice, po 250 odjednom, da se testiraju po NATO-ovim kriterijima. Ponekad su čak uspijevale nadmašiti NATO-ove kolege.

Kada je ruska invazija počela, samo su američke trupe obučile 26.000 ukrajinskih oficira.

Početkom 2021. zapadni treneri u Ukrajini očekivali su invaziju. U martu je Kremlj počeo svoje najveće gomilanje trupa na ukrajinskoj granici od nezakonite aneksije Krima sedam godina ranije, s hiljadama vojnika koji su krenuli prema granici radi brzih vježbi.

Kanadska potpukovnica Melanie Lake stigla je samo nekoliko dana nakon okupljanja kako bi nadgledala operaciju Unifier, kanadsku misiju obuke u Ukrajini.

“Od trenutka kada smo zakoračili na tlo, bilo je kao, ‘ovo se događa; ovo je razlog zašto smo ovdje; ovo je vrlo stvarna prijetnja s kojom se suočavaju'”, prisjetila se.

“Ovo je sila sa više od 100.000 vojnika koja se gomila na granici dok razgovaramo, a mi ne znamo koje su njihove namjere.”

Ipak, ukrajinske trupe koje su se rotirale u Javorivu nisu dobile ubrzani raspored obuke. Ukrajinska vojska nije podigla nivo pripravnosti. Namjerno nisu eskalirali, rekao je Lake, “kako ne bi dali izgovor koji bi Rusi mogli iskoristiti za akciju“.

U februaru 2021. Zelenski je odobrio plan za puštanje stranih snaga u zemlju radi vježbi velikih razmjera. Ovo je postavilo temelje za sedam NATO-ovih vježbi. Dvosedmična vježba „Cossack Mace“ koju su dizajnirali Britanci nastojala je testirati Ukrajince u scenariju ratne igre u kojem je Rusija zauzela i kontrolirala više teritorija.

Dva dana za obuku

Nakon prvog dana vježbe, zapadni vojni dužnosnici pregledali su snimke dronova o planiranju britanskih i ukrajinskih snaga za mogući ruski napad – poput onog za koji su vojni planeri Pentagona mislili da bi karakterizirao invaziju punih razmjera. Kontrast je bio jak. Britanske trupe bile su okupljene u taktičku formaciju na otvorenom, kao da se bore u Afganistanu. Ali ukrajinske snage bile su raširene.

“Bilo je potrebno četiri ili pet skeniranja snimka dronom da se tačno odredi njihova snaga”, rekao je Lake.

Vježba je izbrisala svaku sumnju da će se Ukrajina boriti sa svim što ima – i da je bila mnogo bolje pripremljena nego kad je Rusija prvi put izvršila invaziju.

“Jedan od mojih lingvista pokušao je to izjednačiti s Rusijom koja pokušava progutati dikobraza”, rekla je.

Ako pitate kanadskog potpukovnika Christophera Boileaua šta bi dao ukrajinskoj vojsci, to ne bi bile američke rakete dugog dometa ili F-16. Pukovnik—koji predvodi najnoviju iteraciju operacije Ujedinitelj, kojom se završava ubrzana obuka za prvu grupu ukrajinskih vojnika na njemačkim tenkovima Leopard—već bi braniteljima dao više vremena.

Veteran američke vojske John Roberts osjeća isto. Nedavno je imao grupu svježe obučenih ukrajinskih trupa koje se nadao trenirati dvije sedmice. Dobio je dva dana. “Rekao sam im direktno: ‘Dečki, vi niste spremni ni za šta'”, prisjeća se. “I dva dana kasnije, izvučeni su na jedan od frontova.”

Gotovo godinu dana u punoj odbrani svoje zemlje, ukrajinska vojska još uvijek troši municiju, posebno artiljerijske granate, velikom brzinom. U tom smislu se nije mnogo odmakla od sovjetske tradicije. No, jaz u vojnoj moći između Rusije i Ukrajine još uvijek je očigledan.

“U najboljem slučaju [Ukrajinci su] nadmašeni artiljerijom pet naprema jedan “, rekao je Roberts.

“Nadmašili su nas u dronovima i elektroničkom ratovanju“.

Ukrajinci odradili svoje

Roberts i dalje pokušava pomoći Ukrajincima da se oslobode loših navika, poput gađanja kuglicama u borbama iz neposredne blizine na poligonu, što je nešto što im neće pomoći da se pripreme za ruske artiljerijske granate dugog dometa koje pogađaju njihove položaje na ratištu, piše FP.

No, svaki je Ukrajinac sam svoj automehaničar, voli reći Roberts, a prosječni neobučeni vojnik bolje je školovan za taktiku prikrivanja od većine Amerikanaca. Prije nego što je SAD u proljeće počeo slati artiljeriju NATO-a, ukrajinske su trupe preoblikovale stare poljske i tenkove iz sovjetske ere da ispaljuju granate, a koristile su i jeftine kineske dronove za ciljanje meta.

Ali Ukrajinci su odradili svoje. Kada su američke haubice M777 Haubice napokon stigle, bile su bez softvera za paljbu i sistema za kontrolu vatre prema američkim pravilima kontrole izvoza oružja. Ukrajinske trupe razvile su vlastiti softver kao zamjenu. U Hostomelu i drugim predgrađima Kijeva, komandanti su posegnuli za video snimcima na YouTubeu kako bi naučili kako ispaliti projektile Javelin i Stinger kako bi se odbranili od zračnih napada. A jedinice koje su imale sreću da imaju Javeline ponekad su čuvale svoje projektile, držeći Ruse podalje slabijim minobacačkim sistemima.