Na ovaj način američka vojna podrška Izraelu garantira njegovu superiornost

Početkom novembra, Predstavnički dom američkog Kongresa odobrio je zahtjev administracije predsjednika Joea Bidena da se Izraelu dodijeli 14,3 milijarde dolara pomoći, što oslikava obim i ciljeve američke pomoći, te kako se proces institucionalizacije i kodifikacije iste odvijao tokom vremena.

Prema studiji koju je ove godine objavila Kongresna istraživačka služba, SAD je od 1948. godine do početka 2023. godine Izraelu pružio pomoć u vrijednosti od 158,66 milijardi dolara bez uzimanja u obzir stope inflacije. Ako se uzme u obzir stopa inflacije, ta pomoć bi iznosila 260 milijardi dolara.

Najveći dio ove pomoći je vojna pomoć, jer je 2007. godine Washington prekinuo svoju ekonomsku pomoć Tel Avivu, koju je započeo 1971. godine, nakon što je Izrael postao jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta, budući da je izraelski bruto domaći proizvod po glavi stanovnika bio na 14. mjestu u svijetu 2022. godine.

Memorandum o razumijevanju

Od 1999. godine obim američke pomoći Izraelu određen je “memorandumima o razumijevanju” između njih na period od 10 godina.

To je iz razloga što memorandumi o razumijevanju nisu pravno obavezujući sporazumi poput ugovora i ne zahtijevaju ratifikaciju od strane američkog Senata. Oni također dozvoljavaju Kongresu da obezbijedi dodatna izdvajanja, pa čak dozvoljavaju – u izuzetnim okolnostima kao što su ratovi – davanje dodatnih paketa pomoći, što je bio slučaj sa zadnjim paketom.

Prvi memorandum o razumijevanju o američkoj pomoći Izraelu pokrivao je period od 1999. godine do 2008. godine, u vrijednosti od 21,3 milijarde dolara, a zatim je povećan na 30 milijardi dolara u drugom memorandumu o razumijevanju, koji je pokrivao period od 2009. do 2018. godine.

Vrhunac je dostigao sa 33 milijarde dolara u trećem memorandumu o razumijevanju koji pokriva period od 2019. godine do 2028. godine, uz prvobitno planiranih 3,3 milijarde dolara godišnje, pored 500 miliona dolara godišnje izdvajanih za program protivraketne odbrane. Stoga je Kongres u budžetu za 2023. dodijelio Izraelu 3,8 milijardi dolara.

Garancija superiornosti

Godine 1977. Kongres je izradio nacrt odredbe u kojoj se navodi da “u skladu sa specifičnim povijesnim odnosom između Sjedinjenih Država i Izraela, prodaja američkog oružja bliskoistočnim zemljama ne bi trebala oslabiti moć odvraćanja Izraela niti potkopati vojnu ravnotežu na Bliskom istoku”.

Godine 1981. tadašnji američki državni sekretar Alexander Haig objasnio je Kongresu da je jedan od centralnih aspekata američke politike od Oktobarskog rata 1973. osiguravanje Izraela da održi kvalitetnu vojnu superiornost na Bliskom istoku.

Prema američkom konceptu, to znači da se “Izrael mora osloniti na bolju vojnu opremu i obuku, kako bi nadoknadio to što je teritorijalno i brojem stanovnika mnogo manji od većine svojih potencijalnih protivnika”.

Prema konceptu osiguravanja kvalitativne vojne superiornosti Izraela, Tel Aviv dobija naprednije oružje od drugih zemalja u regionu, a dozvoljeno mu je i dodavanje komponenti koje povećavaju sposobnosti sličnog oružja prodavanog zemljama regiona.

Naprimjer, Izrael je jedini na Bliskom istoku koji posjeduje avione F-35, jer je uz američka sredstva kupio 50 pomenutih, sa kojima može da gađa ciljeve – bez potrebe za dopunom goriva – u krugu koji uključuje Siriju , Irak, Liban, Jordan, najveći dio Egipta i Turske, te Saudijsku Arabiju.

Kada je administracija predsjednika Baracka Obame 2013. pristala prodati UAE naprednu verziju aviona F-16, tada je američki ministar odbrane Chuck Hagel najavio – zauzvrat – prodaju Tel Avivu naprednog KC-13 za dopunjavanje aviona gorivom, čineći Izrael drugom stranom zemljom kojoj je Washington pristao prodati taj avion nakon Japana, primjenjujući ovaj gore koncept.

Sporazum je stupio na snagu u augustu 2022. godine, a američka kompanija Boeing i Izrael potpisali su ugovor o kupovini četiri aviona KC-46A u vrijednosti od 927 miliona dolara koji će (Izraelu) biti isporučeni 2026. godine.

Budući da su se procedure koje se odnose na osiguranje kvalitativne vojne nadmoći Izraela vodile prema subjektivnim procjenama članova zajedničkih komiteta s obje strane, američki predstavnik Howard Berman je stremio kodifikaciji istih.

Nakon što je preuzeo poziciju predsjedavajućeg Komiteta za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD-a, brzo je ugradio klauzulu u Zakon o transferu pomorskih brodova iz 2008. (PL 110-429), koja propisuje da se procjena kvalitativne vojne superiornosti Izraela provodi svake 4 godine, i izmijenio Zakon o kontroli izvoza oružja Amerike kako bi se odredio njegov izvoz u bilo koju zemlju na Bliskom istoku, osiguravajući da takva prodaja negativno ne utiče na kvalitativnu vojnu superiornost Izraela.

Ostale pogodnosti

Godišnji grantovi američkog vojnog finansiranja predstavljaju približno 16 posto ukupnog izraelskog vojnog budžeta. To je doprinijelo transformaciji izraelske vojske u jednu od tehnički najnaprednijih armija.

Također je pomogao Tel Avivu da izgradi svoju lokalnu vojnu industriju, čime se svrstao na deseto mjesto u svijetu među najvećim izvoznicima oružja u periodu od 2018. do 2022. prema klasifikaciji Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), sa ukupnim izvozom od 11,3 milijarde dolara u 2021.

Naprimjer, od 2011. godine do početka 2023. godine, Sjedinjene Američke Države su Izraelu obezbijedile oko tri milijarde dolara za kupovinu baterija i projektila Iron Dome, a od 2006. godine obezbijedile su i oko 2,4 milijarde dolara za razvoj odbrambenog raketnog sistema “David's Sling” i 4,5 dolara milijardi za razvoj sistema “Arrow” za protivraketnu odbranu.

Ove milijarde pomogle su izraelskim kompanijama za proizvodnju oružja da finansiraju istraživanje, razvoj i proizvodnju, što je omogućilo kompanijama kao što su Israel Air Industries, Rafael i Elbit Systems da izvoze oko 70 posto svojih proizvoda, navodi se u knjizi The Israeli Defense Industry and American Security Assistance koju je izdao Institut za nacionalnu sigurnost Izrael, dok su Indija, Azerbejdžan i Vijetnam među tri najveća tržišta za izvoz izraelskog oružja.

Novi paket pomoći SAD od 14,3 milijarde dolara predstavlja nastavak politike Washingtona koja nastoji da osigura izraelsku vojnu superiornost u regionu, uprkos činjenici da Tel Aviv nije učestvovao u sukobima i ratovima protiv regularnih armija tokom posljednje polovine ovog vijeka, a njeni ratovi bili su ograničeni isključivo na grupe i organizacije.

Suprotno očekivanjima, ova ogromna pomoć nije omogućila izraelskoj vojsci da odbije napad koji su 7. oktobra ujutro izveli borci Al-Qassama na područje Gaze poluprimitivnim oružjem ograničenim na automatske puške, ručne bacače i lokalno proizvedene projektile, bez posjedovanja tenkova, aviona ili teške artiljerije.