Da svijet zna za njih: Roditelji Gaze djeci ispisuju imena na tijelima ako poginu

Dok su izraelske bombe grmjele i tresle svijet oko njih, Sara al-Khalidi i njeno četvero djece držali su se jedno uz drugo na podu svoje dnevne sobe u četvrti Tal al-Hawa, u gradu Gazi, drhteći od straha.

Eksplozije nisu prestajale cijelu noć, stvarajući, kako je Sara rekla, vatreni pojas na tom području.

“U tom sam trenutku mislila da će mi djeca poginuti, ako kuću pogodi jaka bomba, a niko ih neće moći identificirati”, rekla je 40-godišnjakinja. “Bojala sam se te ideje.”

Porodica je preživjela noć i narednog dana krenula na jug u Khan Younis kako bi odsjela u kući rođaka gdje su mislili da će biti sigurniji. Međutim, Sara je bila šokirana kada je vidjela kako članovi njene šire poriodice ispisuju imena svoje djece po njihovim tijelima.

Ta ideja ju je rasplakala i zabrinula se da će, ako učini isto, donijeti nesreću svojoj djeci. Ali nakon što je vidjela jednog od ljekara u bolnici al-Shifa kako ispisuje imena djece po njihovim tijelima, Sara se predomislila.

“Svijet bi trebao znati za ovu djecu koju je ubio Izrael jer to nisu brojevi, već imena, priče i snovi ubijeni od strane izraelske okupacije u Gazi”, rekla je.

Hiljade ubijenih

Tokom posljednje tri sedmice, izraelsko nemilosrdno bombardiranje opkoljenog Pojasa Gaze, jednog od najgušće naseljenih područja na svijetu, izazvalo je pokolj ogromnih razmjera. Ubijeno je više od 7.300 Palestinaca, uključujući oko 3.000 djece. Još 1.650 Palestinaca ostalo je zarobljeno ispod ruševina svojih domova i zgrada, od kojih su polovina djeca.

U petak navečer, Izrael je također prekinuo sve komunikacijske usluge u Gazi, što je izazvalo zabrinutost zbog mogućih ratnih zločina koji su izvršeni pod okriljem informacijskog mraka.

Ofanziva je započela nakon iznenadnog napada Hamasa 7. oktobra, kada su njegovi borci ubili 1.400 ljudi u južnom Izraelu nakon što su upali u vojne ispostave i gradove koji okružuju Pojas Gaze.

Osim što su nametnuli potpunu blokadu obalne enklave, u kojoj je nestalo goriva, čiste vode i struje, izraelski ratni avioni gađali su i kritičnu infrastrukturu. Više od 200.000 stambenih jedinica je djelimično ili potpuno uništeno.

Prema podacima UN-a, 1,4 miliona Palestinaca – više od polovine ukupnog stanovništva Gaze – interno je raseljeno, nakon teških bombardiranja uz upozorenja izraelske vojske onima koji žive u sjevernoj Gazi da pobjegnu na jug. Ipak, Palestinci kažu da nigdje nije sigurno, budući da su neselektivna bombardiranja ciljala cijeli pojas – ne samo sjever.

‘Bojimo se gubitka sve naše djece’

Ispisivanje imena djece na rukama ili nogama je pokušaj osiguranja mira porodici u slučaju da im djeca budu ubijena kako bi ih mogli pokopati u označene, a ne u masovne grobnice.

Neki su ljekari istakli da opekotine koje su vidjeli na tijelima ubijenih Palestinaca nisu slične onima koje su ranije vidjeli, što ukazuje da Izrael možda koristi međunarodno zabranjenu municiju. Ostala su tijela rastrgana u izraelskim zračnim napadima na njihove domove, što otežava preživjelim rođacima njihovu identifikaciju.

Children in the besieged Palestinian enclave of Gaza are having their names written on their arms to make their bodies easier to identify if they die in an Israeli attack. pic.twitter.com/xZyM02lthi

— Natalia Gabriella Dominica (@Natalia96058112) October 23, 2023

Ministarstvo zdravstva u Gazi, koje je objavilo izvještaj na 212 stranica sa imenima ubijenih Palestinaca, reklo je da postoji 200 tijela koja su unakažena do neprepoznatljivosti, pa ih je stoga nemoguće identificirati.

Mohammed Abu Odeh, stanovnik Gaze, rekao je kako vjeruje da Izrael, sa svojim preciznim oružjem, namjerno gađa djecu. Tokom ofanzive u maju 2021. poslao je dvoje svoje djece bratu i uzeo dvoje bratove djece, kako bi u slučaju da jedna od njihovih kuća bude na meti Izraela, ostao neko iz druge porodice.

“Bilo je to vrlo bolno iskustvo”, rekao je 27-godišnjak iz kampa Shati (Plaža). “Bojali smo se da ćemo izgubiti svu djecu.”

Bez odgovore na pitanja djece

Ovaj put, Abu Odeh je svoju djecu zadržao na okupu, ali im je ispisao imena na rukama i nogama.

“Kad me moja djeca pitaju zašto to radim, kažem im da je to zbog njihove sigurnosti i zaštite”, rekao je. “Može li iko na svijetu podnijeti pomisao kroz što prolaze naša djeca?”

Kao roditelja iscrpljujuće je pripremati se fizički i psihički za ono najgore što će se dogoditi, rekao je. Abu Odeh nema sve odgovore na pitanja koja mu djeca postavljaju, bilo da se radi o njihovim prijateljima koji su ubijeni ili o tome kako tijelo djeteta može izdržati snagu projektila.

“Ne znam što da im kažem”, rekao je. “Lažem im kako bi bili jaki. Kako da ih umirim kad se bojim ovog razornog rata koji nam otima sve drago i dragocjeno? Kako da im kažem da su njihova tijela vrlo jaka i da mogu prkositi projektilima?”

Kaže da djeca zaslužuju život u kojem neće morati biti zakopana pod ruševinama, a iznad njih zvuk bombardiranja. Također kaže da roditelji ne bi trebali živjeti kroz bolnu stvarnost pokušaja identificiranja tijela svoje djece, koja su na najstrašniji način unakažena izraelskim projektilima.

“Pisanje imena moje djece na njihovim tijelima je rješenje kako bi ih svijet upoznao”, rekao je.

‘Svi su meta’

Ova bolna praksa također je raširena u mnogim školama koje vode Ujedinjeni narodi, gdje se više od 629.000 Palestinaca sklonilo od bombardiranja. Prema riječima Salwe Khattab, koja se sa svojom porodici sada nalazi u jednoj takvoj školi, u Gazi nema sigurnog mjesta, čak ni u objektima kojima upravlja UNRWA, UN-ova agencija za palestinske izbjeglice.

“Ovaj rat cilja na sve”, rekla je. “Ovdje se ne osjećamo sigurnima. Pogledajte što je Izrael učinio školi u izbjegličkom kampu al-Maghazi… bombardirali su i ubili veliki broj raseljenih ljudi.”

Između srijede i četvrtka, agencija UN-a je rekla da su tri njene škole pretrpjele kolateralnu štetu zbog obližnjih izraelskih napada. Jedna prognana osoba je poginula, a 15 ih je lakše ranjeno.

Khattab je okupila svoje unuke i mlađu djecu u učionici u kojoj su boravili i ispisala im imena na rukama i nogama.

“Želim da ih svijet upozna, da se spominju njihova imena kao mučenika koje je Izrael ubio bez milosti”, rekla je.

Sami ispisali imena na svoja tijela

Khattab ne može podnijeti da vidi slike mrtve djece ili njihove ostatke i kaže da će posljedice svega ovoga biti mnogo teže podnijeti.

“Svaki dan plačem zbog onoga što proživljavamo zbog rata”, rekla je. “Nadam se da će to prestati i završiti. Što je previše, previše je.”

Mayar Abu Daqqa, koja je iz grada Abasan al-Kabira, istočno od Khan Younisa, rekla je da su ona i njeni kolege učenici napisali svoja imena na vlastita tijela.

Čak su i djeca koja su preživjela bombardiranje često “u stanju šoka i straha i ne mogu govoriti”, kaže 13-godišnjakinja. “Zato pišemo svoja imena da nas upoznate.”