Analiza: Šta će Izrael učiniti sa svojim mobiliziranim vojnicima?

Nakon prošlosedmičnih iznenadnih napada i neviđenog upada Hamasovih boraca, Izrael je službeno proglasio ratno stanje i pokrenuo ogromnu mobilizaciju.

Izvori javljaju da je pozvano 360.000 rezervista. Oni će dopuniti aktivne vojne snage od više od 150.000, dajući Izraelu pola miliona muškaraca i žena u uniformama.

Koja je svrha prikupljanja tako velike vojske i kako će se ona koristiti?

Tri funkcije, jedna snaga

U većini svjetskih vojski koje koriste rezerviste, trostruko povećanje broja vojnika obično bi trajalo nekoliko mjeseci, a ne sedmica. Izrael će to postići puno brže, najviše za nekoliko sedmica.

Ključni elementi koji omogućuju tako brzo gomilanje snaga su svijest stanovništva o potrebi aktivnog učestvovanja u odbrani, intenzivna obuka tokom služenja vojnog roka koja traje tri godine za muškarce i dvije za žene, perioda osvježenja znanja u aktivnoj rezervi od nekoliko sedmica svake godine, dobro planiranje, provjereno i dokazano u brojnim prošlim međunarodnim i unutrašnjim sukobima, te relativno mala teritorija sa malim udaljenostima između čak i najudaljenijih tačaka.

Rezervisti se mogu tako brzo javiti u svoje stanice ili kasarne da sistem često namjerno usporava stopu unosa kako bi mogao obraditi sve dolaske. Uprkos tome, gomilanje će biti brzo i može se pretpostaviti da će do nadolazećeg vikenda izraelska vojska imati barem polovinu deklariranih rezervista na dužnostima na zadanim mjestima.

Hoće li Gazu napasti pola miliona vojnika? Ne, o toj ideji sigurno nije ni razmišljala izraelska vrhovna komanda.

Svaka vojna sila treba određeni manevarski prostor i postavljanje više vojnika nego što je optimalno potrebno na bilo koju teritoriju ne povećava šanse za uspjeh, naprotiv, često može dovesti do haosa na bojnom polju.

Ali ako se neće koristiti za juriš na Gazu, zašto se truditi imati pola miliona naoružanih muškaraca i žena?

Zato što će morati osigurati tri glavne funkcije: ofanzivne snage, odbrambene snage i unutrašnje sigurnosne snage.

Ofanzivne snage bit će raspoređene na položajima s kojih mogu napasti Gazu i postići sve vojne ciljeve koje pred njih postavi izraelska komanda.

Veličina te snage odredit će se tačnom zadaćom koja nije poznata, a zasigurno je jedna od najstrože čuvanih izraelskih vojnih tajni. Ali također će biti određena, ili ograničena, veličinom potencijalnog bojnog polja: linija kontakta između Pojasa Gaze i Izraela duga je samo 51 km.

Konvencionalni vojni izračuni pokazuju da će bez obzira na konačni cilj snaga protiv Gaze, njihova brojnost biti ispod 100.000, možda samo polovina tog broja.

Glavna svrha druge strane, odbrambenih snaga, bit će djelovati kao sredstvo odvraćanja od mogućih napada preko njene četiri međunarodne granice.

Izrael najmanje brine granica s Jordanom, s kojim ima stabilne i gotovo prijateljske odnose. Linija koja označava južnu pustinjsku granicu s Egiptom malo je riskantnija zbog mogućnosti upada vojnih grupa sa Sinaja u pustinju Naqab (Negev).

Ali obje zemlje općenito žele poštivati sporazume potpisane s Izraelom i gotovo je sigurno da njihovi čelnici ne razmišljaju o pokretanju svoje vojske na Izrael.

Sljedeća u nizu briga je kopnena granica sa Sirijom preko demilitarizirane zone na Golanskoj visoravni.

Predsjednik Sirije Bashar al-Assad ima dovoljno sigurnosnih briga u svojoj problematičnoj i razorenoj zemlji bez upuštanja u bilo kakvu avanturu protiv Izraela, ali bilo koja od desetaka naoružanih frakcija u Siriji možda želi pridonijeti onome što oni vide kao palestinsku stvar.

Lako naoružane i slabo raspoređene trupe Ujedinjenih naroda koje drže demilitariziranu zonu (DMZ) ne bi mogle odgovarati namjenskim snagama, tako da Izrael mora pokriti i tu mogućnost.

Hezbollah najveća briga

Daleko najveća briga za izraelsko vodstvo su borci Hezbollaha s druge strane 120 km duge granice s Libanom. Šiitska milicija je borbama dokazana, čvrsta, vojno kompetentna, dobro opremljena i disciplinirana organizacija.

To je također jedina arapska borbena snaga, iako nije nacionalna vojska, koja je pobijedila Izrael na bojnom polju, prisilivši ga na povlačenje iz južnog Libana 2000. godine.

Hezbollah ima procijenjeni arsenal od više od 40.000 raketa koje mogu pogoditi mete duboko u Izraelu, desetke hiljada visoko motiviranih boraca i opremu koja može zadati snažan udarac.

Kao takav, Izrael će vjerovatno morati rasporediti značajne rezerve da se suoči s njim, rasporedivši ih u nekoliko slojeva kako bi spriječio bilo kakvo gadno iznenađenje na sjeveru.