Le Monde: Na Himalajima kineska vojska nemilosrdno otkida granicu
Indija i Kina se tamo bore oko nepriznate crte razgraničenja, nazvane “Linija stvarne kontrole” koju su povukle 1962. godine nakon munjevitog rata koji je završio porazom Indije.
U ovoj ledenoj pustinji na granici kineskog Tibeta, već dvije godine traje jedan od najtajnijih sukoba. U pitanju je rat iz kojeg jedva procuri bilo kakva informacija, a vodi se između dva azijska diva koji dijele gotovo 3.500 kilometara granice na Himalajima. Indija i Kina se tamo bore oko nepriznate crte razgraničenja, nazvane “Linija stvarne kontrole” koju su povukle 1962. godine nakon munjevitog rata koji je završio porazom Indije i kineskom aneksijom velikog dijela teritorije Ladakha, koji je postao “Aksai Chin”.
Ovako je francuski list Le Monde, u izvještaju Sophie Landrin, dopisnice iz New Delhija, sažeo povijest žestokog i kontinuiranog sukoba između dva azijska diva. Napominje da Peking i dalje jača svoje položaje tako što preuzima kontrolu nad dijelovima indijskih teritorija, dvije godine nakon incidenata na granici koji su se dogodili kada je kriza iznenada eksplodirala u proljeće 2020. godine. Jedan broj vojnika se sukobio, što je rezultiralo velikim brojem mrtvih na obje strane. Sada je više od 60 hiljada vojnika iz dvije vojske raspoređeno s obje strane linije kontrole.
Novinarka je opisala atmosferu u glavnom gradu regije Ladakha, za koju je rekla da živi u zaglušujućem ritmu vježbi koje izvode indijski borbeni avioni. Uske i krivudave ceste pretrpane su kolonama vojnih kamiona koji prevoze hranu i opremu na krajnjem sjeveru Indije, na Himalajima, na visinama većim od 5.500 metara.
Pregovori bez pomaka
Prema dopisnici, deset rundi diplomatskih pregovora i 16 vojnih rundi dovelo je do vrlo ograničenog povlačenja. Pregovori nisu napredovali jer se Kinezi odbijaju vratiti na situaciju prije 2020. godine, te redovno vrše provokacije. Kineski ratni avioni stacionirani u istočnom Ladakhu često lete u blizini Linije stvarne kontrole, kršeći zonu zabrane letenja od deset kilometara.
No, najopasnije je, smatra dopisnica, to što je kineska vojska izgradila brojnu infrastrukturu, ceste, bunkere, osmatračnice, uzletišta i vojarne, pa čak i izgradila mostove preko jezera Pangong, kako bi olakšala prolaz tenkova i drugih oklopnih vozila, kao potvrdile su indijske novine The Telegraph, citirajući izvještaj indijsko-tibetske granične policije koja nadzire Liniju stvarne kontrole.
“Kinezi su zauzeli više od 1000 kvadratnih kilometara teritorije na koju Indija polaže pravo u istočnom Ladakhu od maja 2020. godine. Indija nije u stanju zaustaviti kineski prodor”, kaže bivši oficir Sushant Singha. Osudio je “bojažljivost vlade Narendre Modija prema Pekingu, a njeno dvogodišnje poricanje sukoba je još alarmantnije”. Smatra da indijski premijer pod svaku cijenu pokušava sačuvati svoju reputaciju “snažnog čovjeka”.
Dopisnica je na kraju teksta navela stav Happymona Jacoba, profesora sa Univerziteta Jawaharlal-Nehfu, da Indija mora pod hitno izvući lekcije iz situacije u Tajvanu i “formulirati crvene linije i suverena stajališta na nedvosmislen način”. Smatra da Indija mora jasno ukazati na prijetnju iz Kine i izvore prijetnji. Također, Indija mora priznati upad kineske vojske na njenu teritoriju 2020. i njenu okupaciju duž linije kontrole, jer prikrivanje stvarnosti i suzdržavanje od toga da se Kina nazove agresorom ne pomaže u mobiliziranju međunarodne zajednice.