NYT: To je ono što Turska želi od Finske i Švedske da pristane na njihov ulazak u NATO
Većina zahtjeva Turske odnosi se na Švedsku i njeno dugogodišnje suosjećanje prema kurdskim izbjeglicama i kurdskoj želji za autonomiju, piše ‘New York Times’.
Analiza koju je objavio list New York Times govori o tome šta Turska želi od Finske i Švedske prije nego što pristane na njihovo pridruživanje Sjevernoatlantskom savezu (NATO).
Steven Erlanger, glavni diplomatski dopisnik lista za Evropu, rekao je da su Finska i Švedska prošle godine u maju podnijele zahtjev za pridruživanje NATO-u, zbog ruskog rata protiv Ukrajine. Očekivale su brz i nesmetan ulazak u savez. Umjesto toga, očekivanja da će im biti iskazana dobrodošlica u savez izblijedjela su nakon što je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan odustao od svojih prijašnjih obećanja da im neće stavljati prepreke na put. Glavni glasnogovornik turskog predsjednika za vanjsku politiku Ibrahim Kalin rekao je da ne postoji raspored za njihovo prihvatanje, te je čak govorio o kašnjenju od godinu dana.
Finska je posebno frustrirana, svjesna dužine svoje granice s Rusijom od 830 milja (1335 kilometara), istaknuo je dopisnik New York Timesa.
List je skrenuo pažnju na brojne Erdoganove zahtjeve, od kojih se većina fokusira na nacionalna pitanja koja utječu na domaću scenu, kao što su kurdski separatizam, terorizam i izručenje nekih sljedbenika prognanog opozicionog čelnika Fethullaha Gulena, koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Erdogan optužuje Gulena da je upravljao neuspjelim pokušajem državnog udara u Turskoj 2016.
Važnost kurdskog pitanja u Turskoj
Turska želi da Finska i Švedska ojačaju svoje antiterorističke zakone, da izruče određene ljude, među kojima su brojni kurdski novinari, te ukidanje neslužbene zabrane prodaje oružja Turskoj, koja je uvedena nakon turske vojne intervencije u sjevernoj Siriji 2019. godine, pojašnjava list.
New York Times dodaje da se većina tih zahtjeva odnosi na Švedsku i njeno dugogodišnje suosjećanje prema kurdskim izbjeglicama i kurdskoj želji za autonomiju, koju Ankara vidi kao prijetnju svom suverenitetu.
Dok Zapad osuđuje Kurdistansku radničku partiju (PKK), u velikoj mjeri se oslanja na ogranak sirijskih Kurda u borbi protiv Islamske države Irak i Levant (ISIL).
Erlanger je svoju analizu zaključio riječima da Erdogana čekaju predsjednički izbori u junu 2023. godine, a njegova popularnost opada s padom turske ekonomije. Stoga je kurdsko pitanje važno u Turskoj, jer je to pitanje koje rasplamsava osjećaje turskog nacionalizma.