Kenijski pisac: Može li se biti Afrikanac i Francuz?
Patrick Gathara postavlja ovo pitanje govoreći o rasističkim raspravama krajnje desničarskog zastupnika u francuskoj Narodnoj skupštini prije više od sedmicu dana.

Patrick Gathara, konsultant za komunikacije, pisac i svjetski nagrađivani politički karikaturista nastanjen u Nairobiju, kaže da rasprava o rasizmu u Francuskoj otkriva mnogo o kolonijalnim idejama o identitetu između ljevice i desnice u toj zemlji.
U članku koji je objavila Al Jazeera English, Gathara pita: ”Može li se biti Afrikanac i Francuz u isto vrijeme?”.
Autor teksta postavlja ovo pitanje govoreći o rasističkim raspravama krajnje desničarskog zastupnika u francuskoj Narodnoj skupštini (Parlamentu) prije više od sedmicu dana.
Carlos Martens Bilongo, predstavnik stranke ”Nepokorna Francuska” (ljevica), pitao je vladu o brodu s migrantima koji je zapeo u vodama Sredozemnog mora, kada ga je zastupnik krajnje desnice Gregoire de Fournas prekinuo riječima koje su sadržavale rasističke uvrede, rekavši: “Trebali bi se vratiti u Afriku.”
Uslijedile su burne reakcije političkih krugova, jer su mnogi mislili da je komentar bio upućen samom Bilongu, koji je tamnoput, budući da se zamjenice “on” i “oni” izgovaraju na isti način na francuskom.
Narodna skupština je odobrila da se Gregoire de Fournas, zastupnik Stranke nacionalnog okupljanja, koju vodi Marine Le Pen, suspendira na 15 dana i da mu se oduzme polovica plaće na dva mjeseca, uprkos njegovim protestima da je mislio na ljude na brodu, a ne na samog Bilonga.
Neznanje i rasizam
Međutim, Gathara smatra, kako navodi u svom članku, da je de Fournasu lako zabraniti ulazak u parlament, kao samo još jednoj “rasističkoj neznalici iz francuske krajnje desnice, što možda i jeste”.
Možda postoji više zajedničkog između de Fournasa i liberalnih političara koji brane Bilonga, a možda čak i samog Bilonga, nego što žele priznati. Zamjenice, poput “on” i “oni”, nisu bile jedina stvar koja je mogla iskriviti istinu i pobrkati stvari, stoji u članku.
Čini se da su se pobrkali i pojmovi “afrički” i “crni”, kaže Gathara, koji dodaje da je jasno da ono što je mislio de Fournas u svojoj izjavi ne bi bilo upitno da Bilongo nije crnac.
Niko nije pomislio, stoji u članku, da bi očajni migranti, koji pokušavaju doći do Evrope, mogli biti išta drugo osim Afrikanaca.
Utapanje
Implicitno prihvaćajući hipotezu de Fournasa o identitetu kao individualnom i isključivom, odnosno da Francuzi ne mogu biti Afrikanci, liberali unutar i izvan francuskog parlamenta nesvjesno potvrđuju ideju da je Francuz ogrezao u kolonijalnim stavovima koji integraciju u društvo smatraju ”činom civiliziranja”.
Također se čini, kaže Gathari u članku, da ovi liberali usvajaju kolonijalnu percepciju ljudi s afričkog kontinenta kao osoba koje imaju “krute i sveobuhvatne” identitete.
Svijet oblikovan kolonijalizmom s obje strane Sredozemlja i šire postao je definiran strogom evropskom logikom “mi protiv njih”.
Gathara nastavlja da je identitet postao preokupacija i ljevice i desnice u Evropi, a ta opsesija se pojavila kao rezultat povećanja stope useljavanja na njihov kontinent.
Možda je ironično, prema mišljenju savjetnika za komunikacije u svom članku, da sva buka koja se podigla u francuskom parlamentu nije ništa više od ”velike galame” ni oko čega u doslovnom smislu te riječi.