Nakon povlačenja iz Afganistana: Zatvara li Zapad stranicu vojnog interveniranja?

Izlaskom Sjedinjenih Američkih Država i zapadnih zemalja iz Afganistana zatvoreno je poglavlje pisano 20 godina pod naslovom ”Vojna intervencija za rušenje postojećih režima i njihova zamjena drugim”. Čim posljednji američki i britanski vojnik napusti Afganistan, širom će se otvoriti vrata pred brojnim pitanjima u Washingtonu i Londonu. Znači li to da je ovo posljednji povratak vojne misije iz dugotrajne borbene operacije?

Pripreme za ovu fazu počele su prije mnogo godina. Zapadne zemlje više ne interveniraju uz upotrebu vojne sile u rušenju postojećeg političkog režima. O tome je govorila i bivša britanska premijerka Theresa May 2017. godine, kada je rekla: “Gotovo je doba vojne intervencije u državama.”

Era konvencionalnih ratova je završena

Što se tiče sadašnjeg američkog ministra odbrane Lloyda Austina naglasio je, u svom prvom obraćanju nakon početka bezuvjetnog povlačenja SAD-a iz Afganistana, da su “konvencionalni ratovi iscrpili Ministarstvo odbrane i da je njihova era završena”.

Hoće li lekcija iz Afganistana staviti tačku na vojno interveniranje Zapada u drugim zemljama radi promjene njihovih režima?

Muthanna Abdullah, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Londonu, pravi razliku između dvije faze.

Prva faza je privremena, kada su SAD i Zapad generalno bili primorani povući se i usredotočiti na unutrašnja dešavanja, posebno u vrijeme pandemije korona virusa i sve većeg utjecaja krajnje desnice.

Što se tiče druge ”strateške” faze, ona se, prema profesoru Abdullahu, zasniva na formiranju uvjerenja kod Amerikanaca da ”ne moraju lično intervenirati kako bi riješili regionalne probleme, već da se oslone na regionalne sile prilikom rješavanja neriješenih pitanja”.

Odavde razumijemo francuske poteze na Bliskom istoku i britansko djelovanje u odnosu prema Rusiji.

Tri regionalne sile: Turska, Izrael i Iran

Govoreći za Al Jazeeru, stručnjak za međunarodne odnose odbacio je mogućnost ponovnog pribjegavanja vojnim operacijama slično onima koje su se vodile u Afganistanu ili Iraku, nakon što se Zapad uvjerio da Bliski istok ima “tri regionalne sile: Tursku, Izrael i Iran, koje će biti osovine Zapada na ovom području”.

Očekuje se da će svaka buduća vojna intervencija biti ograničena na američku podršku tehničkim i logističkim sredstvima, a “što se tiče realizacije na terenu, to će rješavati druge zemlje”.

Profesor na Univerzitetu u Londonu svoje uvjerenje temelji na tome da ni SAD ni Zapad neće poduzeti nikakvu direktnu vojnu intervenciju za svrgavanje bilo kojeg režima, jer se američki predsjednik Joe Biden, “po svojoj prirodi”, protivi bilo kakvoj vojnoj intervenciji.

Čak i kada je bio zamjenik bivšeg predsjednika SAD-a Baracka Obame usprotivio se povećanju broja vojnika u Afganistanu i opirao se zapadnim pritiscima da produži rok evakuacije sa aerodroma u Kabulu, pokazujući želju da zadrži svoj diplomatski pristup.

Trenutna dešavanja u Afganistanu nisu ništa drugo nego zatvaranje stranice “perioda dvojca George W. Bush – Tony Blair”, kaže Gilbert Achcar, profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu za orijentalne i afričke studije u Londonu.

Neuspješne avanture u Afganistanu i Iraku

“Zapad sada uništava naslijeđe tog razdoblja, nakon što se avantura u Iraku i Afganistanu pokazala kao neuspješna”, kazao je.

Achcar za Al Jazeeru kaže da su “George W. Bush, a s njim i Tony Blair i neokonzervativci, vjerovali da narodi samo čekaju da ih američke vojske oslobode njihovih režima, a to je nesuvislo razmišljanje”.

Profesor međunarodnih odnosa dodaje da je završena faza vojne intervencije, okupacije i postavljanja režima skrojenih po mjerama Washingtona.

Washington je prešao na novu fazu još od vremena Obame, a to je izvođenje zračnih napada i specijalnih operacija na svoje protivnike, bez uplitanja ili slanja vojnika na teren.

Vezano za ono što se dogodilo u Afganistanu, sagovornik smatra da su Amerikanci bili suočeni s dvije mogućnosti: eskalacija slanjem više vojnika ili povlačenje i pregovaranje s talibanima i dobijanje garancija kako se Afganistan ne bi pretvorio u platformu za napad na američke interese.

Prevagnula je druga opcija.

Brzi kolaps iračke vojske pred ISIL-om

Achcar je odbio usporedbu onoga što se dogodilo u Afganistanu s dešavanjima u Vijetnamu, “jer je brzi raspad afganistanske vojske pokazao neuspjeh vanjskih snaga u uspostavljanju vojski, što nas je podsjetilo na brz kolaps iračke vojske u Mosulu pred Islamskom državom Irak i Levant [ISIL]”.

“Rat protiv ISIL-a u Siriji i Iraku naučio je Amerikance lekciju, a to je osigurati zračnu podršku i prepustiti drugima zadatak borbe na terenu.”

Ameer al-Nemrat, šef Odsjeka za kibernetičku sigurnost Univerziteta u Istočnom Londonu, polazi od prirode napada koje je SAD izveo u Afganistanu na pripadnike ISIL-a.

Naglašava da će nove metode “biti učinkovitije i jeftinije za američku vojsku, jer možemo vidjeti kako su lansirane neeksplozivne rakete i bespilotne letjelice bez iskrcavanja bilo kojeg vojnika na zemlju”.

Nemrat je naglasio da se Amerika uvjerila u to da su konvencionalni ratovi prevaziđeni.

Sada razmišlja o novim načinima intervencije u netradicionalnim oblicima, nakon što je postavila tehnološke temelje koji će joj pomoći da prati sve što se događa u Afganistanu i izvede precizne napade na ciljeve koje želi.

Amerika će čuvati resurse u Afganistanu

Sagovornik je skrenuo pažnju na novi rat između velikih sila, “a to je borba za sirovine koji se koriste u čipovima i elektroničkim uređajima”.

“Afganistan je jedna od zemalja bogatih tim mineralima i zato će Amerika čuvati ove resurse.”

Stručnjak za digitalne ratove očekuje da će Amerika imati sposobnost kontrole na indirektan način.

“Vitalnim objektima u bilo kojoj zemlji potrebna je visoka tehnologija, a nju osiguravaju Amerika ili Kina. Zbog potrebe za tehnološkom ekspertizom, svaka zemlja gubi suverenitet nad svojim vitalnim objektima”, smatra Nemrat.