‘Guardian’: I sraman odnos medija odgovoran je za haos u Afganistanu

Britanski novinar George Monbiot žestoko je osuo po zapadnim medijima zbog njihovog izvještavanja o ratu u Afganistanu, okrivivši ih za “haos” koji je zadesio tu južnoazijsku državu.

Monbiot je napisao članak u britanskim novinama The Guardian u sarkastičnom tonu, u kojem je rekao da se krivica za “katastrofu” u Afganistanu prebacuje na sve osim na one koji su je počeli.

Istina je, kaže autor, da je američki predsjednik Joe Biden “pogriješio” kada je na tako haotičan način odjurio iz Afganistana.

Istina je i da britanski premijer Boris Johnson i njegov ministar vanjskih poslova Dominic Raab “nisu uspjeli poduzeti odgovarajuće i pravovremene mjere za evakuaciju ljudi u opasnosti“.

A životi i prava afganistanskog naroda?

Međutim, u zapadnim medijima postoji “mahnita odlučnost” da se pobrinu da se ništa od krivice ne pripiše onima koji su počeli ovaj otvoreni rat, bez realnih ciljeva ili izlaznog plana, a zatim su ga vodili bez brige za živote i prava afganistanskog naroda.

Monbiot je posebno spomenuo bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha, bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira i njihove pratnje.

Blairove izjave kojima želi skinuti odgovornost sa sebe za početak rata u Afganistanu i prebaciti krivicu za to na Bidena nedavno su postale vijesti na naslovnicama velikih novina, dok su oni koji su se protivili ovom “katastrofalnom” ratu prije 20 godina i dalje odsutni u većini medija, napisao je Monbiot.

Jer bi se priznavanjem grešaka ljudi koji su učestvovali u ovom ratu, smatra autor, razotkrila uloga medija u huškanju na njega.

Autor naglašava da bi bilo kakvo pravedno pozivanje na odgovornost za nepravde počinjene u Afganistanu, Iraku i drugim zemljama razorenim ratom protiv terorizma trebalo uključivati i “katastrofalan” učinak medija.

“Navijanje za rat u Afganistanu bilo je gotovo sveopće, a neslaganje se tretiralo kao nepodnošljivo”, napisao je.

Monbiot je naveo takve primjere u pojedinim britanskim novinama.

Bombardiranje ureda Al Jazeere u Kabulu

Telegraph je, naprimjer, pozvao svoje čitatelje da se raduju i vesele kada su snage Sjeverne alijanse zauzele Kabul, koje su mučile i kastrirale svoje zatvorenike te silovale žene i djecu.

Što se tiče lista The Sun, on je objavio uvodnik na dvije stranice pod naslovom “Sramota izdajnika: pogrešno, pogrešno, pogrešno… koje budale su rekle da su se saveznici suočili s katastrofom”.

U Guardianu je novinar Christopher Hitchens napisao kako je očito da je poraz (međunarodne koalicije) nemoguć te da će “talibani uskoro postati prošlost”.

Monbiot piše da su svi koje poznaje u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, a koje su mediji u obje zemlje napali zbog protivljenja ratu, primili prijetnje smrću.

Dodaje da je Federalni istražni biro (FBI) označio mirovne aktiviste, poput antiratnog pokreta Žene u crnom, kao “potencijalne teroriste“.

Istakao je da je bivši američki ministar odbrane Colin Powell nastojao nametnuti cenzuru Al Jazeeri, koju autor članka opisuje kao jednu od rijetkih medijskih agencija koja se uvijek protivila srljanju u rat.

Međutim, nakon što Powell nije uspio u svojim nastojanjima, SAD je bombardirao ured Al Jazeere u Kabulu.

Pa zašto su toliki mediji “željni krvi“?

‘Katastrofalna avantura’ ili ‘patriotska dužnost’

Zašto toliko vole bombe i metke, a tako malo diplomatiju?

Na ova pitanja autor odgovara da nasilje privlači pažnju, jer postoji žeđ za krvlju.

U Velikoj Britaniji postoji još jedan faktor, a to je kontinuirani neuspjeh “prihvatanja naše kolonijalne prošlosti”.

Vijekovima su državni interesi bili pomiješani s interesima bogatih, dok su interesi bogatih u velikoj mjeri zavisili od kolonijalnog plijena i vojnih avantura koje su ga pružale.

Monbiot zaključuje da je podrška raspirivanju ratova u inostranstvu, koliko god to bila “katastrofalna” avantura, postala “patriotska dužnost”.