WP: Ne možemo oblikovati druge zemlje po svojoj slici
Kathleen Parker u članku za ‘Washington Post’ piše da je teško uhvatiti u jednom kadru slike američke arogancije, nesposobnosti i izdaje.
Slike povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz Afganistana i slike objavljene desetljećima ranije o zvjerstvima u Vijetnamskom ratu trebale su uvjeriti SAD da ne može i ne bi trebao pokušavati oblikovati druge zemlje po svojoj slici, navodi se u članku objavljenom u američkom listu Washington Post.
Uzastopne američke administracije trebale su, još od pokretanja invazije na Afganistan, očekivati da će na kraju doživjeti neuspjeh, jer je Afganistan, historijski posmatrano, mjesto u kojem su i druge države podbacile.
Trebale su zaključiti da ih bombardiranje i ubijanje talibanskih pripadnika neće natjerati da zavole SAD ili demokratska načela te države.
Laganje američkom narodu
Ove administracije su trebale predvidjeti da će doći do kolapsa vlade i vojske, koje podržavaju autsajderi, pred žešćim, unutarnjim neprijateljima, napisala je Kathleen Parker u članku.
Istakla je da je Amerika u Afganistanu učinila isto ono što je ranije učinila u Vijetnamu, rekavši da američko učešće u Afganistanu nije bilo samo loša procjena ili nesposobnost, već namjerna i proračunata odluka da se laže američkom narodu i pusti da njihovi očevi i sinovi umru nizašto.
Kathleen Parker u članku nastavlja da je teško uhvatiti u jednom kadru slike američke arogancije, nesposobnosti i izdaje.
No, fatalni pad slijepog putnika iz aviona, roditelj koji je žrtvovao svoju bebu i predao je strancu te gomila koja se penje da stane na izlaznu rampu na aerodromu u Kabulu slike su djelovanja naše zemlje, napisala je.
Katalog velikih grešaka
Ove slike će će sada pridružiti onima iz Vijetnamskog rata, gdje je i slika djevojčice koja trči gola nakon napada napalmom, u katalogu fotografija koje bi trebale podsjetiti Ameriku na njene velike greške u svijetu.
“Nadajmo se da smo ovaj put naučili lekciju”, upozorila je.
Na kraju članka je zaključila da ove slike i snimci bilježe očaj, nadu, strah, hrabrost, agoniju, a prečesto i smrt.
“Bili smo dirnuti, tužni, zgroženi i ljuti, čak i kad smo osjećali vlastitu nemoć usred udaljenog haosa. Nismo imuni na patnje drugih, ali osjećati tuđu bol riječima zasigurno je slaba utjeha za prestravljene ljude.”