Krvni test kao tračak nade za ljude koji pate od depresije

Test krvi uz upotrebu RNK markera ponudit će novu nadu ljudima sa poremećajima raspoloženja kao što je depresija, što bi moglo donijeti značajan napredak u dijagnozi stanja mentalnog zdravlja.

Ekipa sa Škole medicine Univerziteta u Indiani u SAD-u predstavila je test krvi u aprilu, tvrdeći da se radi o prvom ikada biološkom odgovoru na polju dijagnostike poremećaja raspoloženja u psihijatriji.

„Naša studija pokazuje da je moguće imati test krvi za depresiju i bipolarni poremećaj koji može imati klinički značaj, koji može razlikovati to dvoje i omogućiti ljudima adekvatne lijekove”, rekao je Alexander Niculescu, psihijatar i genetičar koji je vodio istraživanje.

“Zahvaljujući tome, izbjeći ćemo godine pokušaja i grešaka, hospitalizacija i nuspojava. Budući da su to vrlo česti poremećaji, mislimo da možemo učiniti mnogo dobrog s ovim i drugim testovima, kao i aplikacijama koje smo razvili“, dodao je.

Studija se bavila biološkom osnovom poremećaja raspoloženja, razvijajući alat za razlikovanje koje vrste poremećaja osoba ima – depresiju ili bipolarni poremećaj.

Kako bi razvio test, Niculescuov tim oslanjao se na 15 godina prethodnog istraživanja o tome kako se psihijatrija povezuje s biomarkerima gena u krvi – mjerljivim pokazateljima biološkog stanja u obliku RNK, DNK, proteina ili drugih molekula.

Identifikacija markera

Svaki sistem u tijelu – mozak, nervni sistem, imuni sistem – ima zajednički razvojni put, tvrdi Niculescu.

„Naprimjer, kada ste u stresu ili u depresiji, postoje psiho-neurološki mehanizmi, hormoni i ostale tvari koje se oslobađaju i utječu na vašu krv i imunološki sistem”, rekao je za Al Jazeeru.

Suprotno tome, imunološka aktivacija ili upala utjecala bi na mozak.

U prvoj fazi studuje, ekipa je identificirala i sastavila listu biomarkera RNK koji bi mogli pratiti stanja raspoloženja tokom određenog vremenskog razdoblja. Nakon što su ih potvrdili u grupi ispitanika s klinički teškom depresijom i teškom manijom, izdvojili su 26 biomarkera, koje su daljnjim testiranjem sveli na 12.

S tim otkrićima, liječnici bi mogli slati pacijente u laboratorij na krvne pretrage kako bi ukazali na uzroke njihovih simptoma, baš kao i za fizičku bolest, kaže dr. Niculescu.

Biomarkeri bi također mogli pomoći u liječenju, jer je na neke od njih utjecali selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), klasa antidepresiva. U prethodnom radu su identificirana tri druga na koje utječe litijev karbonat – stabilizator raspoloženja koji se koristi u liječenju bipolarnog poremećaja.

„U zavisnosti od toga koji se od tih biomarkera kod pacijenta promijene, imamo listu lijekova, poredanih prema tome koliko se dobro slažu sa biološkim profilom pacijenta“, rekao je Niculescu.

Testovi krvi koje su razvili dr. Niculescu i njegov tim sada su dostupni kao CLIA ljekarski testovi po narudžbi, preko kompanije koju su osnovali Niculescu i drugi stručnjaci na tom području. CLIA je skup standarda američke vlade za laboratorije koji testiraju ljudske uzorke za procjenu zdravlja ili dijagnostiku, prevenciju ili liječenje bolesti.

No, prema Alexanderu Talkovskom sa Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (NIMH), potrebno je uraditi još istraživanja.

‘Poremećaji su pojedinačni’

Profesor Ian Hickie, jedan od direktora za zdravstvo i politiku u Centru za mozak i um Univerziteta u Sydneyu tvrdi da je pronalaženje jednog algoritma koji se primjenjuje na sve pacijente s poremećajem raspoloženja malo vjerovatno, jer su poremećaji pojedinačni.

Njegov tim radije povezuje fiziologiju i biologiju sa simptomima pojedinih ljudi, a ne s njihovom kategorijom bolesti.

„Koji su sistemi zapravo poremećeni? Kako su zastupljeni? Koji su markeri koje možete otkriti?”, zapitao je. “A [onda,] koja je kombinacija bioloških i drugih tretmana koja ispravlja situaciju… i onda vas održava dobro?”.

Psihijatrica iz Sydneyja Donia Kumar tvrdi da se bipolarni poremećaj često prvo manifestuje kao depresija, te da poslije toga slijede simptomi manije.

Saradnica u istraživanju Katrin Inci vjeruje da joj je rana dijagnoza bipolarnog poremećaja mogla spasiti ne samo godine nerazriješene patnje, već i težinu do koje su njezine epizode eskalirale nakon dijagnoze.

Kada joj je bilo 13 godina, dijagnosticirana joj je depresija i dobila je Zoloft, antidepresiv koji je poznat po izazivanju manije kod bipolarnih pacijenata.

‘Važan korak’

„To me bacilo u epizode manije koje su trajale dok nisam napunila 19 godina, kada sam prvi put hospitalizirana“, kaže.

Kada je konačno dobila tačnu dijagnozu, počela je sa novim lijekovima koje je uzimala deset godina, prolazila kroz bipolarna stanja i tražila put do zdravlja.

Tvrdi da njena bolest, da je otkrivena dok joj je bilo 13 godina, ne bi postala tako teška.

Kako sada stvari stoje, kaže Talkovsky, pred studijom dr. Niculescua je dug put do pomicanja psihijatrijskih istraživanja naprijed.

“Ono što oni rade predstavlja prilično važan korak u našoj sposobnosti da stvorimo objektivne markere mentalne bolesti”, rekao je.

Iako je studija još uvijek u početnoj fazi, s daljnjim istraživanjem, krvni test mogao bi postati značajan dio psihijatrijskog dijagnostičkog alata, te donijeti jasniju dijagnostiku i potencijalno promijeniti milione života nabolje.