Žene ne mogu zaboraviti proživljeno u zatvorima Assadovog režima

Žene koje su boravile u zatvorima režima sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada ne mogu zaboraviti ono što su proživjele ili čemu su svjedočile.

Sastanku u Istanbulu, održanom u cilju ukazivanja na stanje žena i maloljetnika u sirijskim zatvorima, a koji su podržale brojne nevladine organizacije iz Turske i drugih zemalja, prisustvovale su i žene koje su provele određeno vrijeme u zatvorima Assadovog režima.

Žene koje su uhapsili pripadnici režima sirijskog predsjednika o proživljenom i viđenom govorile su za agenciju Anadolija.

Jedna je od njih i Lula Halilaga, koja je u zatvoru provela tri godine.

Rekla je da je 2013. provela kraće vrijeme u pritvoru da bi, nakon što je oslobođena, bili uhapšeni ona i njen suprug.

Psihičko i fizičko zlostavljanje

Dodala je da je u pritvoru bila u Halepu, a onda je prebačena u zatvor Adra u Damasku.

“Tamo sam ostala gotovo godinu. Nakon toga je došla informacija da me traže iz Političkog ureda. Prebacili su me u zatvor u kojem su smješteni Palestinci. Bilo je to mjesto u kojem su politički zatvorenici. Tu sam boravila neko vrijeme da bi me ponovo vratili u Adru, gdje sam ostala duže od godine. Nekako sam saznala da su mi i supruga tu prebacili”, rekla je Halilaga.

Također je rekla da su vojnici režimske vojske na njima svakodnevno primjenjivali razne metode mučenja i da su podvrgavani psihičkom i fizičkom zlostavljanju.

“Rekli su mi da mi je i suprug uhapšen i nekako smo se uspjeli vidjeti. Kad sam ga ugledala, nisam ga mogla prepoznati. Bio je u veoma lošem stanju. Prijetili su mu da će me zlostavljati kako bi progovorio. Dva sata dnevno bivali smo podvrgnuti torturi. Udarali su nas, a kad bismo se onesvijestili, koristili su elektrošokove. Kasnije su nas vodili u ćelije i čekali da dođemo sebi. Svakog dana bilo je tako”, rekla je Halilaga.

Dalje kaže da su nju nastavili mučiti, a njenog supruga primoravali da svjedoči tome.

“Nije više mogao izdržati. Iz pogleda sam shvatila da će umrijeti tog dana. Dan kasnije javili su mi da je umro”, kazala je Halilaga.

Rekla je i da su žrtve mučenja bili djeca, žene, muškarci, mladi i stari.

Mučili i djecu, da majke progovore

“Kad su mučili nekoga, odvodili bi ga na mjesto gdje ima mnogo ljudi. Tu su je bilo djece, starijih žena i muškaraca. Pred našim očima razodijevali su muškarce i mučili ih. Čak smo svjedočili stradanju nekolicine njih. Kad su završavali s njima, red je dolazio na nas. Mučili su djecu mlađu od 12 godina kako bi natjerali njihove majke da progovore”, rekla je Halilaga.

Dodala je da je u pritvoru provela tri godine, nakon čega ju je sud osudio na šest godina zatvora.

“Ali, ako predložite novac u Siriji, možete biti oslobođeni. Moja porodica predložila je veliku svotu novca, koja je prihvaćena, i ja sam oslobođena. Nedugo nakon toga došli su ljudi iz policije i tražili još novca ili ću u protivnom odslužiti kaznu. Iste noći pobjegla sam odatle, izbjegla sam u Tursku. Nisam mogla povesti jedno dijete sa sobom jer je bilo kod svekrve, koja je živjela na području pod kontrolom režima. Povela sam ostalo troje djece”, rekla je Halilaga.

Dodala je da je ona jedna od rijetkih ljudi koji su uspjeli izaći iz zatvora.

Tvrdi da u zatvorima još ima djece, žena i muškaraca koji su žrtve mučenja.

Sličnu sudbinu doživjela je i Muna Kousha, koja sa suprugom i troje djece živi u Turskoj.

Ona je nedaleko od turske granice uhapšena 10. augusta 2011.

“Razlog zbog kojeg je porodica optužena bila je naša želja za slobodom. Zato smo uhapšeni. Nakon što smo uhapšeni u Halepu, podvrgnuti smo mučenjima. Pozlilo mi je zbog mučenja koje sam gledala u prvoj sedmici od hapšenja, a onda sam prebačena u bolnicu. Nakon liječenja odvedena sam u zatvor u Homsu. Kasnije su me izveli pred Vojni sud u Homsu i ponovo vratili u Halep. Iz Halepa sam poslana pred sud u Idlibu. Četiri mjeseca provela sam u pritvoru. Kasnije je moja porodica platila određen iznos novca da bih bila oslobođena”, rekla je Kousha, koja je potom, sa suprugom i djecom, izbjegla u Tursku.

Demonstracije za oslobađanje zatvorenika

Zahvalila je turskim vlastima na svemu što su uradile i rade za sirijske izbjeglice.

Podsjetila je i na Međunarodni konvoj savjesti, čiji je cilj ukazati na stanje u kojem su i uputiti zahtjev za njihovo oslobađanje, a koji je prošle godine krenuo iz Istanbula prema Hatayu.

“Na granici smo organizirali demonstracije. Postigli smo dobre rezultate. Naš je cilj pomoći u što skorijem oslobađanju zatvorenika. Žene bivaju silovane”, upozorila je.

Anna Stamou, iz Odjela za odnose s javnošću Asocijacije muslimana u Grčkoj, koja je u Tursku doputovala kako bi pružila podršku Pokretu savjesti, ukazala je na važnost organiziranja demonstracija i poziva na oslobađanje žena i djece.

“Sirijskim ženama potpuno je oduzet glas. Ako mi podignemo svoj glas za njih, i one će doći u situaciju da same govore za sebe. Turska igra važnu ulogu u Siriji, pruža utočište sirijskim izbjeglicama i to radi uprkos ekonomskim problemima u zemlji”, rekla je Stamou.

Osvrnula se i na položaj izbjeglica iz Sirije u Grčkoj.

“Trenutno je u Grčkoj približno 70.000 izbjeglica. Većina njih potječe iz Sirije. Zbog ekonomske situacije u kojoj je Grčka, Sirijci i druge izbjeglice nemaju namjeru tu ostati. Grčka je samo most prema zemljama u koje žele otići. S problemima se suočavaju i sirijske izbjeglice koje ostaju u kampovima i koje ostaju u gradovima. Njihovo stanje nije baš najbolje”, rekla je Stamou.

Izvor: Agencije