Težak oporavak djece od ‘puta smrti’

Hiljade izbjeglica i dalje riskiraju živote, krećući na neizvjestan put preko mora. Reporterka Al Jazeere Hoda Abdel-Hamid je provela dan na grčkom otoku Samosu s djecom koja pokušavaju prevladati traume nakon putovanja nazvanog “put smrti”.

Prskanje vodom, cika i dječiji smijeh ljetne dane čini zabavnim. Ali djeca na otoku Samosu su preživjela teške traume i plivanje im teško pada.

Riječ je o izbjeglicama koje se igraju nakon sata plivanja, koje je, za neke od njih, i dalje veliki izazov.

Psiholozi kažu da to pokazuje svu dubinu traume.

Jomana Abu Oxa iz organizacije Humanity Crew je kazala: “Bilo je to šokantno iskustvo koje oni ne mogu objasniti. Bili su u tami, s ljudima koji su vikali, valovi su udarali o brod, a voda ulazila u plovilo. Mislili su da će umrijeti. Sada pokušavamo pobijediti to traumatično iskustvo u vezi s morem i učiniti da ga ponovo zavole i uživaju u njemu.”

Instrukcije daju volonteri koji su prvi stigli na otoke kako bi spašavali žrtve brodoloma i izbliza se uvjerili u traume koje su djeca prošla.

“Izbjeglice prelazak preko mora nazivaju ‘put smrti’. Među onima koji su izgubili živote u vodi, mnogi su samo broj jer je njihov identitet nepoznat. Druge su identificirali preživjeli. Posebno je šokantan broj djece među njima”, javlja Abdel-Hamid.

Ukop žrtava

Dvojica braće ukopani su pod borovima u blizini groblja u Samosu.

Na grčkim otocima sada postoje groblja onih koji su izgubili živote tokom prelaska mora.

Aktivistica za ljudska prava Efi Latsoudi vodi kampanju da se mrtvi ukopaju uz obrede sukladno njihovoj religiji. Prisustvovala je mnogim sahranama na samom kraju groblja. Tu je i Safi, beba iz Afganistana, koja je u vodu skliznula iz majčinih ruku, Ili dvogodišnji Omar koji se utopio pri prevrtanja čamca.

Latsoudi je kazala: “Vidjela sam majku koja je često padala u nesvijest. Nije mogla stajati, pa smo je pridržavali tokom sahrane. Nakon toga bila je veoma tužna, ali je bila mirna. Teško mi je kada pomislim na one čiji su najmiliji nestali i čija se tijela ne mogu pronaći.”

Prsluci su postali simbol nastojanja izbjeglica da opstanu. Hiljade su ih razbacane na plažama grčkih otoka.

Izbjeglica iz Pakistana Sohail se prisjeća olakšanje kada je skinuo svoj pojas. Ali svijetlo-narančasta boja ga i dalje proganja.

“Prsluci za spašavanje su mirisali na strah. Na njima su mnogi pisali molitve i drugo. Jednostavno, kada ih stave na sebe, ljudi su prestravljeni”, prisjetio se on.

Od prsluka se sada prave torbe čijom se prodajom pomažu preživjeli s tih putovanja i koji se nadaju da smrt njihovih najmilijih nije bila uzaludna.

Izvor: Al Jazeera