Smanjen broj izbjeglica na Lezbosu
Kontrola mora, kako bi se spriječio dolazak izbjeglica iz Turske do grčkih otoka, kao i nepovoljni vremenski uvjeti su proteklih dana smanjili broj čamaca koji pristaju na obale otoka Lezbos.
Nevladini aktivisti i volonteri, u predahu od novog vala izbjeglica, pripremaju se za prihvat ljudi koji stignu čamcima. Mnogi volonteri i na moru učestvuju u spašavanju života.
More između obala Lezbosa i Turske puno je brodova. Grčka obalska straža kontrolira, NATO brodovi čuvaju, a jedinice evropskih graničnih snaga Frontex, patroliraju – sve u cilju kontroliranog ulaska izbjeglica na Lezbos.
Među njima je i nevladina organizacija Proactiva. Obučeni spasioci iz Španije pomažu u spašavanju izbjeglica koje čamcima prelaze iz Turske.
„Veoma je mirno u posljednje dvije sedmice, ali izbjeglice i dalje pristižu. Svakog dana imamo po jedan veći čamac kojim stižu na Lezbos i ponekad ne stignu do obale već se nasukaju na stijene pa ih moramo spašavati“, govori član Proactive Gerard Canals Bartolome.
Pojačana kontrola mora, ali i loše vrijeme toliko su smanjili broj izbjeglica posljednjih dana, da su pojedini prihvatni centri pusti. Kreveti u kampu Ljekara bez granica su prazni od početka sedmice. U objektu su trenutno samo volonteri koji vrijeme provode održavajući kamp i čekajući mogući novi val izbjeglica.
„Razlog zašto je ovaj kamp prazan je što čamci s izbjeglicama više ne pristaju na ovaj otok, već ih brodovi presreću na otvorenom moru i odvode direktno u kamp Moria“, navodi Thanos Skourtas iz Ljekara bez granica.
Spašavanje sa skuterom
Niko na Lezbosu nije siguran šta će se dešavati u narednom periodu. Prethodnih mjeseci, 6.000 ljudi dnevno je pristizalo na ovaj otok – sada najviše 100. Takva situacija ostavila je i volontere bez posla.
Andrea je iz Njemačke na Lezbos stigla prije tri mjeseca. Kaže kako se situacija promijenila poslije dogovora EU i Turske, pa se sada sprema da ide dalje.
„Godinama sam radila sa traumatiziranim ljudima. Izbjeglicama i kampovima je bila potrebna moja pomoć, ali sada kada su nezvanični kampovi zatvoreni, u Moriju niko ne može ući. Ovdje više nema posla i odlazimo u Atinu, gdje u luku i dalje pristižu izbjeglice.
Ali, kažu volonteri, situacija se može promijeniti svakog trenutka. More između Turske i Lezbosa je toliko nepredvidivo da su spasioci na oprezu jer se ne žele naći u situaciji u kojoj su bili nedavno.
„Jedna od najtežih operacija koje smo proveli bila je kada smo imali samo jedan skuter. Tog dana nijedna spasilačka ekipa nije bila ovdje, niti bilo koji drugi brod, tako da smo morali spasiti 350 ljudi koji su bili u vodi samo uz pomoć jednog skutera. Bilo nam je potrebno dosta vremena, ali se i mnogo ljudi tog dana udavilo“, navodi Gerard Canals Bartolome.
Od početka godine je 400 ljudi izgubilo život prelazeći ovo more. Nisu im pomogli ni pojasevi za spašavanje, za koje se dobrim dijelom – ispostavilo da su lažni, sa Lezbosa javlja novinar Al Jazeere Marko Subotić.
„Kada se kaže da je poslednjih godinu dana pola miliona izbeglica stiglo na ostrvo Lezbos, to zvuči mnogo. Ali pravi pokazatelj tog broja su pojasevi za spasavanje koji su pronađeni na obalama ovog ostrva i sada služe kao podsećanje kroz šta su ljudi prolazili kako bi stiglo do sigurnog utočišta“, dodaje.
Izvor: Al Jazeera