Bralo: Imigranti kao dimna zavjesa pravih problema

Razgovarao: Ibrahim Sofić

Kontinuirana politika Velike Britanije neograničenog pritvaranja migranata jedan je od problema koji se spominju tokom kampanje pred sutrašnje opće izbore u toj evropskoj državi.

Na predizbornom skupu u Londonu prije dva dana Zrinka Bralo, Bosanka na čelu organizacije za zaštitu prava migranata u Velikoj Britaniji, usprotivila se toj praksi, kao i britanskom ministru kulture Sajidu Javidu, koji nije mogao obećati da će konzervativna Vlada, ukoliko pobijedi, okončati tu praksu.

U razgovoru za Al Jazeeru, Bralo ističe kako se pitanje imigranata u britanskoj politici koristi kao dimna zavjesa kojom se skrivaju pravi problemi te da konzervativci i dalje žele držati imigrante u zatvoru bez ograničenog roka i pravnog postupka.

• Vrlo direktno ste se usprotivili istupu ministra Javida, čak ste rekli “Ovo se mora okončati”. Šta tačno želite i na koji način vidite da je to moguće okončati?

– Moja uloga na skupu organizacije građana Velike Britanije (Citizens UK) 4. maja u Londonu je bila da, u ime oko pola miliona aktivnih građana, od ministra Konzervativne partije tri dana pred izbore dobijem jasne odgovore na četiri pitanja koja smo, kao organizovani građani kroz institucije civilnog društva, izabrali kao najvažnije u periodu konsultovanja od dvije godine.

Moj posao je bio da od njega dobijem jasne, ”da” ili ”ne” odgovore na pitanja pritvora imigranta, životne nadnice, socijalne brige za stare i bolesne i kreditnih zajednica. Nažalost, konzervativni ministar nije bio u mogućnosti da pozitivno odgovori niti na jedan zahtjev građana i moja uloga je tom slučaju bila da, u ime 2.200 delegata, saznam zašto njegova partija nije spremna udovoljiti našim zahtjevima i šta on, kao građanin i odgovorno i moralno ljudsko biće, ima da kaže o stavu svoje partije koja želi i dalje držati imigrante u zatvoru bez ograničenog vremenskog roka i pravnog postupka.

• I Vi i ministar ste praktično iznijeli svoje traume. On je govorio o problemima svog oca da, kao imigrant iz Pakistana, pronađe posao u Londonu, a Vi o ratnih traumama iz Sarajeva. Koliko se iz njih može zajedno naučiti i kako bi mogao biti drugačiji pristup prema azilantima, što je jedan od gorućih problema današnjice u Evropi?

– U savremenoj britanskoj političkoj kulturi veoma je uobičajeno da kandidati pričaju o svom ličnom iskustvu i porijeklu, da se biračima prikažu kao obični ljudi, a ne otuđeni mešetari moći. Ministar Javid je spomenuo svog oca, imigranta koji je teško radio, ali se snašao jer je imao podršku društva oko sebe. Ton i moje i njegove priče jeste traumatičan, ali i pozitivan u smislu trijumfa nad životnim preprekama. Kad političar otvori vrata ličnom iskustvu, sasvim je legitimno da se odgovori ličnim iskustvom.

U tom smislu, ja sam uzela svoj primjer izbjeglice i uporedila se sa njegovim ocem, i sa iskustvom današnjih imigranata i izbjeglica koji se tretiraju kao kriminalci i nisu dobrodošli kao što smo bili njegov otac i ja. Ministar Javid je bio zatečen i dirnut mojim svjedočenjem i pristao je da lično organizuje sastanak između moje radne grupe za pritvor imigranata i budućeg ministra unutrašnjih poslova, ako konzervativna vlada pobijedi na izborima. U tom smislu naša je razmjena bila uspješna, jer smo dobili bar prvi sastanak, a na nama je sada da iz tog sastanka dobijemo nešto konkretno.

Moje su kolege dobile pozitivne odgovore od vođa druge dvije partije, tako da smo ostvarili ono za što smo se okupili. Cilj ovog organizovanog načina političkog djelovanja je u pregovorima i distanci sa svim političkim partijama. To je pozitivna procjena, ali i obećanje da ćemo ih pozvati na odgovornost ako ne ispune ono što su obećali. To je model rada koji se bazira na filozofiji i pokretu američkog aktiviste Saula Alinskyja.

Predsjednik [SAD-a Barack] Obama je u svojoj predizbornoj kampanji koristio neke elemente ove škole organizovanja. Imigranti i izbjeglice su dio ovog procesa jer su dio društva i jedino tako mogu utjecati na promjenu svog statusa i biti shvaćeni ozbiljno. Naš je pristup da imigranti ne prestaju biti građani zato što su došli da žive u drugu zemlju. Njihova integracija je jedino moguća ako uključuje i političku i demokratsku integraciju, a za to imigrantima treba pomoć od strane civilnog društva i podrška domaćeg stanovništva, jer je integracija dvosmjerni proces.

• Kakvi su Vaši podaci o azilantskim zahtjevima s Balkana u Velikoj Britaniji, te iz koje balkanske države ih ima najviše?

– Ja, nažalost, nemam podatke o broju azilanta s Balkana, jer je taj broj mali te se ne objavljuje. U Velikoj Britaniji je gotovo nemoguće tražiti azil jer postoji dogovor na nivou Evropske unije da se azil mora tražiti u prvoj EU državi, tako da Britanija uglavnom vraća azilante u Italiju, Grčku i Španiju, gdje su se prvo iskrcali. Vrlo mali broj azilanta dođe direktno avionom, ukupno 24.000 prošle godine.

• Ima li stanovnika balkanskih država u navedenim pritvorima te, ako ih ima, je li Vam poznato koliko je najduži boravak trajao (ili još traje)?

– Nažalost, nemam te podatke. Prošle godine u imigracionom pritvoru je umro Alois Dvorzak, koji je bio kanadski građanin slovenačkog porijekla, 84 godine star, bolestan i dezorijentiran. Ovaj slučaj je privukao medijsku pažnju kao posebno okrutan tretman ljudi u ovim privatnim zatvorima, koji nisu u nadležnosti sudskog sistema već su pod kontrolom birokrata.

• Da li se slažete s pojedinim britanskim stavovima da upravo pitanje imigracije treba biti centralno pitanje u kampanjama za predstojeće izbore?

– Ne. Imigraciono pitanje je ispolitizirano i koristi se kao dimna zavjesa za raznorazne manipulacije. Britanski medijski prostor je pod kontrolom privatnih interesa koji nameću narativ straha i diskriminacije svih manjina. Centralna pitanja predizborne kampanje su stanje u ekonomiji, zdravstvu, javnim servisima, činjenici da je milion ljudi koristilo javne dobrotvorne kuhinje i da 40% ljudi, koji rade 40 sati sedmično, prima pomoć od države jer jedva preživljavaju, dok bankari i superbogataši kriju pare u inostranstvu i odbijaju da plate porez.

• Možete li nam objasniti praksu Velike Britanije “neograničenog” pritvaranja migranata te koja objašnjena Vlada te države nudi za tu praksu?

– Vlada je opsjednuta napadom desnice te s obzirom da nisu u stanju da se suprotstave multinacionalnim kompanijama ili da pokrenu ekonomiju, da stvore radna mjesta, osiguraju dobre plate i javne servise, koriste se strahom od “drugačijeg”. Imigranti nemaju pravo glasa niti političku moć, pa su laka meta i optužuju se za sve probleme društva – da kradu poslove, da kradu stanove, da kradu socijalnu pomoć, što je stvorilo lažnu sliku o broju i značaju imigranata.

Imigracija je imaginarni problem. Imigracioni pritvor bez vremenskog ograničenja je proizvod želje političara da izgledaju kao da rade nešto po pitanju kontrole nad imigrantima, što opet nema veze sa stvarnošću jer je većina imigranata legalni građani Evropske unije i ne mogu ih zatvoriti. Ova politička ambicija, u kombinaciji sa birokratskom neefikasnošću i nedostatkom pravnog savjeta za izbjeglice i imigrante čija se ljudska prava krše u ovom slučaju, stvorila je uslove u kojoj izbjeglice mogu biti u imigracionom zatvoru i preko četiri godine. Dio moje kampanje, koja traje već dvije godine, jest da se podigne nivo svijesti o imigrantskim pravima, što smo uspjeli uraditi, ne samo na ovom skupu građana već i u medijima i među političarima. Vlada više nema ni objašnjenja ni izgovora da zatvara ljude koji nisu počinili nikakvo kriminalno djelo.

• Prisutan je porast ekstremno radikalnih partija i grupa u Evropi koji su protiv migranata i muslimana (npr. PEGIDA u Njemačkoj)? Kakva je trenutna situacija u Velikoj Britaniji, jačaju li takve snage i na “Otoku”?

– Ekstremna desnica u Velikoj Britaniji postoji trenutno u obliku England First, koji su izrasli iz raspada British National Party. Njihov je način rada prilično primitivno nasilnički, ne zanima ih parlamentarna politika, a trenutno najviše mrze islam. Intelektualna verzija tog smeća je UK Independence Party ili UKIP, koji trenutno imaju dva člana Parlamenta. Iako insistiraju da su ozbiljna partija sa političkim programom, svakodnevno se moraju suočavati sa skandalima ili rasističke ili ksenofobične vrste, jer im se članovi partije busaju mržnjom na društvenim mrežama.

Sedmog maja ćemo vidjeti da li je mržnja uzela maha kad vidimo koliko glasova će UKIP uzeti na izborima. Srećom, Velika Britanija ima jak antirasistički pokret i vrlo razvijene nevladine organizacije koje ne dozvoljavaju da se stvori vakuum u kojem divlja mržnja.

Izvor: Al Jazeera