Desni centar favorit izbora na Islandu
Islandski opozicioni desni centar favorit je parlamentarnih izbora u subotu i, ostvare li se predizborne ankete, taj sjevernoatlantski otok, koji je nakon finansijske krize 2008. obnovio ekonomski rast, mogao bi odustati od članstva u Evropskoj uniji, s kojom je pregovore počeo 2010. godine.
Službeni Rejkjavik napredovao je u pregovorima s Briselom tako što je izbjegavao osjetljiva pitanja, kao što je najvažnije, ribarstvo, koje je najveća prepreka članstvu.
Otkad se referendumom 1944. otcijepio od Danske, ribarstvom, a zatim tehnologijom, turizmom i finansijama, Island se razvio u naprednu državu.
O pridruživanju EU-u
Ulasku u EU-u protive se dvije vodeće opozicione stranke, konzervativna Stranka nezavisnosti (desni centar) i Napredna stranka (centar). Ankete svakoj predviđaju 25 posto glasova i, ako pobijede, obećale su raspisati referendum o raskidu pregovora s EU-om, prenosi Hina.
Stranka nezavisnosti želi očuvati trgovinske odnose s EU-om, no drži da je za Island bolje da “ostane izvan Evropske unije”. Gotovo dvije trećine birača ne vide jasne koristi od prenošenja dijela suvereniteta na Brisel, jer Island već ima sporazum o slobodnoj trgovini s EU-om i dio je Evropskog prostora slobodne trgovine (EFTA) i Schengena.
Članstvo u EU-u želi tijesna trećina birača i vladajuća socijaldemokratska stranka, koja je morala vući nepopularne poteze kako bi izvukla Island iz krize u koju je zapao propašću islandske banke Landsbanki i njene internetske podružnice Icesave, koja je privukla strane ulagače primamljivim kamatama.
Smatra se da je Stranka napretka popularnost stekla upravo protivljenjem da Islanđani nadoknade gubitke britanskih i holandskih štediša nakon propasti Icesavea. Kasnije im je sud Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) dao za pravo presudom da Island nije dužan obeštetiti oštećene štediše.
Službeni Rejkjavik napredovao je u pregovorima s Briselom tako što je izbjegavao osjetljiva pitanja, kao što je najvažnije, ribarstvo, koje je najveća prepreka članstvu.
Premijerka Johanna Sigurdardottir, donedavna čelnica socijaldemokrata, koja je s krajnjim Lijevo-zelenim pokretom (LGM) sastavila Vladu nakon finansijske krize 2008, povlači se i zemlju ostavlja s prilično čistim zdravstvenim kartonom.
Morala je vući teške poteze: smanjiti potrošnju, povećati poreze – ukratko, smanjiti životni standard – što sada plaća gubitkom popularnosti.
Ankete socijaldemokratima predviđaju dovoljno za ulazak u Parlament (Althing) od 63 zastupnika, a Zelenima čak ni to.
Urušavanjem hipertrofiranog bankovnog sektora 2008. Island je zapao u duboku recesiju i morao zatražiti zajam Međunarodnog monetarnog fonda. U 2011. obnovio je rast koji je u 2012. iznosio 1,6 posto, uz nezaposlenost od 4,7 posto.
Iz recesije i nezaposlenosti se izvukao, no s trajnim ožiljcima za 322.000 stanovnika. Svako deseto kućanstvo kasni s otplatom kredita za nekretnine, a brojna su prezadužena, govore statistike.
Članstvo u EU-u želi tijesna trećina birača i vladajuća socijaldemokratska stranka, koja je morala vući nepopularne poteze kako bi izvukla Island iz krize u koju je zapao propašću islandske banke Landsbanki i njene internetske podružnice Icesave, a koja je strane ulagače privukla primamljivim kamatama.
“Izbori 2009, na kojima je Sigurdardottir pobijedila, bili su veliki zaokret ulijevo. Izbori 2013. neće baš biti velik zaokret udesno, više će donijeti uravnoteženje”, predviđa analitičar Gunnar Helgi Kristinson.
Vodeći kandidati za premijera su Sigmundur David Gunnlaugsson (38) i Bjarni Benediktsson (43).
Gunnlaugsson i Benediktsson
Gunnlaugsson je predsjednik Napredne stranke iz generacije političara koje je na scenu izbacila finansijska kriza, pošto je prvi put postao zastupnik 2009. godine. Odlučno se usprotivio britanskim zahtjevima da Islanđani obeštete štediše Icesave, te ga Islanđani vide kao branitelja njihovih interesa.
Iz imućne je obitelji i oženjen bogatom nasljednicom, no sporan je njegov doktorat s Oxforda.
Benediktsson je predsjednik konzervativne Stranke nezavisnosti, koja je dominirala poslijeratnim Islandom. Advokat, pa poslovni čovjek, na čelo stranke stupio je 2009. godine, nakon krize.
Protivnici kritiziraju njegovu ulogu u sumnjivim transakcijama treće najveće banke. Optužuju ga da se, zajedno s porodicom, okoristio kreditom odobrenim kada je banka već grcala u teškoćama. Pravosuđe ga nije istraživalo.
Izvor: Agencije